Jacob Collier na sv. Mihovilu: Nismo čuli nijednu pjesmu, ali smo doživjeli svašta

Britanski glazbenik jučer je prvi put nastupio u Hrvatskoj. Nije ni čudo, tek mu je 25 godina.

Jacob Collier na sv. Mihovilu u Šibeniku (Foto: Ivan Buvinić)

Teško je doći do konačnog odgovora što se jučer dogodilo na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku. Koncert sigurno nije.

Jer nije bilo pjesme. Bilo je povremenih protočnih melodija, visokog i niskog falšanja, akustičnih trenutaka, čvrstih ritmova, bilo je euforičnih odgovora iz publike, smijeha i plesa. Samo pjesme – ne. Zapravo, iz onako posložene pozornice, koja je više nalikovala na kakav glazbeni laboratorij nego na standardnu tehničku postavu, pjesma nije ni mogla izaći.

Jacob Collier na sv. Mihovilu u Šibeniku (Foto: Ivan Buvinić)

Jacob Collier je izvorno sam sebe zamislio kao one-man-band, a čitava priča je u međuvremenu scenski evoluirala do faze koja bi se mogla okarakterizirati kao one-man-band s pratećim bendom. Doduše, i jedna članica tog pratećeg benda je multiinstrumentalistica, stoga je i bend imao svog one-man-banda. Komplicirano je.

Jacob Collier na sv. Mihovilu u Šibeniku (Foto: Ivan Buvinić)

Collier je britanska YouTube zvijezda koja je s dvadeset i nešto sitno godina potpisala za Quincy Jonesa, pa u njegov talent ne treba sumnjati. U njegovu vještinu da u istoj pjesmi (“pjesmi”) svira klavir, synth, bubanj, električni kontrabas, akustičnu gitaru, daire i da pjeva, isto ne treba sumnjati, vidjeli smo to sve sinoć.

Jacob Collier na sv. Mihovilu u Šibeniku (Foto: Ivan Buvinić)

Koncert koji to nije, pikasovski je spoj milijuna glazbenih minijatura, sitnih bravura i decentnih tonova, koji ritmički teku iz jazza prema soulu, funku, popu i latinu. Većinom je to materijal s njegova tri albuma (koji se uglavnom zovu “Djesse”, a najavio je još dva koji će se zvati isto tako), no bilo je u fragmentima i Gershwina, Bacharacha, The Beach Boysa i Lionela Richieja. U svom tom audio-vizualnom kolopletu i glazbenim rješenjima koji su na trenutke toliko sumanuti da zvuče poput čiste improvizacije, nije zapravo ni bitno što je ili čije je to što se svira. Nikakvo, stoga, nije čudo što je Collier, sa samo 25 godina, već vlasnik dva Grammyja za aranžman, devedeset posto svog stvaralaštva kao da je posvetio upravo tome.

Jacob Collier na sv. Mihovilu u Šibeniku (Foto: Ivan Buvinić)

Ali ništa od toga nije razlog zašto je sinoć šibenska publika, plus podosta turista, imala najbolji provod ovoga ljeta (osim njih nekoliko kojima je to sve bilo bez veze, ali razumijemo i njih). Jacob Collier, naime, ima nevjerojatnu moć nad publikom. Kad bi podigao mali prst, oni bi već vrištali. Rijetko viđen zabavljač. Manipulirao je lijevom i desnom stranom tribina poput ludog dirigenta, tjerao ih na ispuštanje kojekakvih zvukova u kojekakvim frekvencijama, svakim svojim potezom ruke, glave ili nogu izazivao bi urnebes. Neobjašnjivo. U dimijama i s čarapama na nogama, skakutao je između svih tih instrumentala poput klokana, izazivajući valove oduševljenja. Tako da je zapravo nerazumljivo zašto jutros, kad je u objavljenom videu zahvale s tvrđave ispružio ruku prema gradu, stanovnici stare gradske jezgre nisu s prozora uglas vrisnuli.

Kad imaš takvu moć, što će ti pjesme.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X