Prošle godine smo počeli sažimati godinu na ovaj način, pa zašto to ne učiniti i ovaj put, jer nije ni 2024. bila baš beznačajna u sferi onoga čime se bavi portal Ravno do dna.
Mi kao ljudska bića imamo u sebi sadržane brojne suprotnosti. Tu spada konstantno zazivanje promjena kako bi unaprijedili svoje živote i djelovanje u tom smjeru, a s druge strane, skloni smo im se čvrsto opirati kad one dođu pozivajući se na neki stari poredak stvari i žaljenje na to da su promjene ipak došle. U vaganju između ‘starih mudrosti’ koje gube na korisnosti i traženju novih za što bezbolniju tranziciju u nešto novo stvori se ozračje fantomske prijetnje dok se važe o tome je li bolji korak naprijed ili natrag.
Najveća globalna fantomska prijetnja 2024. pokazalo se postojanje umjetne inteligencije koja je rapidno mijenjala prošlogodišnji krajolik showbusinessa kakav smo dosad poznavali, onako kako je započela i godinu prije. Čak je i Nobelova nagrada bila u znaku iste. No, umjesto slavlja poanta je bila stavljena na upozorenje, gotovo u duhu Alfreda Nobela kad je izumio dinamit. Predsjednica Nobelovog komiteta za fiziku Ellen Moons naglasila je kako je “brzi razvoj umjetne inteligencije izazvao zabrinutost za našu kolektivnu budućnost” i da “ljudi nose odgovornost za sigurno i etičko korištenje ove nove tehnologije.”
Na ovom portalu osim što smo isprobavali glazbene AI (tj. UI) alate, pratili neke zanimljive primjene naših ljudi (Saša Antić je dao svoj obol parlamentarnim izborima, a Velimir Grgić i Marko Mihalinec uspješno osvježili i zatvorili svoju trilogiju „Žutog titla“), sve smo uvezali i petodijelnim feljtonom koji se bavi srazom između ljudske i umjetne inteligencije.
Najvažnije glazbene priče u Hrvatskoj protekle godine bile su definitivno Baby Lasagna, Eurosong i Dora. Reanimaciju hrvatskog prednatjecanja za Eurosong započeli su 2023. Let 3, da bi cijelu stvar 2024. kapitalizirao umaški igrač s klupe Marko Purišić aka Baby Lasagna dovevši Hrvatsku do najboljeg Eurosong plasmana otkad postoji moderna Hrvatska. Pratili smo sve njegove bitne (prvenstveno glazbene) poteze, nekad tražili i sklisku podlogu kako bi ga ulovili „na krivoj“ nozi (čak potegnuli i do njegovog „najgoreg koncerta ikad“ na umaškom Pandemoniumu), da bi nakon hat-tricka na zagrebačkoj Šalati samo mogli zaključiti da je ova mala zemlja dala prvu svjetsku glazbenu zvijezdu koja autorski točno zna gdje ide i gdje treba ići.
Fantomskom prijetnjom hrvatskog glazbenog univerzuma detaljno se pozabavio Ilko Čulić i time se obračunao s čestom medijskom tlapnjom trenda narodnjaka, odnosno dokazao da tzv. cajke u Hrvatskoj nisu trend, već permanentno stanje koje traje desetljećima i kako je tu svaki otpor uzaludan osim ako se ne otvori prostora za talente iz drugih žanrovskih domena (kao što to pokazuje slučaj Baby Lasagne), a pokazuje se također da za tako nešto treba stvoriti tržišne preduvjete, a oni se nalaze izvan domena i patronata naših raznih glazbenih strukovnih udruga koje su i dalje u sukobu s realnim biznis segmentom oliti diskografima. A nazire li se kraj tome i hoće li se doći do ruke pomirenja, 2024. godine smo pokušali doznati i na Runda Digital Day konferenciji.
U međuvremenu kolateralna žrtva te i takve 2024. bila je nažalost domaća nezavisna scena koja kao da je diskografski gledano bila u defanzivi (ili je, nadamo se, protekle godine imala više koncertnih aktivnosti). Da ima nade možda je najbolji primjer grupa Nemeček, ujedno i prva hrvatska grupa koja je osvojila prestižnu regionalnu Nagradu Milana Mladenovića, te potom na krilima izvrsnog albuma „Prokletije II“ koncertno punila svaki prostor u kojem je nastupila.
Strana, zapadna scena, zato je trijumfirala u 2024. godini i shodno tome smo joj u recenzentskom smislu pružili više pažnje, što je rezultiralo i najobuhvatnijom godišnjom listom stranih izdanja dosad napravljenoj na ovom portalu od 30 naslova, a mogli smo bez problema i 50, ali smo valjda pokušali biti obzirni prema domaćim i regionalnim prilikama.
