Ravno do dna još jednom donosi listu trideset najboljih domaćih i regionalnih izdanja godine, a kao i prošle godine, izvođača koji u našem izboru osvoji titulu domaćeg i regionalnog albuma godine nagrađujemo novčanim iznosom od 500 EUR.
U izradi skupne liste portala učestvovali su Ivan Laić, Jelena Svilar, Vedran Harča, Nina Vrdoljak, Ilko Čulić, Tomislav Sporiš, Marko Podrug i Zoran Stajčić.
Sustav bodovanja temelji se na zbrajanju bodova s pojedinačnih lista, ali su uzimani u obzir i bodovi broja onih koji su glasali. Konkretno, ako ih je glasalo pet za nekog izvođača to je donosilo 5 bodova, ako ih je glasalo dvoje to je donosilo 2 boda. Na pojedinačnim listama prvo mjesto je donosilo 20 bodova, svako sljedeće mjesto se umanjivalo za jedan bod, time je 20. mjesto donosilo 1 bod. Taj način donio je zajedničku godišnju listu koju predstavljamo od posljednjeg 30. mjesta i završavamo s albumom 2023. godine.
Kada bi netko neupoznat sa stanjem na hrvatskoj sceni u nizu poslušao Punčke, tj. bivši bend Lucije Ivšić i njen debi Živa teško bi povjerovao da se radi o istom autorskom rukopisu, kako zbog transformacije iz nabrijane punk rokerice u sjetnu, pomalo i ezoteričnu elektronsku kantautoricu tako i zbog unutarnjeg putovanja kojim je od ‘biti sretan to je najbolje’ stigla do ‘ja spremna sam da se raspadnem’. Upravo to putovanje najvažniji je element ovog albuma i glavni motiv za željno iščekivanje njegove iduće postaje.
29. Debeli precjednik ‘Atomac’ – 19 bodova
Svojih trideset godina rada Debeli precjednik proslavio je radno i nakon sedam godina od split izdanja „Godina majmuna“ (koji je dijelio s Mašinkom) objavio album „Atomac“ koji je prepun brzih ritmova, nazubljenih riffova, ulične poetike i dizanja glasa malog čovjeka protiv neumoljivog sistema. Punk još nije mrtav, a kad će, ne zna se uz ovakve precjednike.
28. Revirgin ‘Moderna rješenja’ – 20 bodova
Čakovečki elektro duo Revirgin na svom drugom albumu ‘Moderna rješenja’ odbacio je engleski u korist izričaja na materinjem jeziku što je donijelo jednu drugačju dimenziju njihovim plesnim ritmovima koji najveći dio nadahnuća nalaze sljedeći tragove vizionara Davida Byrnea i njegovih Talking Headsa.
27. Mašinko ‘Pozovite rapsode’ – 21 bod
Naše društvo i vrijeme u kojem živimo idealno su okruženje za punk, pa i Mašinkovi tekstopisci oko sebe vide ‘male, tužne, plitke ljude’, ‘urbane bez pretpostavki’, ‘proroke morala’ – ukratko ‘sitne duše’ koje će te na kraju i sjebati. U stihovima pronalazimo i motive stare Grčke pa se tako spominju rapsodi, Ksenofont i Herostat, što zajedno sa citiranjem Jaggera, Dylana i Shanea MacGowana u „Skoro pa nešto“ dovodi do zaključka kako su tekstovi ovoga puta čak i zanimljiviji dio čitave priče.
26. Freekind ‘Since Always and Forever’ – 22 boda
Freekind., ženski dvojac koji čine slovenska bubnjarica Nika Korošak-Serčić i hrvatska klavijaturistica, pjevačica i reperica Sara Ester Gredelj, a koje su se upoznale na studiju u Grazu i stvorile projekt ukopan u R&B i hip hop zvuk devedesetih, pokazale su se kao jedno od najugodnijih iznenađenja na ovogodišnjem SHIP festivalu u Šibeniku, a nakon toga su postigle i nezamisliv uspjeh kao autorice većine skladbi samostalnog albuma korejske zvijezde V-ja, jednog od članova megapopularnog K-pop sastava BTS.
