Glazbena recenzija - stranica 41

Vrelo talenta na novoj country sceni u ovom trenutku čini se gotovo nepresušnim. U svibnju ove godine svojim prvim konkretnim albumom zadivio nas je mladi Colter Wall, a sada, tri mjeseca kasnije, dokaz toj tezi podastire nam dvadesetšestogodišnji Tyler Childers svojim drugim albumom “Purgatory”.

Novi studijski album zagrebačke grupe Radost! može se već gledati i kroz prizmu onih najboljih objavljenih u prvoj polovici ove godine na domaćem terenu.

Kompilacija koja donosi sve postojeće snimke kralja rock and rolla zabilježene prije objavljivanja legendarnog debitantskog albuma iz 1956., nazvanog prema njegovu imenu i prezimenu.

Peti studijski album Kanađanke Leslie Feist, dakako poznatije samo po svom prezimenu, čini se kao skup nebrušenih emotivnih skica, naizgled izvođenih i zabilježenih onako kako je i kada umjetnici dolazila inspiracija.

Nabrijani garage surf instrumentali i glazba srodna starinskom popu i soulu u rokerskim aranžmanima koju izvodi pijana ekipa nalik na trailer-trash pankere. Kako bi itko normalan tome mogao odoljeti?

North Mississippi Allstars u 17 godina diskografskog postojanja i 18 izdanja iza sebe nimalo ne posustaju. Njihov najnoviji ‘Prayer For Peace’ je po izlasku bio najprodavaniji blues album u matičnom SAD-u. Nimalo pretjerano, jer braća Luther i Cody Dickinson u svom pravovjernom filmu kao da ne mogu zabrljati. Za sada se jedino može sagledavati koliko su briljirali.

Novo poglavlje opusa Randyja Newmana donosi pregled izričaja u kojem nitko ne vlada materijalom poput ovog 73-godišnjeg skladatelja iz Los Angelesa.

Kada je prošloga srpnja u 79. godini preminuo Alan Vega, lider utjecajnih art-punk/synth-noise terorista Suicide i jedan od najekstremnijih frontmena u (tajnoj) povijesti rocka, opsežne ‘in memoriame’ objavljivali su najvažniji britanski i američki mediji, ne samo oni glazbeni, već i mainstream tiskovine poput New York Timesa ili The Guardiana. Obradom ‘Dream Baby Dream’ od Vege se na koncertima opraštao njegov prijatelj i fan Bruce Springsteen, čime je ‘Elvis iz pakla’, kako ga je sjajno opisao jedan kritičar, makar posthumno, i u komercijalnom smislu dočekao priznanje za sve što je učinio za glazbu.

Tamo gdje je nekad vladao sklad, sada je nered. Kaos. A pravo je pitanje; traži li se upravo to? Tako bi se nekako moglo opisati ono što se dogodilo među prvacima indie folk scene u drugom desetljeću novog milenija.

Spajanje makedonskog etna s novim, u datom trenutku aktualnim glazbenim strujanjima konstanta je autorskog rukopisa Gorana Trajkoskog još od sredine osamdesetih i kultne art-rock skupine Padot na Vizantija.

Agresivna kampanja koja bend predstavlja kao prepotentne seronje koji najavljuju besmislene tužbe, svojoj publici određuju što nositi na koncertima i sami pišu recenzije vlastitog albuma, u usporedbi s konkretnim sadržajem ploče upućuje na još jedan primjer situacije u kojoj se tresu brda kako bi najavila rođenje proverbijalnog miša.

Načelna politička angažiranost novog albuma izvođačice koja je od same svoje pojave naširoko interpretirana kao simbol povlaštenosti s premalo talenta, da bi to iznova i iznova demantirala kvalitetom materijala koji izvodi, ne donosi mnogo toga novog u pogledu stila i inovativnosti, ali donosi dovoljno dobre glazbe i otkriva nova lica Lane Del Rey unatoč predugačkom trajanju i nerijetkim točkama zamora.

Kao glazbeni festival bez headlinera, „Improcon – Improvised music arts & thought“, iznjedrio je i svoje prvo izdanje „Live – Spomen Dom“, pri malom talijanskom izdavaču improvizirane glazbe. Festival je pokrenut u nekadašnjem Kongresnom centru mjestašca u mojem je rođen J. B. Tito, najveći otac naših naroda i narodnosti, čija je infrastruktura (od bazena do poker-salona) ujedno i mjesto mnogih pozornica ovog zanimljivog projekta.