U koncertnom smislu, tj. praćenju nastupa, ove godine smo, brojčano gledano, potegnuli najviše (od klupskih zbivanja do arenskih happeninga od kojih je kruna bio koncert Nicka Cavea & The Bad Seedsa, također i Eda Sheerana, već tradicionalnog INmusica, preko svih gigova Zagreb Jazz Festivala i ponovno pokrenutog NO Jazz Festivala), a bome smo i najviše putovali izvan granica Lijepe naše, počevši s ekskluzivnim londonskim koncertima Jasona Isbella i Cock Sparrera, preko Lucinde Williams u Beču, te Rammsteina u Pragu i Beogradu gdje smo ispratili i solo koncert Nicka Cavea, zatim do najvažnijih globalnih koncertnih okupljanja poput francuskog Hellfesta, londonskih nastupa Taylor Swift i Metallice u Müchenu gdje je bila i sad već povijesna rezidencije Adele, a potegnuli smo i do Crne Gore kako bi tamo ispratili Rockstrikciju, pa čak i do Manchestera na The The. Dakako, ne propuštajući ni brojna ljetna koncertna zbivanja diljem zemlje, posebno onih koji su ‘na mišiće’ krenuli u svojim lokalnim sredinama i u međuvremenu narasli do respektabilnih proporcija kao što je to slučaj s benkovačkom Vlajternativom.
Dakako, već treću godinu zaredom smo nastavili suradnju sa Supervalom – festivalom i scenom najmlađih bendova koji su ove godine došli do svoje prve vinilne kompilacija i čije koraka revnosno kroz izvješća prate mladi novinari njihove generacije na našim stranicama.
Našem portalu ove godine ukazana je i velika čast obzirom da je bio pozvan u Južnu Koreju od tamošnjeg Ministarstva kulture i sporta kako bi hrvatska publika bila upoznata sa svim bitnim toponimima K-popa, što je objeručke prihvatio naš najveći stručnjak za dalekoistočna kulturna zbivanja, ujedno i jedno od najboljih gonzo reportažnih pera ove zemlje – Velimir Grgić, koji je u sedam nastavaka detaljno izvijestio o ovoj misiji.
O glazbenim gibanjima u susjedstvu koja se najbolje mogu opipati kroz puls showcase festivala i ove godine smo izvještavali s ljubljanskog MENT-a, beogradskog Kontakta, po prvi put s budimpeštanskog BuSH-a i dakako sa šibenskog SHIP-a.
Ivan Grobenski uveo je koncertni život Koprivnice na naše stranice i učinio ga jednako vrijednim praćenja, ujedno i zanimljivim i ravnopravnima sa svim događanjima u metropoli, do koje je, usput kazano, potegnuo na koncert Džoa Maračića Makija uzrokujući s reportom da ta domaća pop legenda dogovori još jedan koncertni termin u Lisinskom. Uz sve, tko god želi biti u tijeku s recentnim svjetskim objavama albuma zasigurno prati njegovu „Pick of The Week“ rubriku.
Pratili smo filmove i serije, na tjednoj bazi isporučujući barem po jednu recenziju ili osvrt na aktualne filmske naslove iz kinodvorana ili s popularnih streaming servisa. Ivan Laić držao je budno oko na sezoni nagrada i opet, kao i do sada, uspješno prognozirao rezultate dodjele Oscara.
Na koncu i 2024. godinu ćemo pored svega dobrog gore nabrojanog pamtiti i po odlasku mnogih imena sa svjetske i domaće glazbene, ali i medijske, sportske i političke scene, posebno se osvrnuvši na živote Jimmyja Cartera, Siniše Šveca, Alena Toppsyja Raške Matoševića, Quincyja Jonesa, Krisa Kristoffersona, Bore Đorđevića, Johna Mayalla, Kinkyja Friedmana, Donalda Sutherlanda, Billa Waltona, Stevea Albinija, Velibora Džarovskog, Dickeyja Bettsa, Slađane Milošević, Ace Razbornika, Waynea Kramera i Franka Fariana.
Last but not least, video produkcije Nevidljive scene iz Šibenika i regionalne Nevidljive Top Liste i dalje su prisutne na našim stranicama (uz poneke zastoje, na čemu se ovim putem ispričavamo zbog zahtjevnosti i kompliciranosti tih zahvata) kao što i dalje pronosimo glas Branimira Štulića čija autorska zaostavština se i dalje nepravedno krčmi bez morala, pravde ili bar osjećaja pravednosti na vidiku.
A kad smo se već na kraju dotaknuli nevidljivosti, naš rad je i dalje nevidljiv ili nedovoljno značajan u nekom kulturnom smislu u određenim strukturama, obzirom da nas Grad Zagreb i dalje nimalo ne doživljava na svojim natječajima, pa i ovog puta apeliramo na sve vas koji nas pratite i mislite drugačije da ispod u žuto označenoj sekciji odaberite iznos za donaciju i način uplate. Također možete donirati na žiro račun naše udruge: Udruga Jedna nova poruka, Prilaz baruna Filipovića 13, 10000 Zagreb, Žiro račun: HR26 2408-0021-1000-3709-0, SWIFT/BIC banke PAZGHR2X, s naznakom „donacija“.
Sav iznos će kao i dosad ići u unapređenje rada i održivosti portala Ravno do dna.
Uz želje za puno uspjeha u Novoj 2025. godini,
još jednom zahvalan na praćenju i podršci,
Glavni urednik Zoran Stajčić.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