25. Po’ metra crijeva ‘Boškarin IV’ – 24 boda
Po’ metra crijeva prvaci su žanra koji nazivaju ča-metalom, žestoke glazbene struje koja standardnom rock instrumentariju dodaje i primorski puhački instrument sopile. Ovaj egzotični dodatak njihovom zvuku dodaje tradicijski ton kojemu pridonose i povremeno vokaliziranje u istarskim ljestvicama. Dodamo li svemu tome i tematiku pjesama koja često pokriva lokalnu mitologiju koja je ionako puna raznih štriguna i inih bića koja vrebaju iz mraka, “Boškarin IV” (primijećujete paralelu s “Vol.. 4” Black Sabbatha) je proizvod koji igra prema pravilima metal kulture, ali se među ostalim izvođačima izdvaja svojim jedinstvenim elementima i stilom.
24. Zimizelen ‘San na uzici’ – 26 bodova
Vinko kao da je neka „stara duša“ koja unosi atmosferičnost kantautorskog izričaja iz 1960-ih i 1970-ih. Njegov specifični vokal kao da je na nekoj razmeđi između Ivice Percla i Ibrice Jusića, ali je sve prilično maštovito često uklopljeno u psihodelični narativ, dok je produkcija daleko superiornija spram one koju je imao prvijenac grupe Nellcote i tu punoću, dubinu, ali i egzaktnost treba pripisati Leonardu Klaiću koji je uz Marka Mrakovčića, Roka Crnića i Marka Klemenčića svakako najvažnije producentsko ime današnje zagrebačke scene.
23. Baba Yaga ‘Musaka’ – 27 bodova
Jadranka Ivaniš Yaya (Jinx) i Saša Antić (TBF) su legende scene, no upariti ih vokalno smisleno i uz to vizualno osmisliti aktere priče koja podsjeća na neku tripoidnu domaću inačicu ambijenta ‘Od sumraka do zore’ pomiješanog sa sličnim animiranim likovima iz Gorillaz scenarija jest poprilično smjeli pothvat u kojem bi svatko manje vještiji i idejno lucidniji od producenta Marca Grabbera pao na zadatku.
22. Vojko V ‘Dvojko’ – 28 bodova
Je li Vojko V umjetnik za sva vremena, u ovom trenutku je nemoguće tvrditi. Ali zato se sa sigurnošću može zaključiti kako je on upravo kao stvoren za ova vremena, jer i za njih se još uvijek ne zna hoće li se u budućnosti na njih gledati kao na vremena ozbiljne zajebancije ili zajebane neozbiljnosti. Vojko V se može svrstati i u jedno i u drugo.
21. She Ka Ra ‘She Ka Ra’ – 29 bodova
Svakim vraćanjem ovom albumu uvijek nanovo iznenadi višeslojnost njegovog narativa, jer se živo i živahno igra s dimenzijama, s lakoćom otvara i zatvara glazbena poglavlja, širi i sažima zvuk koji se isprepliće s tekstovima koji nekad zadiru i u sfere kratkih i efektnih komentara svijeta koji nas okružuju. Istovremeno je sanjiv, ali i zvučno angažiran, ne znate je li smrtno ozbiljan, ili vam se nekad ironično nasmije u brk u svom toku i tijeku čineći uvijek nestvarnu pomisao da kojim slučajem „She Ka Ra“ nije produkt dugog i pažljivog komponiranja i slaganja slojeva koji se prelijevaju jedan u drugi, već da je nastao na jednom sessionu na kojem nije bilo nikakvih unaprijed isplaniranih dogovora.
20. Various Artists ‘Zvučni zid’ – 30 bodova
Na svojoj novoj kompilaciji sastavljenoj od uživo snimljenih pjesama na različitim lokacijama u Hrvatskoj, Vedran Peternel kao izbornik i producent još jednom obasjava svjetlost na najzanimljivije izdanke domaće alternativne scene. “Zvučni zid” nije puko prepisivanje pobjedničke formule koja je od Peternelove prve kompilacije “Zagreb Calling” stvorila nagrađivano izdanje, već njezino proširenje i nadogradnja, a koncepcijski sudar formi koje u gotovo jednakoj mjeri čine pop i rock, odnosno improvizacijska i načelno jazz glazba napravljen je prilično pitko i efektno.
