Sara Renar ‘Šuti i pjevaj’ – kada otpor postane nužnost

Ako vas netko u budućnosti bude pitao kako je izgledao život u Hrvatskoj na prijelazu desetih u dvadesete godine 21. stoljeća, umjesto odgovora dovoljno će biti da mu pustite ‘Šuti i pjevaj’, treći studijski album Sare Renar.

Sara Renar ‘Šuti i pjevaj’

I u vremenu prije pandemije, malo tko je tako precizno ulovio zeitgeist i sve njegove nejednakosti, nepravde, izgubljenosti, paranoje, ali i spremnost da se s njima uhvati u koštac čak i u trenucima kada se sav otpor i borba čine uzaludnim, gotovo utopističkim.

U svakoj od devet ponuđenih pjesama tako ćete pronaći nekoliko stihova zvučnih poput parole ispisane na nekom od gradskih zidova, bilo da progovara o tome kako je biti žena u današnjem društvu, ili još jedan od bezbrojnih trkača za papirnatim bogom novcem. Da album ipak ne postane samo uglazbljeno protestno pismo, Sara Renar se pobrinula u skladbama poput „Držali smo se za ruke“ u kojoj njezin skoro pa apokaliptičnim poetskim slikama ispunjeni tok svijesti savršeno korespondira sa zabranama i zatvaranjima iako vjerojatno uopće ne govori o njima.

Svakim novim izdanjem, Renar se sve više okretala elektronici, pri čemu treba naglasiti kako je „Šuti i pjevaj“ i bitno eksperimentalniji od bilo čega što je dosad snimila. Zaista je nevjerojatno koliko je toga uspjela ugurati u kompozicije prosječnog trajanja oko tri minute – od sakralnih motiva u „Marija budi oprezna“ i „Kapital“ preko jazzy trube Igora Pavlice u „Hana je već dugo budna“ do cijelog čuda beatova, programiranih baseva i procesiranih tema na sintesajzeru. U tome su se, nažalost, povremeno izgubile same pjesme („Epilog“), a sličan efekt izazvalo je i korektno odrađeno, ali prilično nepotrebno gostovanje rap dua Playground Hustle koje predstavlja daleko najslabiji dio „Kapitala“ i donekle umanjuje silinu stihova (‘o veliki kapitale/klanjam se, ljubim ti ruke/riješi nas silne muke/tvoji smo vjerni sluge’ ili ‘o lijepi kapitale/reci na koga da pucam/bez posla sam, gladan i ljut sam’).

Sara i ekipa ponovno su nam dali do znanja da looper i ritam-mašine u pravim rukama predstavljaju možda i ultimativne art rock/art pop ‘alate’ uz čiju su pomoć ovaj album pretvorili u pravu paletu najrazličitijih vrsta i podvrsta (prvenstveno, ali ne i jedino) elektronske glazbe. Zbog toga se, istini za volju, mjestimice čini da se svi ti utjecaji i žanrovi tijekom jedne te iste skladbe bore za prevlast, što se vrlo lako moglo izbjeći jednostavnim produžavanjem minutaže.

Takvi nedostaci ipak ne umanjuju kvalitetu materijala s kojeg posebno vrijedi izdvojiti bijesnu naslovnu stvar čiji tekst kao da je ispao s nekog od riot grrrl klasika devedesetih te „Medeju“, glazbeno najinteresantniju pjesmu koju je dosad napravila. Tako da, kad sve zbrojimo i oduzmemo, možemo reći da je Sara snimila, ako već ne najbolji, onda svakako najvažniji domaći album godine.

Ocjena: 8/10

(Croatia Records, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X