S krajem godine došlo je vrijeme inventura i godišnjih lista. Ovog puta krećemo od najboljih domaćih i regionalnih izdanja. Donosimo vam 20 najboljih po našem sudu.
5. Partibrejkers “Sirotinjsko carstvo”
Imaju li Partibrejkersi što za reći svojim novim, osmim po redu studijskim albumom? O da, itekako. Snimili su još jedan klasik. Osmi studijski album Partibrejkersa naslovljen „Sirotinjsko carstvo“ upravo je biser Canetove surove poezije u kojoj u riječ ili dvije, stihu ili dva, poput haiku majstora precizno ocrta vrijeme, prostor i emociju pojedinca u raspadnutim, ili blaže rečeno, ozbiljno poljuljanim društvenim uvjetima. Koliko god to bila poezija, to je i filozofska misao zapakirana u kotrljajući ritam pravovjernog rocka, jer godine donose mudrost, a Cane se trudi prenijeti je na što točniji način, s do minimuma smanjenom mogućnošću semantičke pogreške. Ako je nešto po mjeri rock and roll čovjeka u ovom trenutku, to je album „Sirotinjsko carstvo“ Partibrejkersa.
4. Žen “Jantar”
Sveženska zagrebačka grupa Žen ozbiljan je izdanak domaće scene na koji se mora računati. Drugi studijski album ‘Jantar’ snimljen za austrijski Unirecords (kao i debitantski ‘I onda je sve počelo’ iz 2013.) dokaz je kako je jedna kvalitetna priča dobila izvrsni nastavak. Žen je eklatantan primjer kreativne hrabrosti gdje se poezija miješa s glazbom, instrumentali s naracijom, čvrsti gitarski udari sa synth ambijentalom… ukratko svaka ‘slika’ podložna je uparivanju sa svojom ‘kontra-slikom’ (‘odraz’ bi možda bio krivi termin), posebice i u tekstualnom segmentu albuma „Jantar“ u kojem je razbijena i spolnost. Upravo taj gubitak spolnosti, inače klasičnog najjačeg aduta glazbe općenito, tj. naglaska u toj igri riječi gdje je jedan stih u ženskom rodu, naredni u muškom, gdje je nečiji ‘pas’ nekome ‘mačka’ iscrtava obrise vremena u kojem živimo, vremena u kojem su granice između spolova gotovo obrisane, u kojima smo samo tijela i impulsi požude u sukobu s raciom, gdje se svaka uloga propituje, gdje ono što je nekome realno, drugome je konfuzno.
3. Rundek Cargo Trio “Mostovi”
Nitko nije očekivao da će Rundek novim albumom podbaciti, pogotovo nakon što smo čuli najavni singl ‘Don Juan’. Ali da će ovako briljirati, tome smo se mogli samo ludo nadati. Kao i svaki Rundekov album i “Mostovi” su put oko svijeta u sat vremena. Čini se da Cargo trio tako nekako i funkcionira. Darko je donio svoja osobna putovanja, od mora do Indije, Isabel kozomopolitski začin, a fenomenalni multiinstrumentalist Dušan Vranić – Duco, koji je uspješno preuzeo zadaće kompletnog nekadašnjeg Cargo orkestra, drži sidro čvrsto zakopano na Balkanu. Album nema slabe točke.
2. Kandžija i Gole žene “Nema labavo”
Kandžija je najbolji hrvatski reper. Ima i jedan od najboljih bendova kraj sebe – Gole žene. Ima i najbolji album, gledano i u žanru i malo šire, još jedan u nizu, zajedno i sa ‘Zlatnim žbicama’,EP-ijem “Dvojezična ploča” i prvim albumom s Golim ženama koji se pokazao samo kao uvod u “Nema labavo”. Album ne dozvoljava monotoniju niti u jednom svom dijelu, jer taman kad se pomisli da nema više nečega što Kandžija nije secirao iskoči novi džoker iz rukava, bilo da je to Goran Bare ili Branko Uvodić. Kad nastupi tišina shvatite da vam Kandžija nije dao disati 50 minuta i da vam je to proletjelo u nizanju slika iz njegove lude glazbene slikovnice koja žanrovski iskače iz svih okvira.
Ne znamo što će reći glazbena povijest u dolasku, ali ako nas pitate grupa Vlasta Popić redefinirala je pojam “Great Rock ‘n’ Roll Swindle”, onako kako su to započeli Sex Pistols, a na ovim prostorima učinili Šarlo akrobata. U jednoj godini uspjeli su objaviti najbolji album, nastupati do iznemoglosti i onda se raspasti. Zasvijetlili su jako poput komete u okvirima nezavisne scene, ali ostavili album čije pjesme će još dugo živjeti. “Kvadrat” u sebi ima sublimiranu poruku sadašnje mlade i još jedne u nizu izgubljene generacije; njen očaj, bijes i želju za ekspresijom i životom kontra svih zala svoje okoline. Unutarnja snaga jakih ličnosti ovog moćnog trija na kraju se okrenula protiv njenih članova. 2015. pripadala je Vlasti Popić – od bujnog cvata do naprasnog završetka u istoj godini. Iskrenije nije moglo biti, a to je oduvijek bio sam supstrat rock and rolla.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