19. Stražarni lopov i Dobri ljudi ‘Hodam, gledam, prolazim’ – 31 bod
Stražarni lopov svojim je Dobrim ljudima dao prilično odriješene ruke i puno kreativne slobode prilikom osmišljavanja i sviranja svojih dionica, zbog čega je album dobio onaj bendovski ‘feel’, usprkos činjenici da su snimali na daljinu, ponekad, kao u slučaju Vincenta i Željka Mikulića – Korozije, čak i na različitim kontinentima. Žanrovski tu stvarno ima svačega, od garaže, post-punka, psihodelije i Bauhausovskog gothica do reggaea, bluesa i no wavea, pri čemu se ipak može pronaći neka zajednička nit, nešto što sve to zaokružuje u jednu logičnu i povezanu cjelinu. Također, koliki je trud uložen u ovaj projekt najbolje ilustrira to što se na ploči mogu čuti i autentični zvukovi starog tramvaja, šum rijeke snimljen pod Savskim mostom ili tišina ravnice zabilježena na nekom mračnom seoskom putu.
18. Mile Kekin ‘Nježno đonom’ – 32 boda
“Nježno đonom” često ide više đonom nego nježno, ali to je zato što mulj današnjih socijalnih zbivanja ne zaslužuje ništa manje oštru jezičinu od one Kekinove. Naravno da će se u komentarima javiti rijeke onih koji su uvijek spremni baciti kamen, naravno da će još jednom gromobranski povući mržnju i cijankalij trolova i troglodita, ali Mile Kekin je snimio stvarno dobar album, vrckav i zajedljiv, ironičan i smiješan čak i na ponovljena slušanja. A da ga hejt s društvenih mreža doista pogađa, odavno bi se bavio nekim drugim poslom.
17. Damir Imamović ‘The World and All That It Holds’ – 33 boda
“The World and All That It Holds” je svojevrsni prateći soundtrack istoimene knjige Aleksandra Hemona i postao je vjerojatno prvim izdanjem nekog od suvremenih izvođača s ovih područja koje je objavila velebna kuća Smithsonian Folkways. Hemonova knjiga prati romansu dvojice Sarajlija, Pinta i Osmana, koji se zaljube jedan u drugog negdje u rovovima Galicije u Prvom svjetskom ratu, a pjesme kojima je Imamović popratio roman neke su od brojeva koje se spominju u knijizi, dok su druge pak njegova autorska djela nadahnuta Sašinom pričom. Tko bi rekao da će najromantičniji stihovi s kojima ćemo se ove godine susresti biti oni koje jedan apotekar pjeva svojem draganu u strahu za njegov život?
16. Zoster ‘Najgori’ – 36 bodova
“Najgori” grupe Zoster je pop album koji to nije, iako tako zvuči, kao što nije ni rock album iako tako diše. Možda bi ga se najbolje moglo opisati kao brutalnu dijagnozu umotanu u glazbu iz razloga da bi se ublažila njezina brutalnost. Na koncu „Najgori“ nije ni album trenutka, već djelo kojem se ne nazire rok trajanja, posebno u sredinama gdje razne Tadije tuže, sude i presuđuju.
15. Lenhart Tapes ‘Dens’ – 37 bodova
Album “Dens” Lenhart Tapesa je popraćen recenzijama nekoliko velikih svjetskih časopisa u svega par dana nakon izlaska. Ne treba ni spominjati da su recenzije mahom izrazito pozitivne, a neki ga proglašavaju i jednim od najmaestralnijih izdanja godine. I nisu u krivu. Zapravo nije lako opisati riječima što Lenhart Tapes sviraju, a da se taj pokušaj ne pretvori u isprazno nabrajanje naoko proturječnih glazbenih nastojanja. U osam pjesama i 45 minuta albuma “Dens” u jednakoj mjeri osjetit ćete prljavštinu Balkana, tamniju estetiku europskog industriala, ritam Istoka i odvažnu oštrinu eksperimentalnog rocka.
14. Bella Technika ‘Solid State’ – 38 bodova
Album „Solid State“ učvršćuje zvučnu prepoznatljivost grupe Bella Technika koja se s prvim albumom možda mogla prije doživjeti kao incident Darkwood Duba. „Solid State“ je dokaz da (nova) priča ide dalje jednako nadahnuto i kvalitetno. Bella Technika je fakt, a ne incident.
13. Roj osa ‘Azbestni krovovi’ – 39 bodova
„Azbestni krovovi“ amalgam su svega po čemu su braća Sinkauz poznati – glazba trenutka koju vode osjećaji te mračni i distopijski krajolici s grandioznim audio vizurama. Upravo je jedinstvena „soundtrack“ atmosfera jedan od najvećih pluseva albuma koji komotno može biti iskorišten za glazbenu podlogu nekog novog SF blockbustera. Malotko uspije postići atmosferu koja istovremeno zvuči otuđujuće i toplo, a Roj Osa tu ambivalentnost vješto evocira kroz cijeli album. Tinjajuća i diskretna melodija utkana je u većinu pjesama koje unatoč elementu improvizacije nude natruhe strukturirane ambijentalnosti kakvu primjerice možemo čuti na albumu „Musick To Play In The Dark Vol. 1“ legendarnog Coila.
