Glazbena recenzija - stranica 13

U izmijenjenim okolnostima Adam Semijalac je odbacio alter ego Bebe na Vole i kreirao maštovit crossover između bluesa i tradicijske hrvatske muzike. Objava novog albuma ‘Ode dite’ najavljena je za 1. maj.

Objavljen je 12. studijski album jednog od najznačajnijih bendova iz Seattlea.

Pop, rock, soul i rhythm and blues šezdesetih uvijek su bili glavni pogon Waterhouseovog zvuka i u tim tonovima ovaj kantautor pliva bez premca.

Veterani novosadske punk rock scene, oformljeni sad već davne 1986. godine, ovog proljeća su upravo na Dan prodavaonice ploča objavili svoj novi studijski album ‘Novo doba’.

Surferi iz Sankt-Petersburga i nakon više od 20 godina zvuče svježe i zabavno. To je luksuz s kojim se relativno malo bendova može pohvaliti.

Legende metala objavile su 11. studijski album.

Kad se strepnja od prokletstva drugog albuma pretvori u oduševljenje.

Po’ metra crijeva na svom četvrtom albumu nastavljaju ples po tankom ledu, s jedne strane jašući na postulatima metala čiji zagriženi fanovi zbog izražene humorističnosti tekstova i world music elemenata možda neće oduševljeno prihvatiti njihovu glazbu, dok oni koje bi možda upravo te stvari privukle, neće lako prihvatiti žestinu i oštrinu muzike.

Bivši Darkwood Dub tj. Bojan Drobac i Milorad Ristić u suradnji s Katarinom Jovanović objavili su svoj drugi dugosvirajući uradak.

‘Kick It Out’ je i prije izlaska izazvao medijske pozornosti zahvaljujući svom frontmenu Miranu Kurspahiću, čije brojne ‘profesije’ i područja interesa (prvenstveno gluma) povremeno završe i na teritoriju zanimljivom i mainstream (da ne kažem žutim) medijima.

Baš se nekako poklopilo da U2 i Depeche Mode u isto vrijeme objave svoje nove albume. I baš je zanimljivo kako su se stvari preokrenule.

Video sadrži snimke nastupa s europske turneje Dropkick Murphysa 2023. u kombinaciji s isječcima osnivača/pjevača benda Kena Caseyja, kao i Gordona Ganoa i Briana Ritchieja iz Violent Femmes.

Kad bismo glorificiranoj umjetnoj inteligenciji naložili da nam sklada i aranžira pop-punk album, vjerojatno bi zvučao poput novog albuma Bouncing Soulsa – himnično i plitko.

Neki albumi su poput vina. Onjušite ih. Nježnim okretima čaše mu oslobodite arome. Probate. Držite ga malo u ustima, potom lagano protjerate kroz zube, ispljunete i više vam ne padne na pamet da ga ikad ponovno okusite. Nije nužno popiti cijelu bocu da bi osjetili sadržaj.

Četvorica beznadnih romantika spojili su garažni punk, power pop i rock 'n' roll 70-ih na opakom albumu koji će vam popraviti raspoloženje.

Sleaford Mods još jednom uvjerljivo progovaraju o beznađu današnje Britanije.

Bijesni Sinjani dovoljno su odrasli da nauče svoje najsnažnije adute prikazati u najboljem svjetlu i odrezati sve repove, ostavljajući samo razorne sastojke koji čine ubojitu ploču.

Novo dvostruko izdanje sjevernoirskog mrguda donosi preko 90 minuta glazbenog užitka, ploču sjajno odsviranih klasika i pozitivne atmosfere koja je još više dobrodošla s obzirom na činjenicu da su joj prethodila vjerojatno dva najmanje uzbudljiva albuma Morrisonove karijere.

Željka Veverec i Toni Starešinić uspeli su u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a iznjedriti doslovce nešto veće od svih njihovih dosadašnjih zajedničkih albuma.

Max Juričić je jedna predivna glazbena konstanta, ali uvijek nekako u drugom planu scene ovog grada i ove zemlje. Ovaj novi album je predivno strukturirana mala škola pop albuma, sa zapakiranim esencijama životnih mudrosti izrečenih humanim tonom proživljenog (i preživljenog), album za odrasle i djecu bez sekunde patroniziranja. A ruku na srce, ako je netko u situaciji da bude takav, to je Max Juričić​. No on je gospodin bio, gospodin i ostao. Jedan od rijetkih novovalaca koji je i danas u stanju ispisati smisleno i recentno glazbeno poglavlje.

Na svom 73. samostalnom albumu objavljenom pred proslavu 90. rođendana, Willie Nelson je zagrabio u pjesmaricu pokojnog kolege Harlana Howarda iz koje je izvukao deset klasika koji čine prilično neodoljivu ploču.

Pjesme su previše nalik jedna drugoj i zabetonirane u nekakvom srednjem tempu, negdje na razmeđi disca, electro popa i hip-hopa uz nemalu dozu tugaljivosti, minimum izlaženja iz zone komfora i pokušaja da spoje nespojivo.

Dolazi li Vojko V uvijek u pravo vrijeme ili je uvijek pravo vrijeme za Vojka V? Ta dvojba nekako mi se nametnula i jučer po objavi njegovog novog albuma ‘Dvojko’ i to prvenstveno zbog singla ‘Tour Life’.

Premda su bučne gitare već gotovo četiri desetljeća jedan od zaštitnih znakova grupe, na novi je materijal ipak najviše utjecalo pandemijsko izdanje ‘We Have Amnesia Sometimes’, pet improviziranih, ad hoc napravljenih skladbi snimljenih u prostoriji za vježbanje uz pomoć samo jednog mikrofona postavljenog na sredini prostorije.

U prilično kratkom roku Dunja Knebl objavila je dva izvrsna albuma; krajem prošle godine to je bio ‘Sonce’ u suradnji sa Zoranom Majstorovićem, a nedavno ‘Moje srce se reskoli’ s Adamom Semijalcem. Ta dva djela s dvojicom vrsnih i priznatih hrvatskih gitarista donijela su dvije različite zvučne ‘razglednice iz prošlosti’, koje kao da predstavljaju lice i naličje medalje na kojoj su ispisane dirljive životne priče i to iz ženskog rakursa.

Kanadski trio, osnovan za potrebe jednog nastupa na rođendanskoj zabavi u lokalnom baru, u kratkom je roku dogurao do predgrupe na turneji Jacka Whitea.

Osim onih dobrotvornih (prikupljanje novca za buduće akcije Zaklade Solidarna), kompilacija različitih izvođača ‘Nespojevi’ ima i hvalevrijedne strogo glazbene motive, a to je skretanje pozornosti na (većinom) manje poznat, no interesantan dio nezavisne scene ovih prostora. Takva izdanja najčešće imaju za cilj predstaviti skupinu bendova u čijem je radu moguće pronaći zajedničku poveznicu, bilo da se radi o sličnostima žanrovskog i ideološkog predznaka ili pristupu prema muzici i umjetnosti općenito.

Globalno gledano, trenutno najvruće ime talijanske scene došlo je do svog trećeg studijskog albuma, ujedno prvog nakon pobjede na Eurosongu 2021. koja je Måneskin doslovce preko noći lansirala u zvjezdanu orbitu.

Psihodelično jazz fusion putovanje koje će vas poput zaštitnog sloja izolirati od ludosti modernog društva.

Mitologiziranje osamdesetih i tadašnje scene na ovim je prostorima već odavno dobacilo do razine apsurda, posebno jer se velik dio te dekade sustavno zanemaruje.