Vojkan Jocić

Suradnja TBF-a i Jazz orkestra HRT-a započeta u vrijeme pandemijskog lockdowna ušla je u svoj zenit.

Program JazzHR Festivala i ove je godine od Tvornice kulture barem na tri noći odlučio napraviti Tvornicu jazza, a ako je suditi po sinoćnjoj uvodnoj večeri, misija će biti izvedena uspješno i kvalitetno.

Ako je suditi po koncertima koje su u proteklih desetak dana održali Ivan Grobenski, odnosno Chui, 2024. bi u Hrvata mogla biti jako dobra diskografska godina.

U Koprivnici se u petak i subotu održao Fest Jazza koji je okupio glazbenike i sastave iz Brazila, Italije, Njemačke, Indije, Portugala i dakako Hrvatske. Po važnosti za zajednicu značaj ovog festivala može se smatrati nemjerljivim u pozitivnom smislu, a što se tiče produkcije i interesa publike svakako najvećim domaćim jazz festivalom iza Zagreb Jazz Festivala i njegovih izdanja kad puni jedan Lisinski.

Dojam je da je koncert grupe Chui u Petom kupeu bio prvi ovogodišnji važan i recentan glazbeni događaj u gradu.

Jednog toplog ljetnog dana došao je poziv iz Koprivnice: ‘Sutra je pun mjesec. Prognoza je da će biti vedro. Snimamo Chui.’ Što god da sam planirao, odložio sam. Poziv na Moonlight Sessions sam predugo čekao.

‘Bolje mi je nego hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji protiv Austrije’ je jedna od misli koja se motala po glavi tijekom projekcije filma +Berlin – simfonija velegrada’ za koju je kvartet Chui podario muziku. Očekivao sam laganu pobjedu Modrića i ekipe, tako da bi ova konstatacija u tom kontekstu značila nešto drugo.

Opet se dogodilo ono što se ovdje ne događa često, a to je velika brojnost publike na jednom jazz koncertu. Suradnja grupe Chui i Jazz orkestra HRT-a nije samo jedna velika produkcija – to je jedna velika priča- Priča koja se svakako treba nastaviti odvijati.

Nakon što su u siječnju rasprodali Mali pogon Tvornice kulture, ‘space jazzy’ kolektiv Chui je u kombinaciji sa žanrovski sličnim grupama Mangroove i Kozmodrum usred tjedna uspio napuniti Vintage Industrial Bar, što je samo dokaz da je sve više mlađe publike koje želi zaplesati uz nešto uistinu kvalitetno.

Toni Starešinić, Vojkan Jocić i Janko Novoselić zajedno čine grupu Chui koja po mišljenju kritike ima jedan od najboljih albuma u prošloj godini, i koja je upravo došla i do svog prvog rasprodanog koncerta u karijeri.

Mangroove i Chui svakako su dvije zasebne glazbene priče, ali njihova glavna poveznica Toni Starešinić čini ih nečim što bi se moglo nazvati dvjema stranama iste medalje i to glazbene medalje u svakom smislu. Novi albumi Mangroovea i Chuija definitivno promiču Starešinića u jednu od najvažnijih figura današnje hrvatske scene jer jednako znalački korespondira i u avangardi i u alternativi.

Novi bubnjar, nova dinamika, novi odnos snaga.

Na sve strane opravdano nahvaljeni kao potpisnici jednog od najboljih hrvatskih albuma 2013., elektro-jazz dvojac/trojac Chui uživo zvuči bitno bolje nego na izvrsnim studijskim izdanjima „The Second Arrival“ (Dancing Bear, 2013.) i „Chui“ (Dancing Bear, 2012.) ispunjenima mahom instrumentalnim autorskim skladbama.

Elektro-jazz priča koja je započela prošle godine kad se instrumentalno društvo iz benda Mangroove (Toni Starešinić, Đuro Dobranić i Andrej Jakuš) okupilo i počelo eksperimentirati sa zvukom prozvavši se Chui dobila je svoj nastavak.

Drugi album obično je trenutak za rekonceptualizaciju ideja, pa tako i u slučaju Tihomira Hojsaka.