Svatko ima neki osobni razlog po čemu će se sjećati 2023. godine. Mi na Ravno do dna ćemo taj osjećaj sažeti po onome što smo sve ove godine pratili i napisali, i time, vjerujemo, i Vama kvalitetno ispunili vrijeme koje provodite uz nas.
Dosad se nismo bavili sažimanjem svake godine kroz jedan ovakav članak, ali pomislili smo da bi moglo biti korisno i iz razloga da Vas sad na kraju godine potaknemo na koju donaciju u škrabicu ovog nezavisnog medija koji i dalje opstaje u hirovitim uvjetima na način koji i mi sami sebi često ne možemo objasniti, ali je valjda potreba da se profesionalno novinarski bavimo time čime se bavimo jača od svih problema s kojima se susrećemo.
Na putovanje kroz 2023. krenut ćemo od šire društvene slike i potom putovati prema ostalim segmentima koje smo autorski obradili i držimo ih značajnima u ovom našem mikrokozmosu. A sve će biti pokriveno linkovima koji vode na originalne članke. A godina je protekla u nizu kontroverzi…
Stavite crvenu kapicu s bijelim coflekom na glavu i budite na trenutak naš Djed Mraz i u žuto označenoj sekciji ispod članka odaberite iznos za donaciju i način uplate.
Tema narodnjaka, ili u narodu popularno zvanih cajki nametnula se već na početku godine s odlukom pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića da iz svog grada protjera „srpske cajke“, tj. zabrani koncert te vrste glazbe u kojoj je najveći kolateralni gubitnik u tom trenutku bio Duško Kuliš, pjevač s hrvatskom putovnicom u džepu. Zoričić je naivno pomislio da su 1990-te, a ne 2020-te i cijela stvar se kao bumerang vratila i prije nego li je itko očekivao. Kuliš je umjesto u sportskoj dvorani ovog ljeta trijumfirao kao gost Dubioza kolektivu u Pulskoj areni, a narodnjačka kulminacija dogodila se na kraju godine u Zagrebu s koncertima Aleksandre Prijović.
Ravno do dna se potrudio objasniti društveni moment, ali i istraživački otići najdalje u strukture koje su taj biznis model oživjele i ustalile počevši od radijskog kartela. Kolega Ilko Čulić nije samo tu bio na visini zadatka, već se pokazao kao vrsni analitičar koji je kroz svoje tekstove konstantno upozoravao kakva glazbena slika čeka Hrvatsku, kao što je i analitički kao nitko dosad analizirao lik i djelo Dina Merlina dokazavši kako je sprega politike, kriminala i zabave za mase jedna od jačih konstantnih sprega i kako utakmica u kojoj su na sceni brojni akteri pokušavaju etablirati samo svojim talentom i glazbom često unaprijed izgubljena za proboj u neke više sfere. Ne kažemo da spas treba tražiti u zabranama, jer smo se poviješću cenzure i zabrana na ovim prostorima također ove godine bavili u šestodjelnom feljtonu, ali da nam nedostaje regulative za pravedne tržišne utakmice koje sprječavaju monopol, to svakako.
A kako je talentima na terenu, tj. na turneji po brdovitom Balkanu, ove godine se potrudio saznati Marko Podrug koji je sa Sarom Renar i njenom glazbenom podrškom Dimitrijem Simovićem i Vedranom Peternelom sjeo u automobil i s njima zajedno prošao Srbiju, Rumunjsku, Bugarsku i Makedoniju. Osim što je s njima pobrojao sve rupe na cestama, pokušao otkriti toplu vodu u Rumunjskoj i opisati nam klubove u koje mnogi od nas vjerojatno nikada neće ući, donio je jednu predivnu i nezaboravnu on the road reportažu.
Za razliku od mainstream medija (a o toj problematici je na portalu pisao i Mate Škugor kao gost komentator), Ravno do dna je i ove godine pratio djelovanje mladih glazbenika u sklopu nevjerojatnog Supervala – festivala školskih bendova. Nevjerojatnog iz razloga što je oko njega niknula cijela jedna nova scena koja konstantno djeluje. I to ne samo scena glazbenika, već i mladih novinarki i novinara, te fotografa čije impresije i rad u validiranju glazbe svojih vršnjaka također možete pratiti na ovom portalu jer je pala odluka da i njima treba dati medijski prostor za razvoj sklonosti pisanja o glazbi.
Sljedeći korak za nešto starije i iskusnije glazbenike svakako su nastupi na showcase festivalima. Ta okupljanja profesionalaca su već duži niz godina u fokusu portala Ravno do dna, prvenstveno ljubljanski MENT i beogradski Kontakt već jedan duži period, a od ove godine i prvi hrvatski showcase festival SHIP održan u Šibeniku, te skopski PIN. Time je ove godine i na tom polju Ravno do dna postigao svoj novi rekord.