Soundtrack predstave Matjaža Bergera prema tekstu Friedricha Nietzschea, a u izvedbi Laibacha mračan je i zahtjevan komad s elementima klasike, elektronike i industriala.

Te 1974. godine David Bowie je sedam dana uzastopno punio Universal Theater u Los Angelesu. Bila je to ujedno tada i njegova najdulja američka turneja na kojoj je stopio kazališni performans s glazbom. Te godine je postao američki superstar.

Stari Floydovac i dalje je okorjeli borac protiv novog svjetskog poretka koji je iznjedrio neke nove zidove uz neke stare obmane.

Na ovom dvostrukom LP-ju uskrsle legende iz Milwaukeeja, Violent Femmes, putuju po radijskim postajama s gitarama, roštiljem, mikrofonima i istinom promovirajući novi materijal uz najveće hitove i pokoje iznenađenje.

Krajem ožujka je ove godine ‘Muza AIDS-a’, kako je američku avangardnu sopranisticu, skladateljicu, pijanisticu, orguljašicu, performericu i slikaricu grčkog porijekla Diamandu Galas prozvala kritika još osamdesetih, objavila istovremeno dva albuma na kojima reaktualizira svoj morbidni šarm – ‘At Saint Thomas the Apostle Harlem (Live)’ i ‘All The Way’…

Najveća virtuoznost gitarskog umijeća Miroslava Tadića leži u tome da sve zvuči kao da je nema.

Nakon dugog čekanja, od danas je i službeno putem glazbenog servisa Deezer dostupan “IV”, odličan četvrti album riječkog sastava My Buddy Moose.

Iz Dublina umjesto razglednice stigao nam je istoimeni album koji funkcionira na više razina – samom autoru poslužio je kao neka vrsta uglazbljenog dnevnika na čijim ‘stranicama’ dokumentira nostalgiju, osjećaj krivnje zbog odlaska, nade i snove o boljem životu, a tisućama onih koji se spremaju slijediti njegov primjer razbit će neke, od strane medija stvorene zablude o ‘obećanoj zemlji za nas Hrvate’. Nadalje, riječ je o iznimnom ostvarenju ‘spoken word’ žanra, nečeg što na ovim prostorima gotovo da i ne postoji.

Deset pjesama na prvijencu novoga projekta rock and roll divljaka Jima Jonesa nastavlja upravo tamo gdje je njegov Revue stao prije pet godina, a to su najbolje vjesti koje su uši njegovih obožavatelja mogle čuti.

Sir Raymond Douglas Davies, poznatiji kao Ray Davies, pjevač legendarnih Kinksa pojam ‘americana’ shvatio je i prihvatio na sebi svojstven način na svom novom ‘albumu ceste’.

Četvrti album vranjanskog sastava s beogradskom adresom slojevita je raščlamba, a time i epitaf jednoj nesretnoj generaciji, stasaloj i ostarjeloj u poraću. Generaciji koja je predugo vjerovala da je mlada i da će se stvari same riješiti i koja je prekasno i preko noći shvatila da je ostarila. To je generacija koja trenutno plaća visoku cijenu svoje zablude.

Zagrebački sastav, tj.projekt Vinka Ergotića EP-ije ‘Surrender’ doživio je svoje drugo, puno značajnije, oživotvorenje.

Formula započeta albumom ‘Hunter’ (2011.) kad su Troy Sanders, Brent Hinds, Brann Dailor i Bill Kelliher odlučili svoju metal progresivnost usidriti upečatljivim elementima hard rocka nastavlja se i na trećem albumu u tom nizu.

Štuke su ponovno doletjele, ovog puta s best of kompilacijom.

U razmaku od tri tjedna novima albumima su nas počastili otac i sin Earle. Dok je ‘Kids in the Street’ najbolji album Justina Townesa Earlea, na ‘So You Wannabe an Outlaw’ njegov se otac Steve nakon izleta u blues vraća kako bi potvrdio svoju krunu prvog country odmetnika.

Madchester u ovom desetljeću proživljava pravi ‘second coming’ – nebrojeni britanski bendovi još uvijek kopiraju njegove razvaljene plesne ritmove i acid rockom natopljene gitare, a ponovno su aktivni i svi predstavnici velike četvorke (The Stone Roses, Happy Mondays, Inspiral Carpets i The Charlatans) koja je, zajedno s ecstasyjem i Haciendom, Manchester svojedobno učinila pravom party mekom.

Chuck Berry je izmislio rock and roll, s devedeset godina nije ga morao izmišljati ponovno.