Sacher ‘Biser, ambra, jantar’ – Stara škola šamara sve pred sobom

Album ‘Biser, ambra, jantar’ je uvjerljiv povratak i veliko osvježenje na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Sacher ‘Biser, ambra, jantar’

Naprosto je šteta početi pisati o inače jakom povratničkom albumu „Biser, ambra, jantar“ Srđana Sachera, a ne krenuti od 1991. Ne zbog rata, domovine, ulizivanja stranci na vlasti ili nečeg četvrtog, nego zbog toga što je iste godine izdan posljednji album na kojem je ovaj veliki zagrebački kantautor bio kreativno uključen od početka do kraja.

Unatoč svoj ljepoti album grupe Vještice „Bez tišine“ iz 1991. je uz najveću tišinu potonuo usred neke mrkle proljetne noći bez da ga se itko, osim njegovih stvaratelja uopće i sjećao. Vještice su doduše izdale 1996. „Kradljivce srca“, ali Srđan Sacher na tom albumu je sudjelovao mnogo manjim autorskim intenzitetom, od 10 pjesama, 5 je obrada narodnih napjeva, 2 su obrade starijih Sacherovih pjesama, a ostatak je… ostatak.

„Biser, ambra, jantar“, dakle, nastavlja gdje je „Bez tišine“ stao. Bend je novi, Vještice su upokojene, novi Sacherov bend ima ime prilično slično popularnoj bečkoj torti, gostuju stari borci Boris Leiner, Damir Prica, Zoran Zajec, produkciju potpisuje Zvonimir Dusper. Bečka škola je samo na papiru, to je jezičav, bezobrazan, „pristojno“ politički nekorektan album obojen daškom nostalgije, i prstohvatima lokalpatriotizma i latinoameričkog melosa.

Sacher inatljivo ignorira sve moderne muzičke trendove i radi ono što najbolje zna, pjeva duhovite, ironične, romantične pjesme u najboljoj maniri Raya Daviesa iz Kinksa. „Ja sam kopriva“, kaže u jednom momentu Sacher, i slušatelj se može samo složiti s time. Uvodna „Mene nisi nikad volila“ će s melodijske strane možda podsjetiti na rad genijalnog američkog marginalca Warrena Zevona, a „Tako mlada, već Slovenka“ na neka rješenja iz repertoara Toma Waitsa, no to je slabiji dio albuma.

Sacher se istakao u klasičnim ljubavnim pjesmama, u jazziranoj „Za bolje ne znam“, soft rocku „Vrijeme stalo“ i završne dvije pjesme „Samo ljubav“ (s predivnim gitarističkim dionicama i hipijevskim refrenom) i „Kad na nebu vidiš dugu“. Dvije pjesme su već poznate Sacherovoj publici, „Vidaj rane curica“ i „Biser, ambra, jantar“, koje je prije cca 6 godina snimio i objavio neponovljivi Branimir Štulić. Ovdje dotične pjesme blistaju u verziji njihova autora.

„Biser, ambra, jantar“ je uvjerljiv povratak i veliko osvježenje na hrvatskoj glazbenoj sceni. Ne bih htio da izgleda kao nabijanje tenzija senzibilnom Sacheru, ali ne bih imao ništa protiv ako izda ovakvu kolekciju još koji put i da na idući album ne moramo čekati još 28 godina.

Ocjena: 8/10

(Dallas Records, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X