‘X-Men: Dani buduće prošlosti’ – štrebersko poigravanje pažnjom

Generacijski je jaz stvoren filmom ‘First Class’ premošćen, a mlađe je buntovne mutante s mudrijim i iskusnijim varijantama iz sadašnjosti (ili njihove budućnosti) spojio onaj kosmati bilder spreman zaskukati rukave i izvući kandže – Wolverine.

'X-Men: Dani buduće prošlosti'

Genetska diskriminacija mutanata eskalirala je 2023. i svi su Drugi, dotad meta ljudskih polutana, postali lovina Sentinela – mehaničkih super-vojnika dizajniranih prema genetskom kodu plave Mystique. Sentineli su opaki kolosi kadri preuzeti supermoći ciljanoga mutanta i tako postati imuni na njihove napade te efikasno eliminirati sada bespomoćnu metu. Grotlo pakla se otvorilo i zaraćeni klanovi mutanata ujedinjeni su u apokaliptičnoj borbi protiv nemilosrdnih igračaka antropologa Bolivara Traska (Peter Dinklage). Zadnji tračak nade odlazak je u prošlost u trenutak prije legitimacije Sentinela kao vladinog oružja protiv mutanata u vrijeme kada su Magneto (Ian McKellan) i Xavier (Patrick Stewart) bili kršni momci, netom razdvojeni zbog, dakako, Mystique. Jedini sposoban izdržati putovanje u lude sedamdesete jest Wolverine (Hugh Jackman) zbog svojih regeneracijskih moći i moći staromodnog, sirovog uvjeravanja sugovornika u svoje naume. Mladi Xavier (James McCavoy) tragična je i patnička figura opsjednuta samosažalijevanjem nakon gubitka Raven i ranjavanja zakrenutim metkom na kraju prethodne epizode gdje ga dotadašnji prijatelj Erik (Michael Fassbender) upuca. Motiv zakrivljenog metka tako postaje lajtmotivom novog izdanja X-Mena gdje ga se vezuje uz Kennedyjevo ubojstvo, a upravo Magneta optužuje za sada već senzacionalno prosipanje mozga popularnog predsjednika-demokrata 1963. godine. Razjedinjeni par genijalaca kopa ratnu sjekiru i napada budućnost ujedinjenim snagama gdje im Singer pridružuje ergelu novih, dosad neekraniziranih mutanata, kao i zaboravljene X-mene prve trilogije (nabacane u završnoj sekvenci filma po Loganovom povratku u budućnost/sadašnjost).

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=pK2zYHWDZKo[/youtube]

Bryan Singer u drugom dijelu prequela nije htio izmusti trenutačnu slavu Jennifer Lawrence fokusom na mutiranu Raven (Mystique), ali plava je i riđokosa kameleonka spiritus movens ovog dijela priče. Njezine odluke i promjenjiva priroda mogu promijeniti sliku svijeta u kojem koegzistencija vrsta i opća tolerancija dolaze do slijepe ulice. Komunicirajući tako s prethodnim nastavcima divovske sage, Singer prvenstveno film radi za najokorjelije fanove upoznate s filmskom, ali i strip-pričom, kao i specifičnim momentima filma poput interpersonalnih veza ili supermoći protagonista. Pritom se na trenutke gubi u pomalo nespretnoj dramaturgiji nelogičnih raspleta. Nelogičnosti su predvidive ne znamo li narativnu nit prethodnika, pa tako lako može promaknuti trenutak Magnetova gubitka moći koje se čudesno pojavljuju kada ga sin Quicksilver (uloga namijenjena dječačkom licu Evana Petersa) oslobađa iz nemetalnog zatvora podno Pentagona. Novo lice u seriji ekranizacija nepotrebno brzinom svjetlosti nestaje kada riješi jednu od prvih prepreka u korist Fassbendera i McCavoyja s kojima se periodično u blicevima druže neartikulirani likovi svedeni na ilustracije. U dijelu filma koji se odigrava u budućnosti, također nedovoljno razrađenom, neka od starih lica poput Storm (Halle Berry) za koju se pitamo je li uopće otvorila usta prije negoli su je raščetvorili sentineli ili Shadowcat (Ellen Page) koja kao ključan igrač odjednom ima neobjašnjivu novu moć, ali i to pada u sjenu. Naposljetku, narativni temelj cijele misije jest inicijalno udruživanje starijih varijanti Magenta i Xaviera tek prostrto bez reference na isto.

No “X-Men: Dani buduće prošlosti” u svojoj sedmoj instalaciji doista opravdava višestruko ponovljene napise publike i kritike kao najbolji film u serijalu zbog prijeko potrebnog osvježenja u glumi, što ponajprije pronose karakterni Fassbender i McCavoy, dajući svojim likovima doista psihološku dubinu koje su bili deprivirani dosad. Jedan od elemenata koji će ga katapultirati na ljestvice najboljih adaptacija stripova i ekranizacije superjunaka jesu jezivi i zazorni sentineli – napokon pošteno odrađeni likovi s ogromnim metalnim mudima, koherentno i smisleno odrađeni toliko da doista daju legitimitet usporedbama s “Avengersima” kada govorimo o vječnoj stripovskoj borbi dobra i zla. Napokon zlikovci koji će utjerati strah u kosti svojim bezličnim profilima i sugestivnim skeletom koji će biti vizualne asocijacije na mučna oružja.

Istovremeno, Lawrence posljednjih godina ‘iskače iz pašteta’ i filmskih plakata, pa bi malo redukcije njezine pojave dobro došlo Singeru kojeg treba uvjeriti da dobre obline i popratna fleksibilnost ne idu nužno uz inače uvjerljivu mladu glumicu. Drugim riječima, simpatičnoj Lawrence uloga Mystique – žene koja se transformira ovisno o raspoloženju – ironično ne odgovara jer neovisno o situaciji unutar narativa ona je uvijek ista i poprilično plošna. Unatoč tome, novo filmsko izdanje priče o mutantima razrađuje ne pretjerano kompleksnu alegoriju o društvenoj (ne)jednakosti i granicama tolerancije, odnosno pristanka gladnih moći na brojnost manjina koje im ugrožavaju legitimitet. Sljubljivanje prošlosti (što narativne, što one kronološko-filmske u franšizi) i budućnosti (također u kontekstu predaje štafete novim glumcima koji će obući uska odijela superjunaka) žanrovski je relativno dobro izveden pothvat, iako tradicionalno megalomanski za Singera čiji su apetiti preveliki, pa onda u trenutku kulminacije dolazi do nepotrebnog antiklimaksa kojeg ni najveći fanovi neće tako lako probaviti, ma što popularna imena interneta nalagala.

Ocjena: 7/10

(Twentieth Century Fox Film Corporation, Marvel Entertainment, TSG Entertainment, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh