Zaključujemo razgovor o seriji koja je pokorila svijet, ‘Zmajevoj kući’, uz komentar finala. Čuvajte se spoilera!
Dijana Ćurković: Tko bi rekao: Ples zmajeva pokrenuli su – zmajevi! Naravno, kumovala je ljudska želja za vlašću, spletke, čast i “čast” koju su likovi sami sebi pripisivali, odnosno sve što smo imali prilike gledati kroz ovu sezonu. Međutim, koliko god ljudi politizirali i odmjeravali svoje moći, želeći što duže održati hladni rat Westerosa, toliko su zmajevi ipak životinje, bića instinkta, koja kad ih se progoni reagiraju onim starim “fight or flight”. Kad su već gurnuti u potjeru, ne zanima ih previše što o njihovoj borbi odnosno bijegu misle sićušna bića na njihovim leđima. Arrax nije slušao Lucerysa (Elliot Grihault) koji mu je vikao “ne”, a Vhagar nije poslušala Aemonda (Ewan Mitchell) dok joj je govorio da se smiri. Arrax je puhnuo, Vhagar ga je kljocnula i rat je počeo. Savršen kraj sezone?
Ivan Laić: Da, prošlo je deset epizoda i nekoliko desetljeća radnje i sad napokon možemo uskliknuti: “Gotovo je! Počelo je!” Svi koji su dvojili da će se franšiza uspjeti ponovno podići na noge nakon što su ih razočarale posljednje sezone “Game of Thrones” sada napokon mogu odahnuti. U posljednjih nekoliko tjedana napetost i uzbuđenje rasli su iz epizode u epizodu i došli smo do završnice sezone kakvu smo doista samo mogli poželjeti. Odakle početi? Od crne kraljice iz naslova epizode koju je počela i završila gubitkom djeteta? Naučeni smo na neuspješne i bolne porode tijekom cijele sezone, ali ovu Rhaenyrinu (Emma D’Arcy) patnju bilo je posebno mučno gledati.
Dijana Ćurković: Razlika je što je Rhaenyrin porod uzrokovan naglim stresom, golemom nepravdom koju je ustvari od prvog trena kad je imenovana nasljednicom i očekivala. Ironično, Viserys (Paddy Considine) je izabrao nju da ga naslijedi kako bi spriječio Daemona (Matt Smith) da zasjedne na Željezni tron, a na kraju je on Rhaenyrin kralj suprug, ali je u ovom trenu daleko od trona, čak i od Rhaenyrinog, jer mu na početku epizode brani da započne rat. Upravo kad je Rhaenys (Eve Best) donijela vijesti o kraljevoj smrti i krunidbi Aegona (Tom Glynn-Carney) pred tisućama ljudi, Rhaenyra dobija preuranjene trudove i na svijet donosi de/neformirano mrtvorođenče. Osim toga, u prvoj epizodi je uz tragični porod montiran dvoboj na turniru, a u desetoj uz Daemonovu spremnost na rat i “ponudu” za obnovljenim zavjetima Rhaenyri, uz Ceraxesa kao jamstvo nepristranosti. Rhaenyra je, za razliku od drugih dviju Targeryanki, svoj porod preživjela, što govori i o njezinoj snazi, ali nema vremena za žalovanje, jer sprovod njezinog djeteta prekida ser Erryk Cargyll (Elliott Tittensor) i donosi joj Viserysovu krunu koju je ukrao prije nego je dezertirao od Zelenog vijeća.