12. Rebel Star ‘Sedmo nebo’ – 43 boda
Glavaški iznova pokazuje kako najobičniju, svakodnevnu situaciju i osjećaj pretvoriti u priču ili poetsku sliku, bilo da ga inspiriraju besmisao i zatucanost naših naroda i narodnosti, pogreške zbog kojih više ‘nije čovek iz ogledala’ ili davne ljubavi kojima je potreban samo mali podsjetnik da izbiju na površinu, ma koliko duboko naizgled bile zakopane.
11. M.O.R.T. ‘Samo hrabro i bezveze’ – 63 boda
Bijesni Sinjani dovoljno su odrasli da nauče svoje najsnažnije adute prikazati u najboljem svjetlu i odrezati sve repove, ostavljajući samo razorne sastojke koji čine ubojitu ploču. U tom smislu, kao cjelina njihov je novi album “Samo hrabro i bezveze” možda i najbolje što su ikad snimili.
10. Proto Tip ‘S ivice sanjanja’ – 66 bodova
„S ivice sanjanja“ kao da je album odustajanja – kao da je sazdan od svih onih momenata kad je čovjek prisiljen dići ruke od svega, kad ne može ništa promijeniti, kad ne može u svom mladom životu ni „mijenjati dan za noć“ (poznati stiha EKV-a iskorišten je na ovom uratku), već samo konstatirati da broji beznadne noći. S tom silnom dozom melankolije, koja je u Čučkovom glasu gotovo opipljivo osjetna, Proto tip se dosta razlikuje od ostatka mlade beogradske scene koja se u periodu prije pandemije i lockdowna okupila oko „Hali gali“ kompilacije (i koja je to opet učinila, obzirom da je „Hali gali 2“ najavljen za početak 2024. godine), jer iz njih ne izbija energija, već potonuće. Skoro, da se može govoriti o nekom instinktu samouništenja, želje da se izađe na ledinu s ogoljenom dušom koja živi neke svoje introspektivne slike – pa kako bude.
9. Ljubičice ‘Dok čekamo pad’ – 71 bod
„Dok čekamo pad“ je istovremeno grandiozan u svojoj infantilnosti, ali i vraški mudar i odmjeren u osjećaju izgubljenosti, te potpuno staložen u panici. U njegov pogled u crnu budućnost doslovce se može uplesati, kao što se nije teško pronaći u svakom njegovom ‘pogledu u retrovizor prošlosti’, a opet zatomit će paniku i utješiti vjerojatno onako kako je „Ples smrti“ tješio srednjevjekovno pučanstvo, obično nakon kuge koja je kosila i nosila, i koji je ujedno bio jedini ples u kojem su se za ruke ravnopravno hvatali svi staleži. Ljubičice su jedan od rijetkih bendova recentnog doba (ako ne i jedini) koji svojom glazbom oživljava upravo tu davnašnju dimenziju ljudskih odnosa.
8. Nina Romić ‘Jezero’ – 75 bodova
Ljepota je ono što je sada i ovdje, baš sa svime što donosi i samo je pitanje kako se nosimo s time. Sudeći po muzici, Romić i njeni suradnici se nose jako dobro. Iako je Romić napominjala kako si je dala priliku da bude ono što jest, to ne bi bilo mnogo da ne zna pisati, svirati i pjevati pjesme, a u slučaju Jelene Galić, Silvija Bočića (producenta albuma), Lea Beslaća te Bruna Vorbergera i Tomija Novaka, treba znati odabrati prave ljude na prava mjesta. Nova Ninina umjetnička faza je započela na sjajno.
7. Pips, Chips & Videoclips ‘Vesna’ – 79 bodova
Što god mislili o Dubravku Ivanišu – Ripperu, teško mu možete osporiti da je jedan od rijetkih koji svoj bend uvijek pokušava iznova izmisliti, prilagoditi zeitgeistu i najzanimljivijim strujanjima na svjetskoj glazbenoj sceni. Tekstovi na ovoj ploči ulaze među najprohodnije koje je ikad napisao, a većinom se bave starenjem i sredovječnošću, bilo da pod povećalo uzima ljubavne veze u kojima već dugo nema gotovo ničega osim navike, propuštene prilike ili one koji vlastitoj mladosti nikako ne uspijevaju uputiti posljednji pozdrav.
