Dupkom puno dvorište bivše tvornice Jedinstvo bio je najbolji dokaz koliko su Animal Collective prirasli srcu zagrebačkoj publici nakon prvog koncerta grupe održanog prije dvije i pol godine.
Teško je reći o čemu nove pjesme govore jer se vokali ponekad jedva probijaju kroz zid blještave ambijentalne buke podložene debelim beatovima, koja još uvijek odzvanja u ušima ujutro, a s obzirom na to da Animal Collective gotovo uopće nisu komunicirali s publikom (Avey Tare je pred kraj tek zahvalio riječima „Thank you so much, you’re very sweet, and to come back here, that was sweet“), svi su nazivi pjesama neslužbeni, preuzeti iz bootlega koji kruže internetima. Aveyjev nazalni, dječački, ali vrlo rastezljiv i moćan vokal dominirao je, osim u već poznatim pjesmama, i u dvije, tri nove skladbe u drugom dijelu koncerta: reggaeom premazanoj „Mercury“, „Your Choice“, i afričkim bubnjevima vođenoj „Freights“.
Publiku su razbudile i rasplesale obnovljene verzije „Did You See The Words“ (s albuma „Feels“ iz 2005.) na kojoj zvuče kao Fleet Foxes na acidu, afrobeat uspješnice „Brother Sport“, manične „We Tigers“ („Sung Tongs“, 2004.) praćene projekcijama psihodeličnih, stiliziranih (čeg drugog) tigrovih pruga koja je na samom kraju odjednom eruptirala u pravi rave, i ljetne himne „Summertime Clothes“ za finale. Na bisu smo dobili sjajnu, veselu „I’d Rather Not Say“, na kojoj Panda Bear pomalo zvuči kao Matthew Bellamy iz Muse, te sporiju „Little Kid“, koja se gradi u sad već prepoznatljivom Animal Collective stilu – atonalne i teško pamtljive i shvatljive melodije u strofama postepeno prelaze u razrješenje: savršeni pop na spoju Beatlesa i Pink Floyda.
Čak i ako ste „varali“ pa unaprijed poslušali bootlege novog materijala snimljene na nekoj od prethodnih postaja turneje, niste se mogli baš u potpunosti pripremiti na kakofoniju zvukova koji su zapljuskivali sa svih strana kao tsunami koji prijeti progutati sve pred sobom. To zasigurno nisu pjesme “na prvu” i melodije ne ostaju u pamćenju odmah; ostaje uglavnom onaj „što se dovraga sad ovdje dogodilo?!“ osjećaj. Ali to je dobar osjećaj. To vjerojatno znači da ste čuli nešto toliko odmaknuto od sveg što se danas u glazbi može čuti, tako teško usporedivo i s čim da će vam trebati nekoliko dana da, kako Ameri kažu, omotate mozak oko toga.
Čak i ako AC uopće nisu vaša poslovična „šalica čaja“, i unatoč usporedbama s prethodnicima poput The Grateful Dead i ostalima, morate im priznati da stalno pomiču granice, svoje i vaše, a to nije uvijek ugodno. Ako su s „Merriweather Post Pavillion“ podigli ljestvicu kvalitete u modernoj pop, pa i indie rock i elektronskoj glazbi, zastrašujuće je i pomisliti na koju će je visinu postaviti objavom sljedećeg albuma, ali ujedno ulijeva nadu da je u doba copy/paste-svega moguće biti dosljedno originalan i stvarati novu vrijednost bez recikliranja prošlosti. Jedino, nismo sigurni uviđa li to i dobar dio zagrebačke publike (mnogobrojna skupina momaka s predimenzioniranim naočalama, preuskim i prekratkim hlačama i dugim bradama, i njihovih kul djevojaka) ili su bili ondje jer je to trenutno swag.
No, kako god bilo i za koga god ovaj bend stvarao svoju glazbu, gotovo je sigurno da u modernoj zapadnoj glazbi nitko ne radi, ni još dugo neće raditi, ono što radi Animal Collective.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
