Dodatno ‘Extra’ izdanje nije potpuna i koherentna cjelina, već mješavina slatkiša različitih i prije svega žešćih okusa.
Uzbudljivi moment kod Davida Bowieja jesu redovito uspješna i s lakoćom postignuta iznenađenja i četrdeset godina nakon probijanja na scenu. Kada čovjek na pragu sedamdesetih lansira glam-rock stvarčinu „Atomica“ tipično-ziggyevskih trzaja s jednako energije kao i na zenitu svojih glamuroznih transformacija, onda zaslužuje biti prozvan glazbenim Bogom bez imalo skromnosti. Samouvjereno nameće vokal posebice kroz refren sugestijom „Let’s get this show on the road“, ali nas ipak u stvarnosti uskraćuje za taj zanosni čin gdje bi nam ukrao dugi aplauz koji povezuje „Atomicu“ sa sasvim drukčijom jedinicom što je i najavila ovo dodatno izdanje albumu „The Next Day“.
Naime, pljeskom kao isječkom ili uzorkom iz pljeskajuće glazbe Stevea Reicha album nastavlja u kolosalni remiks pjesme „Love is Lost“ Jamesa Murphya gdje stapa melankoliju s bowiejevskim dance elementima. Prepuna staccata obojanih elektroničkim distorzijama „Love is Lost“ koketira s nostalgijom kakve nema u drugoj prearanžiranoj pjesmi s ranije objavljenog albuma – „I’d Rather Be High“. U njoj dominantne gitare zamjenjuje romantiziranim čembalom čime odzvanja karnivalesknom atmosferom sasvim prigodnoj za posudbu novoj Louisu Vittonovoj reklami smještenoj u Veneciji. „I’d Rather Be High“ tako nije nešto najuzbudljivije na deluxe izdanju albuma, pa možda upravo i zbog nje „Extra“ nema zaokruženost kakva bi dobro došla novitetima poput „Like a Rocket Man“ i „Born in a UFO“ – starim inspiracijama iz dubokog Svemira s klasičnim gitarskim rock dionicama i oštrim bubnjevima. Takvih elemenata, pak, nema u dosadnjikavoj „Informer“ ili „So She“ kojom zatvara izdanje, ali ne i cjelinu.
„The Next Day Extra“ krunski je dokaz Bowiejeve ljubavi prema glazbi i samo glazbi – nastavak potvrde da mu ne treba pompozna promocija ili ikakava glazbena turneja da bi se obratio najvjernijim poklonicima. No dodatno izdanje objavljeno nešto više od pola godine s albuma koji smo u ožujku recenzirali ipak nije potpuna i koherentna cjelina, već mješavina slatkiša različitih i prije svega žešćih okusa. U neke ćemo samo zagristi, a neke u slast proždrati. Reizdanje samo ilustrira nemirni duh što traži svoj glazbeni procjep da iziđe iz Bowiejevih glasiljki i prstiju, dokazujući da je deset godina hibernacije bilo nepotrebno predugačko desetljeće. Ipak, učahurivanje mu dobro stoji kada nas naposljetku počasti Hi-Fi kolekcijom noviteta.
Extra pjesme:
Atomica
Love is Lost (Hello Steve Reich Mix by James Murphy)
Plan
The Informer
Like a Rocket Man
Born in a UFO
I’d Rather Be High (Venetian Mix)
I’ll Take You There
God Bless the Girl
So She
Ocjena: 7/10
(Columbia / Menart, 2013.)
Recenzija: David Bovie “The Next Day”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
