Antivalentinovo u Domu sportova – kolektivni ŠČ!

Kako se bližio termin izlaska Leta 3 na pozornicu tako se nekako i povećavao i broj plavih odora u malom Domu sportova, pa se i po odlasku na muški zahod stjecao utisak da je u pitanju održavanje visokorizične manifestacije. I tamo su stajali neki u punoj opremi unoseći nelagodu u koncept „Ništa ljubav, samo pišanje”, svojevrsnu tradiciju koncertnih svetkovina u malom Domu sportova gdje se zbog malog broja kabina u ženskom zahodu u muškom ‘miješaju’ oba spola.

Bile su se proširile i neprovjerene glasine o tome da je bilo i anonimnih dojava o tome da je postavljena bomba, ali su to već neke uobičajene stvari za ova vremena i ovaj grad u kojem neke društvene grupacije posebno luduju u situacijama kad dođe neka ‘manifestacija’ u kojoj postoji tendencija da se muškarci preoblače u žene, pa čak i kad ta manifestacija pada na fašnički vikend kao ove godine Antivalentinovo. Kao da u tim trenucima vrište sami postulati ‘društvenog ugovora’ iako smo se kao društvo dosad pokazali izuzetno otporni, čak i dobronamjerni na brojne oblike travestija u svim porama tog istog društva, od gore do dolje, od lijevog do desnog.

Tako je učešće i pobjeda na prednatjecanju za Eurosong, od milja zvanom Dora, od strane najpoznatijeg i najdugovječnije art-rock kolektiva u ovoj maloj zemlji uzburkalo duhove po svim hrvatskim ‘ekvatorima’ i ‘paralelama’ (da se poslužim terminologijom Leta 3), a autor ovog teksta se ne sjeća kad se tako masovno, minuciozno i žučljivo izučavao svaki redak npr. nekog zakonskog akta u želji za posljedičnim boljitkom u modernoj nam hrvatskoj povijesti, koliko se protekli tjedan tražilo skriveno značenje dadaističkog komada Leta 3 koji pročišćen od repeticija jedva da bi stao u dvije proširene rečenice, kao i značenje njihove „ŠČ!“ zajebancije koja se brže od koronavirusa proširila Hrvatskom i koju sad valjda ozbiljno u razmatranje uzimaju i razni brend menadžeri. Dakle, mala zemlja za veliki ŠČ!, reklo bi se.

„Teško je biti sam u rupi od ljepljive smole, teško je biti u rupi od ljepljive smole“, možda je bio najbolji i najtočniji odgovor koji su Let 3 mogli dati u tjednu u kojem su dali intervjua kao u niti jednom tjednu dosad u svojoj karijeri. Dali su ga sinoć, odmah po izlasku na pozornicu Doma sportova. Pjesmom „U rupi od smole“ s njihovog debitantskog albuma „Two Dogs Fuckin’“ iz 1989. godine. Kao da su davali univerzalan odgovor čiji postulati se nisu promijenili, eto, već 34 godine, ako se njih pita. A izašli na pozornicu kao potpuni kontrast od onoga što se očekivalo; odjeveni u crne smokinge i bijele košulje i pojačani puhačkim kvartetom koji je hučao poput brodskih sirena naglašavajući na neki način zemljopisni moment punka koji dolazi i vreve našeg najvećeg lučkog grada.

Potom je bez najave udario riff „Vjernog psa“ i skala raspoloženja u Domu sportova odmah je skočila do maksimuma, a istim tempom isporuke bez pauze došle su „999“, „Kontinentio“, „Profesor Jakov“, „Omađijaj me“, „Ero s onog svijeta“, „Riječke pičke“ i „Izgubljeni“. Let 3 u smokinzima su bili jednako nadrealni u toj eksplozivnoj isporuci rocka, kao što bi bili u bilo kojem drugom outfitu, a nakon „Izgubljenih“ izgubili su se s pozornice kako su se i pojavili.

