‘Dara iz Jasenovca’ – Dara muhe jednim udarcem samo okrznula

Mnogo je medijske pompe izazvala odluka srpske vrhuške da usmjeri rekordno visoka sredstva prema filmu o Jasenovcu i da se zaobiđu uobičajene procedure pri tome. Želimo li biti cinični, možemo reći da je film imao fantastičan PR, pri čemu su se negativne recenzije u Varietyju i Los Angeles Timesu odlično uklopile u kompletnu priču – naprosto, ne postoji loš publicitet.

‘Dara iz Jasenovca’

“Dara iz Jasenovca” je postala više od filma i prije nego što je stigao pred široko gledateljstvo. U tom slijedu događaja treba naglasiti da je dobro da se priča o ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac aktualizirala iz ispravnog kuta, a ne iz rakursa revizionizma, kakvom u Hrvatskoj, nažalost, prečesto svjedočimo u zadnje vrijeme. Osobno, “Dara” me potakla da pogledam još neki film sa sličnom tematikom (što smatram pozitivnim), te da se dodatno informiram o Jasenovcu (o kojem sam znao dosta jer poznajem blisku obitelj jednog jasenovačkog zatočenika). U međuvremenu, na društvenim mrežama razvila se diskusija koliko se o Jasenovcu razgovaralo u vrijeme “bratstva i jedinstva” pri čemu su neki ljudi iz istočnih dijelova nekadašnje Jugoslavije bili uvjereni da se to stavljalo pod tepih. S obzirom da sam osnovno obrazovanje završio u Zagrebu u vremenu bratstva i jedinstva, mogu posvjedočiti da se o tome itekako učilo počevši od nižih razreda osnovne škole.

“Dara iz Jasenovca” je ambiciozno postavljen film koji se bazira na tri teme. Jedna je priča prikaz ustaških brutalnosti, drugi prikaz osobne borbe desetogodišnje djevojčice Dare koja se skrbi za malog brata, a treći je borba Darinog oca (koji je odvojen od njih u drugom dijelu logora) da vidi svoju kći i sina. Nakon odgledanog filma čini mi se da su ustaške brutalnosti stavljene u prvi plan, i to po cijenu razvlačenja radnje u filmu. Drugi problem s ustaškim brutalnostima je što su osobe koje ih u filmu čine često svedene na karikaturu, na tragu “četnika” iz “Smogovaca u Domovinskom ratu”. Međutim, nisu svi čuvari koji su bili okrutni prema jasenovačkim zatočenicima bili genuini sadisti, o čemu je pisalo nekoliko povjesničara i nekoliko samih preživjelih logoraša. Bilo je i onih koji su odrastali u ekstremnom siromaštvu i deficitu osnovnog obrazovanja, a angažman u ustašama je donosio beneficije za sebe i obitelj koje na drugi način nikad ne bi mogli dobiti. Bivši logoraši spominju da neki čuvari nisu znali što znači riječ “jevrej”, nego samo “čifut”. To, naravno, nimalo ne opravdava užase koje su činili, ali u izgradnji uloga čuvara i raspisivanju scena donosi drugačije postavke. Iako je upitno jesu li časne sestre uistinu boravile kao “odgajateljice” u Jasenovcu (svakako jesu u dječjem logoru u Jastrebarskom), Tatjana Kecman je briljirala u ulozi hladne distancirane časne sestre, koja samom pojavom i načinom komunikacije izaziva jezu. To se ne može reći za veći dio glumaca koji su tumačili ustaše i koji su imali vidljivih nelagoda kako da se postave u ulogama zločinaca. Isto tako, upitno je da li je doista slika Alojzija Stepinca bila neposredno kraj slike Ante Pavelića, naročito ako se zna da Stepinac nikad nije odlikovan od strane poglavnika (za razliku od nekih drugih katoličkih svećenika), i da je u pismu Paveliću osudio logor Jasenovac.

Nakon projekcije filma, pažnju javnosti je dobila objava na društvenim mrežama književnice Biljane Srbljanović u kojoj govori o sličnostima “Dare” i do sada nerealiziranom filmu redatelja Lordana Zafranovića i scenarista Arsena Diklića. Zafranović je godinama (bezuspješno) konkurirao na natječajima za sredstva kojima bi bar dijelom pokrio troškove, ali, eto, sreća se osmjehnula redatelju Predragu Antonijeviću i scenaristici Nataši Drakulić. Vjerujem da će “Dara iz Jasenovca” potaknuti umjetnike s obje strane Drine na dalja snimanja filmova o Jasenovcu, naravno, ne iz revizionističkih kutova i ne iz potrebe za pumpanjem mržnje. Što se tiče ovog potonjeg, “Daru iz Jasenovca” ne doživljavam kao antihrvatski film i ne doživljavam kao pumpača mržnje, iako stradavanje Hrvata u dotičnom logoru (oko 4.000) nije spomenuto i iako vrijeme posvećeno okrutnostima i brutalnostima u filmu znatno nadilazi potrebu da se objasne okolnosti glavne radnje.

Potaknut temom stradanja u Drugom svjetskom ratu, nakon “Dare” pogledao sam “Ne okreći se, sine” koji je, na žalost, pokazao koliko je “Dara” mogla biti bolja. Kakav god da bio, “Dara iz Jasenovca” je bolji film od “Četveroreda” (koji je svojevremeno bio filmski projekt od “velikog značaja” u Hrvatskoj), ali realan doseg ovog srpskog filma nikako nije uži izbor za Oscara, ni uži izbor za bilo koju drugu značajniju filmsku nagradu.

Ocjena: 5/10

(Dandelion Production Inc, Film Danas, Komuna, 2021.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X