6. Adam Semijalac ‘Ode dite’ – 92 boda
U izmijenjenim okolnostima Adam Semijalac je odbacio alter ego Bebe na Vole i kreirao maštovit crossover između bluesa i tradicijske hrvatske muzike. „Ode dite” je album s bojom, okusom i mirisom, s bojom očaja čovjeka koji se bori jer više nema što izgubiti, s okusom ljute rakije i mirisom napuštenih sela.
5. Nemanja ‘Voodoo Beat’ – 95 bodova
Unekoj alternativnoj stvarnosti Nemanjin ‘Voodoo Beat’ bio bi plesna bomba uz koju će se ovoga ljeta drmusati i stranci i domaći, a trilogija koja je njegovim izlaskom došla do svog kraja ostala bi upamćena kao jedan od najvažnijih opusa objavljenih na ovim prostorima.
4. Igralom ‘Premalim stvarima’ – 113 bodova
Pet godina nakon što su značajan iskorak napravili sa svojim prethodnim albumom “Sunovrat”, srpski derviši Igralom se vraćaju sa sedam novih pjesama čije ukupno trajanje prebacuje tek malo više od pola sata, ali to je sasvim dovoljno da nas svojim specifičnim zvukom odvedu na putovanje koje obuhvaća ritam iz afričke pustinje i bizantinske melodije često protkane nadrealističkim tekstovima koji inspiraciju crpe iz svakodnevice istočnoeuropskih prijestolnica. Ljepota možda jest, kako kažu u naslovnoj i uvodnoj pjesmi, u premalim stvarima, ali niški sastav je dokazao da su spremni i za jako velike stvari. A i u tome ima ljepote. I napretek.
3. Dimitrije Dimitrijević ‘Leđa mala’ – 129 bodova
Na „Leđa mala“ kao da su ugurani svi stilovi, a opet niti jedan nije prošao bez temeljitih prilagodbi pjesništvu. I sve izvedeno s popističkom lakoćom. Većina nas je čula za roman toka svijesti, a ovo se doima u glazbenom segmentu kao „album toka glazbe“. S druge strane lirika kao da kreće iz nekog dadaizma da bi vas odjednom smjestila u srž problema u kojem se koprcate između vlastitih preispitivanja i još jače želje da se prepustite stazama kroz koje vas Dimitrije Dimitrijević vodi. A taj glas je poput nekog Malog princa – dječački iskren i u temama koje more „odrasle“.
2. Idem ‘Poyy’ – 134,5 bodova
Ovo je uistinu onaj „The album“ labuđeg pjeva mladosti kojem će se slušatelji uvijek rado vraćati jer je uhvatio najbitnije esencije. A opet, poučeni iskustvom drugih koji su uspjeli zauvijek zalediti taj moment u zvučnoj slici, ovakvi albumi su neponovljivi. No nije vrijeme da se sad već unaprijed cendra o tome da se Aleksino „najluđe ljeto“ više nikad neće vratiti, već treba reći da je IDEM izbacio najbolji ljetni album ove godine.
1. Klinika Denisa Kataneca ‘Kao zao kor’ – 150,5 bodova
Lani je bilo vrlo blizu na vrhu naše domaće i regionalne liste najboljih albuma. Samo je jedan tanki bod dijelio izdanja na prva dva mjesta. Ovaj put nije bilo ni blizu. “Kao zao kor” Klinike Denisa Kataneca našao se na svih osam pojedinačnih lista, od čega na polovici njih na prvom mjestu, na jednoj podjeli prvog mjesta te na dva druga mjesta. Landslide, rekli bi Ameri.
Katanec pjeva izrazito jasno o onome gdje svi idemo, a opet na tom putu stvara tople i empatične oaze u koje vas ekspresno zašuška, ali isto tako ekspresno i izbaci kad nagrne lavina zvuka i ritma u kojem kao da vrišti za vlastiti život. „Kao zao kor“ je upravo to – fascinantan splet i zaplet jakih kontrasta. Vrhunac za koji ste mislili da neće doći ako vas je svojevremeno „Jada Jada“ usisala.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
