‘Škripa metala’ – postapokaliptična jurnjava i prvi pokušaj vraćanja CD-a u fokus

Svijet u ‘Škripi metala’ nije uništio ni biološki virus, ni nuklearni rat, već računalni virus koji je dokinuo internet. Sasvim dovoljno za apokaliptični scenarij, obzirom da je moderni čovjek zaboravio sve civilizacijske alate iz predinternetskog doba.

‘Škripa metala’ (Twisted Metal)

Unatrag kojih 6-7 godina veliki broj TV serija imao je vinjete posvećene renesansi formata vinilne ploče, često nebitno u koji vremenski okvir radnje bile smještene – od onih povijesnog karaktera, pa do distopijskih trakavica. Gotovo da niste mogli ne uhvatiti onaj klasični ritual stavljanja igle na ploču uz par sekundi pucketanja prije nego li počne neka pjesma za širenje ugođaja cijele priče. Obzirom da CD, oliti Compact Disc, ulazi u svoju vintage fazu i da su mnogim pripadnicima sredovječne generacije nostalgične uspomene vezane upravo za taj format, bilo je samo pitanje vremena kad će krenuti slične vinjete u TV serijama koje će slaviti postojanje sjajećih okruglih metalnih pločica s pohranjenom glazbom.

Naravno, to je potpuno drugačija vrsta „rituala“ od onog s vinilnim pločama. Nema ničeg pretjerano sineastičnog u stavljanju CD-a u ladicu uređaja nakon čega cijeli proces puštanja glazbe postaje nevidljiv, ali postoji jedna sasvim druga situacija za ispričati priču o tom formatu. Ukratko, CD-u je izuzetno pomogla autoindustrija koja je s ugradnjom CD playera izbacila iz mode (time i široke upotrebe) kasetofon, koji je bio prvi popularni format za preslušavanje glazbe u vožnji. Prčkanje po etuiju nakrcanom CD-ima i puštanje glazbe tijekom vožnje možda je najpoetičniji nostalgični prikaz funkcionalne pobjede CD-a nad kasetama u kabini automobila. HBO-ova serija „Škripa metala“ (Twisted Metal) kreatora Davida Jaffea, Rhetta Rheesea i Michaela Jonathana Smitha upravo započinje tom vrstom rituala u kojoj glavni lik John Doe (Anthony Mackie) na taj način bira glazbu u sceni koja je dodatno začinjena jurnjavom i pucnjavom kroz napušteni shopping mall, kako to i dolikuje postapokaliptičnim narativima. Dakle, pokušaj CD renesanse upravo je počeo.

Sama serija crpi niz motiva iz akcionih filmova B produkcije u kojima su obično horor scenariji protkani i solidnom dozom humora, pa tako ni gledateljima teško ne pada gledati situacije krvoprolića, kanibalizma i dakako škripe i lomljenja (automobilskog) metala u ovoj distopijskoj razbibrizi koju je HBO po uzoru na neke druge streaming servise izbacio u komadu, tj. svih 10 epizoda prve sezone odjednom. Uz to i polusatne epizode su kreirane da ih se začas konzumira bez pretjeranog opterećivanja u nimalo začkoljastim scenarijima, kao što ih i svaki iole ozbiljan bindžer može u pola noći svariti jednu za drugom.

Za razliku od mnoštva distopijskih serija koje ne mogu proći bez nekog „zombi oblika“, pa makar se radilo i o mutiranim gljivama (dakako ciljam na posljednju uspješnu seriju „The Last Of Us“ također emitiranu na HBO-u), u „Škripi metala“ nisu potrebna nikakva čudovišta koja bi bila veća čudovišta od samih ljudi u svijetu općeg bezakonja.

Svijet u „Škripi metala“ nije uništio ni biološki virus, ni nuklearni rat, već računalni virus koji je dokinuo internet. Sasvim dovoljno za apokaliptični scenarij, obzirom da je moderni čovjek zaboravio sve civilizacijske alate iz predinternetskog doba. Prolog dalje navodi da je to uzrokovalo da su gradovi podigli zidove, uveli diktature čistunstva i posljedično sav prijestupnički ološ izbacili izvan svojih zidina. U situaciju u kojoj najrazličitije bande vladaju na cijelom kontinentu, gradske enklave imaju potrebu međusobnog komuniciranja kroz dostavljače, koji u seriji nose naziv „milkmen“. Naravno, ‘mljekari’ nisu ništa drugo već za volanom vješti avanturisti na dostavljačkim misijama (solidno posuđen scenarij iz „Poštara“ Kevina Costnera koji je u tom filmu iz 1997. detektirao da ništa kao poštanska služba ne može ponovno učinkovito izgraditi temelje nove civilizacije).

John Doe je dakako iskusni ‘mljekar’ koji u prvoj sezoni prihvaća dotad najzahtjevniju dostavu u svom životu i na kojoj mu se put ukrsti s Quiet koju tumači Stephanie Beatriz koja dakako ima sasvim drugi životni cilj. Ono što izlazi izvan B-produkcijskih okvira jest odnos između Johna Doea i Quiet jer je protkan brojnim zamkama žensko-muških odnosa i to je ujedno najvažniji pokretač serije, a ne škripa metala i paljenje guma, dakle i tu je formula stara i oprobana, te na tragu „Slučajnih partnera“, jer peckavog humora ne nedostaje u klinču dva oprečna karaktera koji zajedno funkcioniraju savršeno za rješavanje problema pred njima.

Kao dodatni začin John Doe je svom automobilu koji ga nikad nije iznevjerio nadjenuo ime Evelyn, čime je u ovu priču u ljubavni trokut uvučen i metalni ljubimac.

“Twisted Metal” (foto: HBO Max)

No ova serija ima još nekoliko jakih aduta, a to su negativci Stone (Thomas Haden Church) i Sweet Tooth (Joe Seanona i Will Arnett), čiji karakteri su dobrim dijelom i objašnjeni u epizodama koje se bave genezom njihovih mladalačkih frustracija, tj. kako su postali to što jesu. Dok je Stone policajac čiji je um zamračen autoritarnim refleksijama, Sweet Tooth je pak suludi, ali fantastični spoj u čijem karakteru su zamiješani brutalni korpulentni ubojica i neuspješni stand-up komičar. Njegov mozak je živahni kovitlac frustracija, zločina, ali i gegova, te djeluje poput groteske psiho-modela sarkastičnog Jokera kojeg je utjelovio Joaquin Phoenix. Istovremeno zastrašujuć, ali i izuzetno magnetičan karakter koji ima sve predispozicije da postane omiljeni serijski postapokaliptični negativac kao što je svojevremeno postao lik Negana iz serije „Walking Dead“.

„Škripa metala“ pojavila se u trenutku dok štrajkovi holivudskih glumaca i scenarista ne jenjavaju već dva mjeseca zbog čega kasne mnogi najavljeni filmski i televizijski projekti. Time se već s najavom ova serija činila kao forsiranje B opcije u produkcijskom rasporedu HBO-a, no pokazala se kao distopijska razbibriga solidno složenih karaktera po modelu koji miriše na 1990-te i prvo desetljeće novog milenija. Pojačani vintage dojam pružaju nabrijane vožnje nabrijanog Subaru WRX modela iz 2002. i dakako hip-hop i pop iz tog perioda kojim John Doe stalno puni CD player svoje Evelyn.

Ocjena: 8/10

(Peacock Original / HBO, 2023.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X