Sopot ‘Sopotnik’ – njihovo vrijeme tek dolazi

Sopot je bend na koji svakako treba obratiti pažnju jer Regija nama često skriva kvalitetna imena, a ovdje je upravo riječ o jednom takvom bendu koji s trećim albumom paralelno jača i artistički i komercijalno.

Sopot 'Sopotnik'

Riječ ‘sopot’ na staroslavenskom jeziku znači ‘izvor’. U duhu toga projekt, odnosno bend Sopot iz Banja Luke razvija svoju glazbenu priču. Stapa moderne utjecaje duba, reggae, dubstepa i drum’n’bassa u ono što konkretno doživljavamo kao melos Balkana. No Sopot je i u tu ruku jedinstvena pojava; u svjetovni melos uranja u stare i zaboravljene napjeve, jednako kao i u elemente crkvenog pravoslavnog pjevanja. Takav poredak stvari je vladao na prva dva albuma „Dubalkan“ i „Equilibrium“, koji su bili više ambijentalnog karaktera gdje su se pjesme s prela ispreplitale s rastafarijanskom filozofijom pa čak i prožimale s džereskom kromatikom na saksofonu.

Osobno meni draži „Equilibrium“ (kao što i ime ukazuje) bila je najviša točka tog ambijentalnog-chill out uravnoteženja koji je postigla ova grupa okupljena  2008. oko glavnog vokala Petra Topalovića, tako da je novi album „Sopotnik“ odvažan korak u jednom potpuno drugačijem smjeru – točnije prema žustrom dubstepu s elementima Prodigyjeve techno agresije.

Ukratko, „Sopotnik“ poziva na adrenalinski ples. Dakle zaokret, kao da s Boba Marleya pređete na Rudimental. S opaskom da je napravljeno jednako i kvalitetno kao Rudimental. Itekako je osjetno suvereno vladanje produkcijom već na uvodnoj „Energetsko more“. Ta pjesma je ciljani singl, ali ciljani singl s pogođenom poantom, dok je produkcija koja teži savršenstvu hvalevrijedna zanatska nadogradnja. U stvari ta nadogradnja je očigledni rezultat razvojnog puta Sopota tj. pravovremena suverenost s kojom grupa juriša na nešto što bi se uvjetno moglo nazvati urbanim mainstreamom.

Ono što treba istaknuti kod Sopota je i aktivistički kut koji zauzimaju tekstovi, a to je insistiranje na makro slici u kojoj se nadilazi uobičajeni društveno-politički fokus ovdašnjih glazbenika. To nadilaženje nije u funkciji ignoriranja istih, već upravo suprotno; nudi se uvid u drugačije, gotovo filozofske, percepcije, koje bi se mogle smatrati i prijeko potrebnima za iscjeljenje posrnuća duha na ovim prostorima. Sopot nudi ritam i uz njega garniranu beskonačnost svemira, ideja i informacije koji svi skupa jednim zaobilaznim putem ciljaju ka oslobođenju. Naslovi pjesama poput „Beskonačnost“, „Era Informacije“, „Snovi“, „Ideja“, „Kolo galaksije“ već na prvu komuniciraju u tom smjeru. Čak kad Topalović pjeva o arhaičnosti jezika i ‘naših duhovnik projekcija’ osjetno je da time najprije upire prst u arhaičnost ‘naše’ komunikacije. Tu granicu, ali glazbenog komuniciranja, Sopot svojim primjerom također pomiče, riskantno hodajući po rubu bezdana koji ih može gurnuti u sferu kiča. Tu treba istaknuti pjesme „Snovi“ i „Zovi me“ koje bi u nečijim drugim rukama ispale ‘jeftini’ napjevi, ali je upravo dovitljvost kroz aranžmane u njih udahnula sasvim dovoljno novog života u novome ruhu.

Poveznicu s prethodnim radom Sopot je ostavio za kraj u pjesmi „Kosmos“ u kojoj Topalović na dub glazboj podlozi pjeva u maniri pravoslavne mise što je uistinu dokaz o originatorskom pristupu Sopota i to na svjetskom nivou. U cijeloj glazbenoj slici najviše strši bonus pjesma „Jesmo, kako nismo“ u kojoj gostuje Nemanja Kojić Kojot, trombonist i frontmen beogradskog Eyesburna, i to najviše stoga što više zvuči kao da se Sopot s heavy metal gitarama križanim s reggae hornovima više prilagođavao zvuku Eyesburna, nego njihov gost njima. No također je i to sve skupa koncipirano kao bonus jednoj posebno dobro osmišljenoj i zaokruženoj priči.

Bez imalo ustezanja se može zaključiti kako Sopot trenutno predstavlja najznačajniji banjalučki bend, uz napomenu da posjeduje i sve preduvjete da postane i regionalna atrakcija na način na koji su to sada S.A.R.S. i Dubioza kolektiv – naravno na svoj originalan način.

Ocjena: 9/10

(Koliba, 2013.)

Poslušajte: Sopot “Sopotnik”

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X