The Cult – novi povratak ‘Kraljeva Sunca’

Hoće li kaltovski put pretjerivanja voditi u palaču mudrosti ili će ostati na suptilnoj granici između dobra i zla očitovati će se ubrzo.

The Cult danas: 'Choice Of Weapon'

Bend koji je prošao gotovo sve faze u opisnoj rock terminologiji od punka, post-punka, gothic rocka, preko hard rocka sve do heavy metala, priprema se na izlazak svog devetog studijskog albuma. Engleski rock sastav The Cult svoj novi album „Choice of Weapon“ koji izlazi 22. svibnja najavljuje singlom „Lucifer“ za kojeg odmah kažu kako nije riječ o nikakvim mračnim i apokaliptičnim silama, već naprotiv žele se referirati na pozitivne konotacije koje nosi put sazrijevanja od tame i dekadencije prema svijetlu i pozitivizmu života.

Sadašnji sastav The Culta čine: Ian Astbury (vokal), Billy Duffy (gitarist) koji su ujedno i jedini članovi benda prisutni od samog osnutka, John Tempesta (bubnjar), Chris Wyse (basist), te povremeni član Mike Dimkich (ritam gitara). Glazbena vladavina The Culta datira od davne 1983. godine kad su izlaskom svog prvog albuma „Dreamtime“ ušavši u psihodelični punk zvuk samozatajno nagovijestili da taj klupski bend želi ući ispod površine tadašnjeg svjetlucavog britanskog novog romantizma, zasjeniti ga i sazrijevati u sebi zadanom smjeru. I tako započinje glazbena revolucija benda koja uz nekoliko prekida traje još i danas.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=dxGGzL1B-SQ[/youtube]

Mijenjajući imena benda od prvotnog Southern Death Culta, potom Death Cult, do konačnog The Cult rafinirano su mijenjali i glazbene pravce te se u krajnosti definirali kao hard rock sastav. Prisjećajući se uspješnih albuma „Love“, „Sonic Temple“ i „Electric“ gdje se potonji čak svrstava u domenu alternativnog heavy metala, mora se priznati kako su zasigurno ostavili kultnog traga u svjetskoj diskografiji. Pjesme poput: „Rain“, „Revolution“, „Brother Wolf, sister Moon“, „Wild Flower“, „Lil’ Devil“, „Love Removal Machine“, „Electric Ocean“, „Fire Woman“, „She Sells Sanctuary“, „Sun King“ i ostale žarile su radijskim eterom samoživo ističući Ianov osebujni karizmatični vokal. Taj pojam „alternativni metal“ je postao sveprisutan krajem 80ih, bendovi su počeli puštati kosu, odbacili britvice, sofisticirano ili manje nabacili make-up, obukli crnu kožnu glam gothic odjeću, te su i na taj vizualni način pokazivali kako žele postati istinske senzacije rock ere.

Naravno, niti The Cult ne čelu s Astburyjem nije se razlikovao u tom htijenju. Scenski prepoznatljiv crnom sjajnom dugom kosom, lijepim polu-indijanskim licem, obučen u kožne pripijene hlače, morrisonovskim stilom, divljim plesom pred mikrofonom uz učestale neodoljive povike  „baby, baby, baby“ kojima njihove pjesme obiluju, Ian Astbury postao je miljenikom ženske publike, te su i tu zaradili bonus. Uz Duffyjevu gitaru koja je uvijek odsvirana briljantno, tehnički i stilski sa svakim tonom na mjestu i Ianovim čvrstim vokalom i performansom, ovaj duo je pokazao svoju kreativnu kemiju kao tim, čak i onda kada su imali problema unutar samog benda. Svi ostali članovi The Culta dolazili su i napuštali bend, jedino njih dvojica čine konstantu kao muzičari i tekstopisci i postaju svojevrsni „trade mark“ grupe.

Najbolje godine The Culta: albumi 'Love', 'Electric' i 'Sonic Temple'

Albumi koji slijede: „Ceremony“, „Pure Cult“, „Beyond Good and Evil“ i  „Born Into This“ su nastali u periodu od dvadeset godina u kojem su se članovi benda uspjeli rastati i ponovno sastati. Genetski kod hard rocka i dalje je karakterizirao albume, a pjesme su praćene dominantnim kaltovskim rifovima dodatno naglašavajući tečnost zvuka, čime su postigli da ne padnu u zaborav. Prema Astburyjevim riječima nadolazeći „Choice of Weapon“, produciran pod okriljem kanađanina Boba Rocka, je album u kojem je utisnuto svo životno iskustvo a sažima se u frazi Williama Blakea koja kaže kako  „put pretjerivanja vodi u palaču mudrosti“ odnosno mantri koju je i sam Jim Morrison beskrajno koristio i na kraju proslavio.

Nakon što je sedam godina izbivao iz Los Angelesa i vrijeme provodio putujući između ostalog Himalajima i Indijom daleko od civilizacije Astbury je kako kaže ponovno pronašao sebe, napajajući se štivom Dostojevskog i biografijom Kennetha Angera i logičan korak je bio odluka za realizacijom albuma koji će i o tome progovarati. The Cult najavljuje album revitaliziran novom unutarnjom snagom i čvrstinom zvuka, pri tome ne odstupajući od identiteta rock and roll tematike. No, na odgovor je li vitalnost The Culta i dalje elastična ili su strune popustile i u kojem ritmu kretanja ide njihova glazba, je li došlo do uspostavljanja nekih novih standarda, kao i je li dosegnut vrhunac zrelosti u glazbenoj epohi benda i može li se ponoviti neki novi „Love“ ili „Electric“ sačekati ćemo do samog izlaska albuma u svibnju. A ubrzo potom i na koncertu u Splitu.

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X