U pogledu koncerata i ove godine smo bili prilično aktivni u praćenju, dakako najviše u Hrvatskoj, ali i bližim i daljim destinacijama na Starom kontinetu. Donijeli smo preko 160 reporta i reportaža i približno toliko fotogalerija u želji da pokrijemo bitno i kvalitetno u postpandemijskom periodu u kojem je aktivnost scene doslovce eksplodirala s količinom događaja. A događale su nam se i spontano sulude situacije da s jednog koncerta napišemo četiri reporta, onog Klinike Denisa Kataneca u Tvornici (tu, tu, tu i tu).
Pored, nazovimo ih standardnih ljetnih koncertnih destinacija u Hrvatskoj, ove godine smo se potrudili obići i one koje obično ne dobivaju previše medijske pažnje, ali su važni za publiku u lokalnim sredinama. Putovali smo tako u Benkovac na Vlajternativu i promociju suradnje Adama Semijalca i članica pjevačkog zbora Fige, u Zadar na Derivat i Nosi se, u Makarsku na prvu dodjelu Nagrade Milana Mladenovića održanoj u Hrvatskoj, kao i u Koprivnicu na Fest Jazza, kao što smo i ove godine pratili koncertna zbivanja na otoku Krku.
Po sistemu, pišimo o bitnom a ne zamarajmo s manje bitnim, napisali smo preko 200 recenzija i osvrta ove godine, koja će isto biti upamćena i kao godina s najvećim brojem objavljenih reizdanja. Pored osvrta na reizdanja mogli ste i ekskluzivno pratiti trodjelni feljton o nastanku albuma „Razum i bezumlje“ vinkovačkih Majki.
Majstori izrade custom glazbene opreme i glazbala su nam otvorili vrata u četiri navrata; od Krune Levačića u Zagrebu, Aleksandra Vrhovca (Wizz Pickups) u Koprivnici, Roberta Bašića (RBasic) u Galgovu, do Zvonka Suhodolčana (DryBell) u Krapini. Stoga smo se ozbiljnije pozabavili i tim neizravnim, ali uspješnim segmentom naše scene.
Vjerovali ili ne stigli smo čak glazbu gledati i na televiziji, od Dore i Eurosonga do Porina i pozabaviti se ŠČ fenomenom Leta 3 koji su, ako ništa drugo, pokazali u Liverpoolu i onu otkačeniju sliku Hrvatske. Prisjetili smo se tada nizom osvrta i cijele njihove diskografije.
Pratili smo, naravno i film i serije, na tjednoj bazi isporučujući barem po jednu recenziju ili osvrt na aktualne filmske naslove iz kinodvorana ili sa popularnih streaming servisa. Držali smo budno oko na sezoni nagrada i još jednom smo, kao i mnogo puto do sada, bez mnogo grešaka prognozirali rezultate dodjele Oscara.
U pogledu multimedije, tj. video produkcije, 2023. ćemo pamtiti i po tome što su čak tri „nevidljiva“ projekta dobila dodatnu vidljivost na našem portalu. Konkretno najdugovječnija suradnja te vrste, ona s „Nevidljivom scenom“ iz Šibenika nastavila se s još kvalitetnijim video intervjuima. Zatim, pratili smo i nastupe domaćih i regionalnih bendova iz emisije „Nevidljivi uživo“ pokrenute na VIDA YouTube kanalu, kao i „Nevidljivu Top Listu“ na kojoj se može vidjeti presjek video brojeva iz cijele regije za scenu za koju se mnogi i dalje prave da je nevidljiva. A i Ravno do dna je kao medij nevidljiv za neke kanale institucionalne pomoći (ali na našu sreću ne za sve).
Na koncu ovu godinu ćemo pored svega dobrog gore nabrojanog pamtiti i po odlasku mnogih važnih i dragih nam umjetnika, od kojih smo se posebno oprostili od Shanea McGowana, Benjamina Zephaniaha, Robbieja Robertsona, Sinead O’Connor, Cormaca McCarthyja, Tine Turner, Harryja Belafontea, Waynea Shortera, Toma Verlainea, Davida Crosbyja i Jeffa Becka.
Ako vjerujete da je sve pobrojano bilo vrijedno našeg truda stavite crvenu kapicu s bijelim coflekom na glavu i budite na trenutak naš Djed Mraz i u ovoj žuto označenoj sekciji ispod odaberite iznos za donaciju i način uplate. Također možete donirati na žiro račun naše udruge: Udruga Jedna nova poruka, Prilaz baruna Filipovića 13, 10000 Zagreb, Žiro račun: HR26 2408-0021-1000-3709-0, SWIFT/BIC banke PAZGHR2X, s naznakom „donacija“.
Sav iznos će kao i dosad ići u unapređenje rada i održivosti portala Ravno do dna.
Najljepša hvala i sve najbolje za predstojeće blagdane,
Još jednom,
glavni urednik Zoran Stajčić
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
