Ako vas netko u budućnosti bude pitao kako je izgledao život u Hrvatskoj na prijelazu desetih u dvadesete godine 21. stoljeća, umjesto odgovora dovoljno će biti da mu pustite ‘Šuti i pjevaj’, treći studijski album Sare Renar.
I u vremenu prije pandemije, malo tko je tako precizno ulovio zeitgeist i sve njegove nejednakosti, nepravde, izgubljenosti, paranoje, ali i spremnost da se s njima uhvati u koštac čak i u trenucima kada se sav otpor i borba čine uzaludnim, gotovo utopističkim.
U svakoj od devet ponuđenih pjesama tako ćete pronaći nekoliko stihova zvučnih poput parole ispisane na nekom od gradskih zidova, bilo da progovara o tome kako je biti žena u današnjem društvu, ili još jedan od bezbrojnih trkača za papirnatim bogom novcem. Da album ipak ne postane samo uglazbljeno protestno pismo, Sara Renar se pobrinula u skladbama poput „Držali smo se za ruke“ u kojoj njezin skoro pa apokaliptičnim poetskim slikama ispunjeni tok svijesti savršeno korespondira sa zabranama i zatvaranjima iako vjerojatno uopće ne govori o njima.
Svakim novim izdanjem, Renar se sve više okretala elektronici, pri čemu treba naglasiti kako je „Šuti i pjevaj“ i bitno eksperimentalniji od bilo čega što je dosad snimila. Zaista je nevjerojatno koliko je toga uspjela ugurati u kompozicije prosječnog trajanja oko tri minute – od sakralnih motiva u „Marija budi oprezna“ i „Kapital“ preko jazzy trube Igora Pavlice u „Hana je već dugo budna“ do cijelog čuda beatova, programiranih baseva i procesiranih tema na sintesajzeru. U tome su se, nažalost, povremeno izgubile same pjesme („Epilog“), a sličan efekt izazvalo je i korektno odrađeno, ali prilično nepotrebno gostovanje rap dua Playground Hustle koje predstavlja daleko najslabiji dio „Kapitala“ i donekle umanjuje silinu stihova (‘o veliki kapitale/klanjam se, ljubim ti ruke/riješi nas silne muke/tvoji smo vjerni sluge’ ili ‘o lijepi kapitale/reci na koga da pucam/bez posla sam, gladan i ljut sam’).
Sara i ekipa ponovno su nam dali do znanja da looper i ritam-mašine u pravim rukama predstavljaju možda i ultimativne art rock/art pop ‘alate’ uz čiju su pomoć ovaj album pretvorili u pravu paletu najrazličitijih vrsta i podvrsta (prvenstveno, ali ne i jedino) elektronske glazbe. Zbog toga se, istini za volju, mjestimice čini da se svi ti utjecaji i žanrovi tijekom jedne te iste skladbe bore za prevlast, što se vrlo lako moglo izbjeći jednostavnim produžavanjem minutaže.
Takvi nedostaci ipak ne umanjuju kvalitetu materijala s kojeg posebno vrijedi izdvojiti bijesnu naslovnu stvar čiji tekst kao da je ispao s nekog od riot grrrl klasika devedesetih te „Medeju“, glazbeno najinteresantniju pjesmu koju je dosad napravila. Tako da, kad sve zbrojimo i oduzmemo, možemo reći da je Sara snimila, ako već ne najbolji, onda svakako najvažniji domaći album godine.
Ocjena: 8/10
(Croatia Records, 2021.)
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