Show je potom preuzela stage-persona Jovanka Broz Titutka u stilu techno nabrijavanja kakav se nekad valjda mogao doživjeti na Love Paradeu u Berlinu. Jovanka Broz Titutka je nabijala luđački tempo, što vokalom, što plesnim pokretima koje je pratilo još četiri plesačice u 10-minutnom intermezzu (koncept: ništa pauza, samo rokanje), koji je vodio prema novom vrhuncu, odnosno izvedbi pjesme „Mama ŠČ!“ u obliku šarenog, gotovo, karnevalskog spektakla s punom pozornicom muzičara, plesačica i plesača, dok je cijela dvorana zborno posložena uzvikivala: „ŠČ!“.

Instant klasik. Recentni hit, taman za ova vremena. Uživo, još dojmljivije nego od nastupa na Dori, a nije izostao ni Njinle koji je prijetio s dva projektila na pozornici. Nikad raskošniji nivo nastupa Leta 3. Ne bi nas posramili ni da su tako nastupili na karnevalskoj povorci u Riju. Provokativni vizualni glamur pretočio se i u glazbu i to onu fazu koju je Let 3 otvorio s albumom „Bombardiranje Srbije i Čačka“.

Tako su nakon „Mama ŠČ!“ na red došle „Mala soba“, „Izađi mala“ i „Tazi Tazi“ da bi poseban vrhunac (kao i uvijek) predstavljala izvedba pjesme „Dijete u vremenu“ koju je Prlja ovog puta u dobroj mjeri prepustio publici u Domu sportova, na što je priznao da ga je to emotivno pogodilo. Negdje u tom momentu je shvatio da dotad nije uspio ni pošteno pozdraviti publiku, te je dodao da ne može iskazati dovoljno zahvalnosti što Let 3 imaju takvu publiku kakvu imaju. Dakle, pravi trenutak da i „Drama“ omogući otpuštanje svih kočnica i grune poput bombe.

Dalje od toga nije moglo, pa je dobra bila i odluka da vodviljska techno zezancija „Kurcem u čelo“ okonča službeni dio koncerta nakon sat i pol. Ali to naravno nije bilo sve. Mrle je prvi izašao na bis i animirao publiku onako kako on to najbolje zna u dozivanju ostalih članova benda, ujedno zazivajući ‘pravi rokenrol’ koji je potom krenuo u obliku njihove poznate hard rock sprdačine „Ženu varam“ na koju se nadovezala također lucidna „Droga“.

Općenito jedna od najboljih domaći rock balada, pjesma „Nafta“ ovog puta je bila odlična premosnica u zatvaranju kruga do albuma „Two Dogs Fuckin’“, tj. grandiozne psihodelične grmljavine u obliku legendarne pjesme „Sam u vodi“, jučer posebno atraktivne uzevši u obzir da je došao i Njinle pridruživši se Prlji sa svojim vrištećim vokalom, kao i učešće plesne grupe Jovanke Broz Titutke koja se na posebnom uzvišenju na pozornici valjala i koprcala u srebrnim i zlatnim vrpcama, netom prije ispaljenih iz konfetnih topova u velikim količinama po dvorani.

Posebno treba istaknuti da je Prlja u nevjerojatno dobroj vokalnoj formi. Ne znam što je konkretno dovelo do toga, ali ovaj današnji Prlja kao da je progutao opernog pjevača koji nekim slučajem živ vapi kroz njegove glasnice. Da se ne govori da nije bilo ni trenutka zamora u izvrsno osmišljenom showu s genijalnim poglavljima. Svjetski, a naše i to pred našim očima i ušima. Je li stvar što se komparacija s nastupom Leta 3 nameće sama po sebi u antivalentinovskoj konotaciji, ili je posrijedi nešto drugo, no osjećaj zamora mogao se djelomično pripisati nastupima drugih bendova sinoć.

S jutrom je došla loša vijest iz Beograda od Marčela osobno preko društvenih mreža (kojeg samo posebno htio vidjeti sinoć uživo). Naime, dobar dio njegovog sastava podlegao je gripi, istoj onoj koja je u siječnju harala Zagrebom, valjda u nekoj posebno jakoj mutiranoj verziji, stoga je njegov nastup bio otkazan.

