Zvuk dvadesetih: Cha Wa – glasnici novog New Orleansa

U superiornom novom izdanju Cha Wa zvuče kao pravi nasljednici legendarnih The Metersa iako ne dolaze iz dinastije Neville.

Cha Wa ‘My People’

Kad izađu nominacije za Grammy kod nas se sav publicitet ispuca na 15-20 hitoidnih kategorija. Za manje komercijalne uglavnom nema interesa pa je sasvim moguće da se pretprošle godine baš nitko nije osvrnuo na jednu posebno zanimljivu ponudu u kategoriji Regional Roots Music Album. Tamo je bio nominiran Mardi Gras bend Cha Wa (kreolski: Mi dolazimo) sa svojim drugim albumom „Spyboy“ koji u našim krajevima očito nije ostavio nikakav trag.

Zato sad idemo ispočetka, dok se istodobno po američkim portalima naveliko piše kako Cha Wa na trećem albumu „My People“ predstavljaju budućnost New Orleansa. U superiornom novom izdanju oni zvuče kao pravi nasljednici legendarnih The Metersa iako ne dolaze iz dinastije Neville. Njihov lider bubnjar Joe Gelini zapravo je dotepenac. Odrastao je u Wesportu, Connecticut, oko 2000 kilometara daleko od New Orleansa i još dalje od dvjestogodišnje tradicije kreolskog Mardi Gras karnevala koji većina Amera prepoznaje tek kao turističku atrakciju.

Gelini je studirao jazz na Berkleeju, gdje se totalno navukao na hipnotičke Mardi Gras ritmove slušajući svirku starog bubnjarskog virtuoza Idrisa Muhammada, koji se nekoć zvao Leo Morris, a proslavio se 1960-ih prateći Fatsa Domina i Sama Cookea. Rahmetli Idris je od devete godine paradirao u povorci ulicama New Orleansa, u mladosti se puno družio se s braćom Neville i imao je spreman odgovor na svako Gelinijevo pitanje o fascinatnoj kreolskoj mješavini drevnih zapadnoafričkih ritmova i izmaštane indijanske ikonografije.

S Idrisovim preporukama Joe Gelini se trajno utaborio u New Orleansu i zadobio povjerenje Josepha „Monk“ Boudreauxa, velikog poglavice Mardi Gras plemena The Golden Eagles i bivšeg pripadnika The Wild Magnoliasa, prve karnevalske družine koja je dobacila do svjetskih koncertnih pozornica. Nevelika diskografija The Wild Magnoliasa zaokružena je 1999. briljantnim albumom „Life Is a Carnival“ i to je bila Gelinijeva referentna točka kad je 2014. okupio početnu postavu Cha Wa.

Na mjestu frontmena izmjenjivali su se Monkov sin Joseph Jr i unuk J’Wan, ali ipak je Joe Gelini vukao ključne poteze oko tranzicije tradicionalnog Mardi Gras benda u moderniji funk osmerac. Cha Wa je samo na debitantskom albumu „Funk’n’Feathers“ svirkom i repertoarom bio potpuno privržen lokalnoj tradiciji, što se jako cijenilo u New Orleansu, dok je drugdje ipak zvučalo previše arhaično. Blago osuvremenjeni album „Spyboy“ se, ne samo kroz nominaciju za Grammy, pokazao puno otvorenijim od prvijenca u komunikaciji sa širim, pretežno angloameričkim auditorijem.

„My People“ je donio još veći iskorak s nekoliko aduta za globalnu ekspanziju u kojoj bi Cha Wa najprije mogli računati na znatiželjne fanove Black Pumas. Najavni singlovi „Wildman“ i „My People“ su sjajna navlakuša za album, a na njemu ima svakojakih iznenađenja poput velemajstorske afro funk obrade Dylanove „Masters of War“ s gostujućim vokalom i gitarom kalifornijskog blues doajena Alvina „Younggblood“ Harta.

Tko je zakasnio na Dr Johna, The Meters i The Neville Brothers može mirno pričekati Cha Wa kao glasnike novog New Orleansa.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh
X