Ivan Laić: U pokušaju izbjegavanja rata u trenucima kad je još takvo što bilo zamislivo Otto Hightower (Rhys Ifans) stiže s mirovnom ponudom Rhynaeri, no Daemon ga otpraši jednom od najsočnijih uvreda sezone (“I would rather feed my sons to the dragons than have them carry shields and cups for your drunken, usurper cunt of a king.”). Za razliku od njega, supruga mu je staložena i čak zbog dobrobiti kraljevstva i naroda razmišlja o tome da odustane od svog prava na prijestolje. U više navrata tijekom epizode vidimo je kao mudru i opreznu protutežu divljem i okrutnom Daemonu i jasno je da je pokojni kralj Viserys pametno odabrao svoju kćer za nasljednicu, a ne nesmotrenog brata ili razulareno derište od sina. Uz to, Emma D’Arcy u ovoj epizodi doista razvaljuje, od spomenutog poroda do završnog pogleda u kojem je sva ona bol i gnjev Targaryena koja će dva stoljeća kasnije natjerati Daenerys na njezin vatreni obračun sa svijetom.
Dijana Ćurković: Možda te na Daenerys podsjeća jer su obje postavljene na čelo stola u obliku Westerosa, ali razlika je u tome što je Danny do kraja serije postala krvoločna, a Rhaenyra se suzdržava do svojih krajnjih granica. Morala je izgubiti dvoje djece da bi rat započeo, a s obzirom da Daemonu spominje proročanstvo o snu Aegona the Conquerora, lako je moguće da su i Jaehaerys i Viserys bili miroljubivi zato što su vjerovali da im se bliži katastrofa kojoj se razjedinjeni neće moći oduprijeti.
Po tome Rhaenyra može odmah znati je li Viserys htio Aegona II. na prijestolju, ako mu nije prenio proročanstvo koje ga je opsjedalo, o kojem je govorio čitav život ali ga nikome osim Rhaenyri nije detaljno objasnio (barem u seriji s drugima ne komentira detalje), nije ga ni htio kao nasljednika. S druge strane, Daemona nije briga za proročanstva, nego koristi silu i svoju kraljicu hvata za vrat da bi dokazao da je ipak moć moć, reflektirajući lekciju koju je Cersei dala Littlefingeru u jednoj od najboljih scena “Igri prijestolja”. Daemon je u toj sceni nasilan, ali Rhaenyra ipak nije žrtva jer ni u jednom trenu nije u pravoj opasnosti. Ipak, takvo ponašanje više ga približava spektru negativaca nego pozitivaca, ali sumnjam da će izgubiti naklonost publike, pogotovo ako je uspio pridobiti Jaehaerysovog zmaja Vermithora koji je bio bez jahača, a koji je, nakon Vhagar, najveći zmaj u seriji.
Ivan Laić: Da, velik dio finalne epizode posvećen je pridobivanju raznih sila na stranu crnoga tabora. Nakon dugog izbivanja u igru se napokon vratio i Ser Corlys “The Sea Snake” Velaryon (Steve Toussaint) koji pruža Rhaenyri ključnu podršku svoje flote, no upravo će njezin pokušaj pridobivanja ostalih kuća na svoju stranu dovesti do nesretnog početka Plesa zmajeva koji si tako lijepo opisala u uvodnom obraćanju. Onaj jedan kadar u kojemu Vhagar nadlijeće Arraxa i ugledamo odnos njihovih veličina bio je dovoljan da vidimo kako ta potjera neće završiti dobro po Lucerysa i njegova zmaja. Davni obračun između njega i Aemonda u kojem je potonji ostao bez oka pretvorit će se tako u povod za građanski bratoubilački rat kojemu je cijela prva sezona služila kao vrlo dugačak uvod. Vjerujem da će se u narednoj sezoni radnja koja je dosad bila ograničena na hodnike moći napokon preseliti i na druge lokacije, odnosno bojišnice diljem zemljopisne karte Westerosa.
Dijana Ćurković: U sljedećoj sezoni možemo očekivati žešće zahuktavanje i, vjerujem, manje vremenskih skokova. Kako je princ i prestolonasljednik Jacaerys (Harry Collett) krenuo prema Sjeveru, nije previše suludo očekivati da će HBO iskoristiti poznatu scenografiju Winterfella i drugih palača. Osim toga, činjenica da Baratheoni nisu poštovali svoju zakletvu staru 20 godina stvara napetost oko toga što će se sljedeće dogoditi. A sigurno je jedna od najzanimljivijih stvari to što Aemond ipak ne kontrolira najveću zmajicu i da bi ona u teoriji na isti način mogla pojesti i nekog zmaja iz zelenog tabora ako je izbaci iz takta.
