S krajem godine došlo je vrijeme inventura i godišnjih lista. Ovog puta krećemo od najboljih domaćih i regionalnih izdanja. Donosimo vam 20 najboljih po našem sudu.
10. Bebè Na Volè “Time Of Great Depression”
Trebalo je 10 godina živjeti blues da bi nastao ovaj album kojeg se već sada može smatrati krucijalnim kad se uopće spominje blues na domaćoj sceni. Kad je riječ o bilo kojoj sceni uvijek postoje neki proto-glazbenici koji su krenuli daleko prije nego je stvar dobila zamah. Tako je i kad se spominje domaća kantautorska scena koja i dalje doživljava svoju ekspanziju. Jedan glazbenik se puno prije ‘odmetnuo’ sam s gitarom i u potpunosti se posvetio bluesu. Riječ je o Zagrepčaninu Adamu Semijalcu poznatijem pod pseudonimom Bebè Na Volè. On je taj proto-frik trenutnog ‘kantautorskog vala’. Ne kopira velikane crnog zvuka, on ima svoj zvuk kroz koji se osjeti da je njegov put bio obrnut od tradicionalnog puta izvornih bluzera. Osjeća se njegov rock roots, potkrade se pokoji grunge moment kao što se nije bježalo i od toga da neke pjesme imaju za podlogu loop ritam mašine. „Time of Great Depression“ tako nosi pečat 21. stoljeća dok je istovremeno skoro pa klasična blues ploča gledano kroz sam pristup. Pored toga tekstovi su briljantna kombinacija društvenih tokova i okolnosti te njihovo djelovanje na nutrinu pojedinca tj. autora. Svakako kritika društva, ali nipošto prvoloptaška čime se sa svakim slušanjem razna značenja produbljuju.
9. Miki Solus “Muzika za djecu i penzionere”
Rastuća zvijezda domaće scene konačno je početkom godine skupila sve svoje singlove na jednom mjestu. „Muzika za djecu i penzionere“ je, na Mikijevu nesreću, album koji je uspio bez ulaženja u kreativne kompromise biti slušljiv za generaciju od 7 do 77, i djeci i penzionerima. A Mikija Solusa kao takvog, neobrijanog, kuštrave kose i širokog osmijeha, lako je masovno zavoljeti, pa uskoro više neće biti ni bitno jesu li njegove pjesme uistinu bolje od „Šejna“ ili „Javorove grane“. Već sad ga žalimo… Uz pratnju na klaviru, poneki dodir bas gitare i ostalih usputnih diskretnih zvukova, Miki Solus ne vodeći previše računa o stopostotnoj smislenosti vlastitog tijeka misli duhovitim se driblinzima istodobno i poigrava i izruguje s intelektualnim i kulturnim snobizmom. Njegov centaršut pritom češće završi u rašljama, nego na parkiralištu. Nešto poput Damira Avdića za djecu.
8. Stray Dogg “Come Along Wind”
Novi album beogradskog sastava Stray Dogg, kojeg predvodi iznimno talentirani vokal i tekstopisac Dušan Strajnić tj. Dukat Stray, ulazak je u višeinstrumentalne gabarite. Gledano u svjetlu Strajnićevog razvoja i želje za novim izazovima, novi album je ugodno iznenađenje jer Stray Dogg nije pao na ispitu s povećanjem postave. U regionalnim okvirima gledano, „Come Along Wind“ je ovosezonski americana album bez premca.
7. Sleepyheads “The Swirling Thoughts Of…”
Godinama su vjerni pratitelji nezavisne domaće scene strpljivo iščekivali da se dogodi prvijenac Sleepyheadsa, zagrebačkog (premda nijedan član benda nije iz Zagreba) indie pop rock sastava koji se povremeno tajanstveno pojavi i odsvira poneki koncert, narajca publiku na još i onda nestane u noći s obećanjem da će album uskoro doći. I taman kad je mnogi fan već prestao vjerovati da se materijal uopće i snima, ‘pospanci’ su nas iznenadili izbacivši konačno “The Swirling Thoughts of…”, album od čak trinaest pjesama fantastično odsviranog melodičnog gitarskog popa, umotanih u sanjarske stihove pomalo umorne i fatalističke atmosfere, sasvim prigodne imenu benda.
Ovaj hiperproduktivni zagrebački autor koji kao da se neprestano natječe sa samim sobom, toliko je nemira u tom kreativnom umu kojeg mora izbaciti iz sebe da preživi i napravi mjesta za nove ideje koje ga neprestano okupiraju i pritišću mu um i pluća. Nakon fenomenalnog prošlogodišnjeg EP-a “Sve moje Laurie” objavljenog u sklopu projekta Denis Katanec Okanagan Ltd., odlučio je ovoga puta snimiti kantautorski album, akustični, bez benda, tek uz ponekog prijatelja/gosta, za vrlo limitiranu publiku i to ne samo stoga što je za njegovu glazbu potrebno imati malo rafiniranije uho. Katanec je, naime, ljeta gospodnjega 2015. odlučio objaviti album u johnstonovskoj maniri – na kaseti. Osim toga, snimio ga je u vlastitom domu, takozvanom “Studiju smrti”, na običan VLC player, bez mikrofona, u realnom vremenu, no ništa od navedenog ne ometa slušanje na bilo koji način, pjesme su odsvirane lijepo, tekstovi se jasno razabiru, a u konačnici to i jest najvažnije. Nimalo ne smeta ni slučajno zabilježen lavež psa Cice na prvoj stvari albuma, koji protestira što je zatvoren u kuhinju i ne može prisustvovati snimanju. Zapamtite Katančevo ime jer će iz njegove DIY radionice još puno toga lijepog izaći. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
