Netflixova serija ‘The Get Down’ – kako se rodio hip-hop

Na valu novopronađene formule golicanja nostalgijom, započete mega uspjehom serije ‘Stranger Things’, Netflix je ovoga ljeta u suradnji sa Sony Picture Television producirao svoj najskuplji projekt dosad, 120 milijuna dolara vrijednu seriju ‘The Get Down’, autora Baza Luhrmanna.

'The Get Down' (Netflix)
‘The Get Down’ (Netflix)

Sve navedeno tematizirano je u šest prvih epizoda “The Get Down” koja, premda ju nije režirao sam Baz Luhrmann, odiše onom luhrmannovskom estetikom spektakla, i vizualno i dramaturški, prepuna brzih, pomalo stripovskih scena, jarkih boja, ponešto iskarikiranih živopisnih likova zbog kojih se gledatelj bez problema izmješta u taj kronotop, osjećajući se kao jedan od likova, bez obzira na generaciju.

Premda je ovaj najskuplji Netflixov proizvod nastao kao svojevrsni odgovor na HBO-ovu, sad već ukinutu, seriju “Vinyl”, nesuporediva je razlika u njihovoj kvaliteti i društvenoj važnosti. Izvrsne dječje glumce, od kojih je jedan sin Willa Smitha (grafiter Dizzee koji se potpisuje kao Rumi 411), podržava i sjajan odabir zrelih glumaca, a među njima se svakako treba spomenuti Jimmyja Smitsa koji je odigrao ulogu života u liku mutnog poduzetnika i političkog aspiranta Francisca “Papa Fuerte” Cruza. Osim što je zabavna, ova serija ima i edukativnu dimenziju, jer osim što će gledatelj naučiti ponešto o povijesti svjetskog kulturnog centra i povijesti pop-kulture kao takve, može shvatiti i osnovne principe DJ-inga, naučiti scratchati i još ponešto. U seriju su, kao i u “Vinilyu”, uključeni brojni stvarni glazbenici i producenti, a reper Nas, izvršni producent serije i fan stare škole hip-hopa, napisao je sve rap tekstove za seriju.

U igrani su narativ umontirane i brojne arhivske dokumentarne snimke koje se fino stapaju s fingiranom scenografijom i kostimografijom onog vremena, pa se pripadnici X generacije, one koja se rodila s kraja 20. stoljeća, vrlo lako mogu uživjeti u priču kojom, kao i u seriji “Stranger Things”, dominira dječji cast. Bez sumnje, podilazi Netfix time perfidno generaciji koja se prema statistikama trenutno smatra najvećim i najdosljednijim potrošačima pop-kulture u svim njezinim oblicima, koja se razgranala upravo te 1977. godine, od milja nazvane “The coolest year ih hell”, u gradu kojeg smo svi doživjeli i konzumirali preko muzike iz tog perioda i filmova poput Hillovog “The Warriors”.

Današnji, post-Giulianijev New York nema nikakve veze s onim gradom kakvog smo zapamtili i zavoljeli kroz pop-kulturnu produkciju toga vremena; sterilan je to grad, na onaj europski način, grad u kojem više nema freakova, koji je pod video nadzorom, u kojem je zakonom zabranjen “loitering”, visenje po ulici bez ikakvog razloga, u grupicama. Obnovljen je i ponovno je lijep, čak je i nekoć pretežno siromašni Harlem postao žrtvom gentrifikacije zbog svoje arhitektonske atraktivnosti i položaja na Manhattanu. Sve je danas drugačije u New Yorku, osim The Bronxa – taj je siromašni kvart ostao sublimirana tuga, zaboravljena žrtva nesmiljenog kapitalizma u sprezi s rasističkom politikom, posljednji atavizam onog uzbudljivog i suludog vremena prikazanog u edukativnom spektaklu “The Get Down”.

Ocjena: 9/10

(Netflix, Sony Picture Television, 2016.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X