Men I Trust – ulazak malog montrealskog DIY kolektiva među svjetske koncertne atrakcije

Iza njih su rasprodani gigovi u New Yorku, Los Angelesu, Austinu, Seattleu, Vancouveru, Londonu, , Berlinu. 100+ svirki na svjetskoj turneji u 2019., uključujući Coachellu, Lollapaloozu i Primaveru.

Men I Trust (Foto: Wikipedia)

Pred njima je jednako gust raspored u 2020. s nekim unaprijed zacrtanim peakovima poput Melbournea, gdje su ulaznice planule čim se pročulo da u grad dolaze novi dream pop prvaci Men I Trust iz Montreala .

U studiju su trio, na gostovanjima kvartet, a u svakoj kombinaciji jedan od najjačih kanadskih bendova mlađe generacije sa sjajnim jesenskim albumom „Oncle Jazz“ . Monumentalno izdanje pripremano 2-3 godine, najavljeno je rijetko viđenom serijom od čak osam singlova zapakiranih prije finalne selekcije materijala u koju su Jessy, Dragos i Emma ubacili 24 trake. Šareni kontigent duplih LP-ja na prozirnom, crnom, žutom, narančastom , ružičastom i modrom vinilu uglavnom je razgrabljen, za blagdanska darivanja preostali su CD ili kazeta, međutim Men I Trust je najdalje dobacio kao svojevrsna pokretna reklama za Bandcampovu name-your-price opciju.

Men I Trust ‘Oncle Jazz’

Digitalni samizdat „Oncle Jazz“ može se još uvijek skinuti besplatno, kao i svako prethodno izdanje. Jednim klikom može se podijeliti s istomišljenicima i tako proširiti glas o neodoljivo privlačnom bendu. Kad se krug znatiželje zatvori s nekoliko solidno plasiranih Youtube spotova postaje jasno kojim je putem mali montrealski DIY kolektiv bez izdavačke kuće ušao među svjetske koncertne atrakcije.

„Oncle Jazz“ je nominalno treći album, makar prvijenac„Men I Trust“ (2014) pa i drugi LP „Headroom“ (2015) danas zvuče kao skromni zaostaci iz početne demo faze. Frendovi iz školskih dana Dragos Chiriac (klavijature) i Jessy Caron (bas, gitara) ponovno su se sreli 2014. kao studenti glazbe na univerzitetu Laval u Quebecu. Dolaskom Emme Proulx (gitara, vokal) zaokružena je postava koja se odmah bacila na snimanje albuma „Men I Trust“. U toj akciji stigli su do pozornice Montreal Jazz Festivala, ali nisu uspjeli doprijeti do angloameričke dream pop publike navučene na Beach House i Mr Twin Sister.

Drugi album „Headroom“ je također prošao nezapaženo izvan Quebeca, pa su promijenili taktiku i posvetili se snimanju singlova izbrušenih do najsitnijih detalja u miru i tišini ruralnog Quebeca. „Lauren“ (2016) je zvučao kao prekretnica s perfektno pogođenom mješavinom downtempo elektronike, neopsihodeličnih gitara i Emminog sanjivog vokala, a nakon što je utjecajni hipsterski blog Gorilla vs Bear u inventuri 2017. proglasio „Tailwhip“ pjesmom godine bilo je posve jasno da su se Men I Trust izvukli iz zatvorenog kruga lokalnih atrakcija i uspješno prošli kvalifikacije za prvu ligu dream popa.

Briljantan niz nastavili su kroz „I hope to be around“, „Show Me How“, „Seven“, „Say, can you hear“ i „Numb“, koji je trebao biti posljednji singl uoči izlaska albuma „Oncle Jazz“ prvotno najavljenog za veljaču. Međutim, zahuktala turneja dogovorena preko jake koncertne agencije Primary Talent uzela im je previše vremena, pa su do proljeća uspjeli izbaciti samo singl „Norton Commander (All We Need)“, dok se željno iščekivani album napokon pojavio na Bandcampu sredinom rujna. Strpljenje se itekako isplatilo jer je „Oncle Jazz“ neoboriv dokaz da Montreal nije lansirao bolji bend još od Arcade Fire.

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X