Ivan Laić: Nažalost, čini se kako ćemo do prikazivanja druge sezone trebati pričekati daleku 2024., budući da njezino snimanje neće početi prije proljeća. Osim toga Miguel Sapochnik najavio je svoje povlačenje s drugom sezonom, a na njegovo mjesto redatelja/producenta trebao bi uskočiti veteran “Igre prijestolja” Alan Taylor.
Naravno, znamo da je najavljen cijeli niz spin-off serija iz Martinovog svijeta, ali izgleda da njihove produkcije nisu planirane do daljnjega, odnosno da ćemo prije njih ipak ispratiti ovaj nastavak sage o Targaryenima.
Dijana Ćurković: Na kraju moram reći da je čitava zadnja epizoda impresivna, a pogotovo scene koje se nadovezuju na Čehovljeve puške koje smo vidjeli u prethodnim epizodama, počevši od stranice koju je mlada Rhaenyra iskidala iz knjige a Alicent sačuvala, preko zrcalnih scena Rhaenyrinog i Syraxinog slijetanja na prilazni put Dragonstonea, ovaj put na suprotnoj strani iako je zmajica sletjela na isto mjesto (Ottu je prvi put bila podrška, a drugi put prijetnja); pa sve do spominjanja proročanstva, pa već spomenutog poroda, a i jedna i druga epizoda završavaju krupnim kadrom (buduće) kraljice. Od početka do kraja, serija ima impresivnu kostimografiju i šminku, scenografiju, efekte, zmajevi su besprijekorni i toliko karakterni da sam imala poriv i uz njihova imena upisati neke boldane glumce u zagradama. Za sve to trebamo zahvaliti izvršnim producentima, scenaristima, redateljima i redateljicama, kao i njihovoj pratećoj ekipi. Ne ocjenjujemo jer ne pišemo recenziju, ali ja bih joj oprostila par detalja i dala 10/10.
Ivan Laić: U doba u kojem serije prečesto imaju spor ritam i u prvim sezonama djeluju razvučeno dok postavljaju svoju priču na noge, “House of the Dragon” otišla je suprotnim putem i u svojoj prvoj sezoni brzinski izlistala cijela desetljeća pozadinske priče o kraljevskoj obitelji. Vremenski skokovi bili su nepopularni, ali nužni i zapravo je nevjerojatno da je tvorcima serije uspjelo to izvesti u ovih deset epizoda. Zasad je serija mnogo više komorna nego njezina prethodnica, barata ograničenim kontingentom likova i lokacija, ali kako smo rekli, s početkom rata i novim ulozima to se također može izmijeniti. Ja sam, kao i obično, škrt po pitanju ocjena i ne razbacujem se olako desetkama, ali mislim da bih devetku mogao dati bez nelagode.
Saznajte više:
‘House of the Dragon’, 9. epizoda ‘The Green Council’ – kralj živi vječno!
‘House of the Dragon’, 8. epizoda ‘The Lord of the Tides’ – bauk rata kruži Westerosom
‘House of the Dragon’ 7. epizoda ‘Driftmark’ – pogrebi i bodeži
‘House of the Dragon’, 6. epizoda ‘The Princess and the Queen’ – skok na pola puta
‘House of the Dragon’, 5. epizoda ‘We Light the Day’ – savršeno politički spoj
‘House of the Dragon’, 4. epizoda ‘King of the Narrow Sea’ – kraljević i prosjak, rated R
‘House of the Dragon’, 3. epizoda ‘Second of His Name’ – lov i zamka
‘House of the Dragon’, 2. epizoda ‘Odmetnuti princ’ – usamljeni zmaj