Koncertni report - stranica 5

Kako kaže jedan prastari grafit – ‘da nema haosa, ne bi bilo stvaranja’.

Četiri godine nakon posljednjeg nastupa na pandemijskom drive-inu ispred zračne luke, Kawasaki 3P se vratio pred zagrebačku publiku i nastavio s njom voditi ljubav nakon coitus interruptusa od 1400 dana.

Iako ih publika nije gledala u jednakom broju kao kad su pozornicu dijelili s Daliborovim granjem u rasprodanom Boogaloou, momci iz Skotnog vraga dokazali su da veću posjećenost svakako zaslužuju.

Nove stvari, stare stvari – manje je važno, jer sinoć se baš svaka pjesma urlala kao da je posljednja na svijetu.

Rasprodanim koncertom gospel i blues dive Lizz Wright otvoren je 15. Zagreb Jazz Festival.

Yin Yin su se u klub na Savskom nasipu vratili poslije dvije godine i privukli značajno veći broj ljudi, što se može pripisati hypeu, ali i aktualnom albumu ‘Mount Matsu’, njihovom najzaokruženijem djelu dosad.

Divljaci su oni, špiljski ljudi, barabe i bitange kakvih dugo i predugo nije bilo na domaćoj sceni.

Kako je Emiru Fuluriji pala na pamet ideja spojiti alter sevdah s ciparskom avant-folk psihodelijom vjerojatno nitko neće dokučiti, ali čovjek je još jednom pokazao da ima dobre ideje.

Kandžija kojeg smo vidjeli sinoć bio je jedan zamišljeniji, skromniji i u svakom pogledu zreliji Kandžija od onoga koji nas je na istoj pozornici dočekao prije godinu dana.

Orijentalni melos, psihodelični rock, političke poruke i izostanak basa bile su glavana obilježja premijernog nastupa turske zvijezde Gaye Su Akyol u Močvari.

U subotu je Zagreb vrvio koncertima i svirkama, ali zagrebački pioniri rokenrola bez beda su rasprodali Veliki pogon.

Priča o JeboTonu jedna je od najpozitivnijih i najljepših na našoj sceni.

Klinaca još uvijek ima i da, traže zabavu, ali traže i svoje glas i mjesto na sceni, pretenciozno, čvrsto, bučno i bez kompromisa – baš kako treba.

Premda sam na koncertima barem jednom tjedno, ne sjećam se kada sam zadnji put svjedočio tome da publika dodatni bis neumorno traži (na kraju i dobiva) čak i kada je glazba s razglasa već počela svirati.

‘We traveled light and clearly traveled far.’

Trodnevnu radionicu/masterclass međunarodno hvaljeni gitaristi i multi-instrumentalist, majstor eksperimentalne i improvizacijske glazbe Fred Frith zaključio je koncertom ‘Laying Demons to Rest’ na kojemu mu se pridružila trubačica Susana Santos Silva.

Pjesnik i književnik Ahmed Burić, u pratnji Damira Imamovića, kao i još trojice glazbenika s kojima je te večeri okupljen bend u nedjelju je u zagrebačkom klubu Sax! predstavio uživo album ‘Sin pustinje’.

Mračna i hladna noć u Vintage nam je donijela mračan i hladni black i death metal sa sjevera zemlje.

Skoro čitavo desetljeće nakon Sonic Bullets Festivala kojim su u Tvornici kulture Bambi Molesters obilježili dvadeset godina na sceni, članovi LHD pokrenuli su novu glazbenu priču koja bi se mogla pretvoriti u tradicionalni festival.

Vjerni su postulatima na kojima je njihov matični bend nastao, a od kojih se rastući prema mainstreamu godinama sve više odmicao, no imaju li Savršeni marginalci budućnost na sceni?

The Strange su sinoć pokazali da su ‘tight’ i kad cijelu godinu ne odsviraju ni jedan koncert, a nova pjesma nagovijestila je da se možda i radi na novom materijalu.

Nakon šesnaest godina australski avant/impro jazz trio The Necks vratio se u Zagreb i pred punim Vintage Industrialom izveo dvije jednosatne kompozicije koje su nam pokazale nezamislive daljine u koje su nas svojom glazbom sposobni katapultirati.

Euforija ne jenjava, upravo suprotno.

Glavni grad Sjeverne Makedonije poprište je jubilarnog desetog izdanje PIN konferencije, još jednog regionalnog showcase festivala koji nas vabi obećanjima sjajne zabave.

Novosadski pankeri su održali svoj prvi zagrebački koncert u karijeri započetoj još 1986./1987. godine.

The Baylor Project na Zagreb Jazz Festival je sinoć došao na krilima svoje sedme nominacije za Grammy i jasno su pokazali čime su je zaslužili.

Neke stvari jednostavno treba prerasti, pomislih probudivši se i gledajuć’ svoje donedavno nepoderane traperice. Jel’ pisanje o bendovima čiji su članovi deset godina mlađi od tebe blesavo? Ne znam, ali spoticanje preko panja dok intervjuiraš bubnjara jednog benda zasigurno jest. Barem je pivo ostalo čitavo, kad već traperice i moje dostojanstvo nisu.

Po’ metra crijeva bi se moglo sa svojim otkačenom energijom, duhovitim pjesmama i specifičnom kombiniranju glazbenih tradicija pod stare dane pretvoriti u neočekivanu priču o uspjehu.

Količina uživanja u koncertu Swansa među publikom uvelike ovisi o toleranciji na glasnoću kod svakog pojedinca.

Boćarski dom nije bio dovoljno velik za sve one koji su došli uživati u hitovima slavne jučerašnjice, nostalgičnu rijeku već pomalo ostarjelih lica odjevenu u unisonu crninu koja je izgledala kao da se zaputila na neki veliki nedjeljni sprovod u Prisavlju, u halu u kojoj su se nekad možda bacale balote, a u zadnje vrijeme se tamo dodjeljuju Porini.