Porto Morto sam puno puta gledao dosad, ali sinoćnji gig u Domu sportova nije se mogao usporediti s onima iz Tvornice kulture ili pozornice Muzeja suvremene umjetnost, pa čak ni onim u dvorištu Medike iz vremena lockdowna. Kao da su osjetili da vjerojatno nisu pred svojom publikom, pa je time otupjela i oštrica njihovog kempa. Kao da im je odgovarao taj neki ‘sporovoz’ ili su baš htjeli biti uvrnuti u situaciji kad se to možda najmanje očekivalo.

Nekako je bila troma i „Kuća“ s kojom su otvorili koncert, a atmosfera se otkravila pred kraj kad je najavljen „frend koji zna svirati“, a taj „frend“ bio je nitko drugi već Darko Rundek u dobro poznatoj pjesmi „Hodaj“. Norman je potom bio više raspoložen za plesnu egzibiciju uz ritam funka, a manje za uvijek dobrodošle anegdote, pa je opći dojam da je cijeli nastup bio bljedunjav, a to ne treba ni Porto Mortu ni publici.

Mašinko je potom bio druga krajnost; baražna vatra luđačkog tempa. U početku je to još bilo poželjno, ali kao da nisu shvaćali da je tu i tamo trebalo ‘stati na loptu’ i dati neki drugačiji ritam. Jer problem monotonije također prati i one bendove koji ne znaju skinuti nogu s gasa. U klupskim gabaritima i većoj uključenosti publike u poganje Mašinko bez problema doseže svoj zenit. No zakonitosti dvoranskih nastupa nažalost nisu apsolvirali, posebno u situacijama kad publika nije došla isključivo zbog njih. Isto sam zamijetio i prije ne baš malog broja godina kad su Mašinko u istoj dvorani otvarali slavljenički koncert Psihomodo popa, gdje ih je ista taktika gasa do daske pred velikim auditorijem pokazala prilično inferiornima spram glavnih zvijezda.

U konačnici najbolji dinamički raspon nastupa (a da nije Let 3), kao i komunikaciju s publikom, od situacije da tako nešto nikog ne zanima u polupraznoj dvorani do skandiranja imena benda na zadnjoj pjesmi kroz nekih pola sata, postigli su riječki Chasing Nord. Baštine oni nu metal manire, ali se ne libe ući i u teritorij grupe Depeche Mode ili zasvirati baladu („Ænd Now“) na koncertu na kojem to možda i nije poželjno. No taj kvartet predvođen izvrsnim pjevačem i gitaristom Mihaelom Prosenom zazvučao je svjetski u svakoj prigodi sinoć. Ni oni nisu u Domu sportova bili pred svojom publikom, ali nimalo nisu htjeli razočarati nikog tko ih je vrlo vjerojatno gledao i slušao po prvi put.

Jedina uistinu začudna stvar ovogodišnjeg Antivalentinova bila je to što se nakon pobjede na Dori u prvi mah činilo da će mala dvorana Doma sportova biti premala obzirom na medijsku prašinu koja se digla oko Leta 3. No zagrebačko nepredvidivo ponašanje kad su koncertne okolnosti u pitanju bilo je i sinoć na snazi. Rekao bih da su na Antivalenitnovo došli svi oni koji bi i inače došli ,bez obzira na bilo kakav ishod na Dori, dapače i samo postojanje ili nepostojanje Dore. Bila je to baš ona vjerna i dovoljno brojna publika, koja ima dovoljno soli u glavi da zna da Let 3 nije mračna snaga koja je izmislila tamo neki paganski koncept „Ništa ljubav, samo karanje“. Ovi ekstravagantni Riječani tim sloganom jednom godišnje samo pruže zabavu svim onima koji žive taj nimalo ugodan koncept ‘izgubljenih’ u ovom društvu. Koga društvene prilike nisu karale bez imalo ljubavi, taj ili ta ne može ni shvatiti koja je svrha postojanja Leta 3.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute