Godina turbulentnih događanja i naglog izlaska iz pandemije, godina kad je na pozornicu izašao svatko tko je mogao kako bi se nadoknadile mršave dvije sezone prije toga, no godina koja je u svjetskoj produkciji iznjedrila i solidan broj odličnih i inspirativnih albuma.
U izradi grupne liste portala učestvovali su Ivan Laić, Vedran Harča, Ivan Slijepčević, Tomislav Sporiš, Ivan Grobenski i Zoran Stajčić.
Sistem bodovanje bio je zbrajanje bodova s pojedinačnih lista što je donijelo zajedničku godišnju listu koju predstavljamo od posljednjeg 20. mjesta i završavamo s albumom 2022. godine.
20. Fred Pallem “Le Sacre Du Tympan”
Ovo je “Swordfishtrombones” big bandova, ovo nije Disney, ovo je zlokobni Looney Tunes za shizofreničare. Jen’-dva-jen’-dva, kakva je ovo tema, netko kao da vam se ruga. Dexterov laboratorij, ali je DeeDee pritisnula onaj prokleti crveni gumb. Cirkus, svi su pijani, slonovi teturaju, majmuni su zaraženi majmunskim boginjama, klaunovi bruse noževe, biljeter vas sumnjičavo gleda kroz svoj monokl, u kokicama ste pronašli špekule, u punču očne jabučice.
19. Florence + The Machine “Dance Fever”
Peti studijski album Florence Welch i njenog sastava The Machine predstavlja izlazak iz pop regresije u koju je upala s dva prijašnja albuma. Dalo se to naslutiti proljetos objavama singlova „King“ i „My Love“, da bi izlazak albuma to i potvrdio. „Dance Fever“ jest pop album, ali ne igra na prvoloptašku predvidljivost, već plete dovoljno maštovito kolo izbjegavajući monotoniju i uvodeći slušatelja u zanimljiva poglavlja.
18. Röyksopp “Profound Mysteries I-III”
Nakon osam godina šutnje norveški Röyksopp izbacio je u jednoj godini tri dugosvirajuća uratka. 30 glazbenih brojeva i vizualno osmišljen od strane dizajnera i umjetnika. Dakle, cijela „Profound Mysteries“ priča funkcionira i u vizualnom segmentu, ali je itekako od njega odjeljiva kao samostalni i zasebni glazbeni svijet. Na sva tri dijela gostovali su Alison Goldfrapp, Beki Mari, Maurissa Rose, Astrid S, Jamie Irrepressible, Pixx i Susanne Sundfør, no svaki dio donio je drugačiji pristup.Trosatno pop putovanje bez premca u ovoj godini.
17. Little Simz “No Thank You”
Little Simz objavila je svoj peti studijski album ‘NO THANK YOU’ 12. prosinca ove godine i time se u zadnji čas ugurala na listu najboljih albuma. Zapravo uopće nismo sigurni što je to u tom albumu što nam se toliko sviđa, osim da ga ne možemo prestati slušati otkako je izašao, a što je na kraju jedini i najbolji kriterij za poredati nekakve albume na nekakve ljestvice. Izrazito old-school album koji nevjerojatno dobro funkcionira u današnje, volimo misliti suvremeno vrijeme, a pothvat je još i veći, ako u obzir uzmemo da ranije ove godine osvojila i nagradu Mercury za prethodni ‘Sometimes I Might Be Introvert’ nakon čega je komotno mogla uzeti godinu ili dvije diskografske stanke.
16. Dropkick Murphys “This Machine Still Kills Fascists”
Dropkick Murphys, odbili su se zakopati u žanrovsku žabokrečinu iz koje su dosad uspješno izvlačili pokoji punokrvni hit. Kako bi se malo trgnuli, možda se malo izazvali i izvukli iz zone ugode, ovo veselo društvo predvođeno Kenom Caseyjem za novu ploču dalo si je malo drugačiji zadatak. Otputovali su, naime, u Tulsu u Oklahomi, rodno mjesto velikog folk pjevača Woodyja Guthrieja, čovjeka koji je svojim stilom i političkim stavovima uvelike izmijenio sliku američke popularne glazbe nadahnuvši cijele generacije izvođača i udahnuvši inspiraciju vjerojatno najvažnijem američkom kantautoru, Bobu Dylanu, koji je svoju prvu objavljenu autorsku pjesmu posvetio upravo svom idolu Guthrieju. Dobra vijest svima koji dijele ovo mišljenje jest i ta da su Murphys iz svog očijukanja s Guthriejem iscrpili dovoljno nadahnuća za čak dvije ploče i da će drugi dio te priče biti objavljen već iduće godine. Dotad, “This Machine Still Kills Fascists” je dobar album od benda od kojeg smo navikli i na slabije.
15. Gabriels “Angles & Queens”
Album “Angels & Queens” grupe Gabriels jedan je od albuma koji se ove godine iščekivao s najvećim nestrpljenjem, e samo da bi se ispostavilo da je to tek prvi dio dvostrukog albuma čija druga polovica izlazi početkom sljedeće godine. Zato je teško dati konačnu ocjenu, no riječ je o jednom od najbolje produciranih i najminucioznije razrađenih albuma (van jazz kategorija) jednog od najenigmatičnijih novijih izvođača koji je ove godine izašao, a što se dalo naslutiti već prvim njihovim EP-em ‘Love and Hate in a Different Time’. Ako je nešto dokaz da može i da postoji suvremeni gospel, to je Gabriels.
14. Kendrick Lamar “Mr. Morale & The Big Steppers”
Nakon velikog “Damn” albuma iz 2017. godine, “Mr. Morale & the Big Steppers” spada u klasu najiščekivanijih uradaka u 2022. U njega je u formatu dvostrukog albuma Kendrick Lamar u konceptualnoj vožnji strpao gotovo svoj cijeli život; od djetinjstva, generacijski trauma, celebrity ludila i terapijskog putovanja. U produkcijskom minimalizmu u dobroj Kendrickovoj maniri na jednoj hrpi su svi mogući žanrovi, a on je opet toliko neuhvatljiv da ga se ne može strpati niti u jednu ladicu. Konceptulani album života ili život kao konceptualni album, pitanje je sad.
13. The Black Keys “Dropout Boogie”
“Dropout Boogie” je izrazito zabavna ploča koja dokazuje da su Auerbach i Carney itekako još uvijek u stanju pisati kvalitetne pjesme, a ovdje im se u autorskom timu na nekoliko pjesama pridružuju i Angelo Petraglia, inače poznat kao koautor više pjesama sastava Kings of Leon, te Greg Cartwright, poznat i kao Greg Oblivian, kantautor i jedan od pokretača garage rock legendi Oblivians. Iako će sigurno biti mnogo slušatelja koji će priželjkivati da se bend vrati pisanju hitova, činjenica je da su se na tom području potpuno istrošili još s “Let’s Rock”. Sada ponovno piju s izvora specifičnog bluesa koji ih je stvorio i nakon dugog vremena zvuče svježe i opušteno, gotovo preporođeno.
12. Madrugada “Chimes at Midnight”
Nakon 14 godina jedno od najzapostavljenijih rock imena izvan skandinavskog poluotoka došlo je s povratničkim albumom. U svom sveobuhvatnom narativu album „Chimes At Midnight“ kao da kreće od ponoći, tj. distopijske tame stvarnosti, i završava u zori (madrugadi) optimizma, koji je uvijek skliski teren za rock bendove na kojem mogu ostati samo oni najjači. Ako nam ičega treba u ovom vremenu, to je optimizam i to onaj koji zahtijeva put u vlastitu dušu, upravo onaj kojim kroči i Madrugada i koja je iscrtala zvučnu mapu tog putovanja. Veliki bend za koji vam nitko ne treba reći da je velik, jer to osjećate.
11. Big Thief “Dragon New Warm Mountain I Believe in You”
Novo izdanje “Dragon New Warm Mountain I Believe in You” veliki je dvostruki LP Big Thiefa koji istražuje njihove najdublje elemente i sposobnosti. Tako su Adrianne Lenker, Max Oleartchik, Buck Meek i James Krivchenia odlučili napisati i snimiti prikaz rasta njih kao pojedinaca, glazbenika i izabrane obitelji, kroz četiri različita sessiona koje su snimali u centru New Yorka, Topanga Canyonu, The Rocky Mountains i Tucsonu (Arizona). Tijekom petomjesečnog stvaralačkog perioda Big Thief su završili 45 pjesama, a najzvučniji od tog materijala odabran je za 20 pjesama koje tvore album “Dragon New Warm Mountain I Believe in You”, fluidno i avanturističko audio štivo.
10. Porridge Radio “Waterslide, Diving Board, Ladder to the Sky”
Postoje autori koji glazbu, točnije stihove, doživljavaju poput terapije, kao da umjesto publike nasuprot njih sjedi psihijatar s kojim žele podijeliti svoje najdublje strahove, najveće traume i nesigurnosti. Britanska pop i rock glazba takvih je mučenika imala u izobilju, počevši još od nesretnog Nicka Drakea ranih sedamdesetih pa sve do Iana Curtisa i Morrisseya. Dana Margolin iz brightonskog indie/post-punk benda Porridge Radio posljednje je ime u tom nizu iako je od navedenih donekle razdvaja sklonost neobičnim igrama riječi, kriptičnim metaforama i, nešto rjeđe, oporom, prema samoj sebi bez iznimke uperenom humoru. Dana Margolin jedna je od najdirektnijih i najizražajnijih glasova nove britanske pop-rock scene, Porridge Radio je bend na koji će u budućnosti trebati ozbiljno računati.
9. Jack White “Fear of the Dawn”
Svih dvanaest pjesama zapravo djeluju poput lutanja u krug po neprohodnom putu u kojem se putokazi konstantno okreću, mijenjaju mjesta jedan s drugim, zbunjuju i lažu. Ali cijeli taj kaos morate prihvatiti i potpunosti mu se prepustiti da biste bili nagrađeni spoznajom da je album doista sjajan. Predstavlja li “Fear of the Dawn” konačnu smrt rocka kakav poznajemo ili rađanje nečeg sasvim novog i uzbudljivog na njegovom zgarištu? Možda oboje, vjerojatnije ni jedno od toga, ali u svakom slučaju zvuči zabavno, otkačeno i neobuzdano. Kao što ono što smo nazivali rock and rollom već dugo vremena nije.
8. Shilpa Ray “Portrait of a Lady”
Shilpa Ray je na novom albumu i jasna i glasna i prosta i bijesna i pametna, a uz to još i neodoljivo humoristična i oboružana rijetko oštrim i britkim tekstovima. Drugim riječima, ima sve one kvalitete koje će joj nedvojbeno osigurati da ostane artist’s artist koju voli sub sect of the sub sect. Naslov albuma “Portrait of a Lady” u savršeno je humorističnoj kontradikciji s time kako zvuči, temama kojima se bavi i naslovima sadržanih pjesama.
7. Jack White “Entering Heaven Alive”
Za razliku od ovogodišnjeg prethodnika “Fear Of The Dawn” albuma, drugi objavljeni “Entering Heaven Alive” je djelo ukopano u tradiciju; emotivno i uglavnom u baladnom ozračju bez naglih preokreta i napada na čula slušatelja, produkcijski filtriran toplo u stilu veliki folk i rock albuma s početka 1970ih. Jedno lice Jacka Whitea je lice istraživača nemirnog duha. Taj Jack White nemilosrdan je prema glazbenim žanrovima koje spaja i premrežava, također uvijek spreman pronaći neki novi zvuk električne gitare čiji riff će repetitivno divljati na ritam bliži hip-hopu nego rocku. Isti taj Jack White uvijek je spreman tresti temelje onoga što se još uvijek naziva rockom, time i provocirati uvjerenja njegovih poklonika. Drugo lice Jacka Whitea je lice krutog glazbenog tradicionalista. Taj Jack White je lirska duša kojoj najviše odgovara pratnja akustičnih instrumenata, često i violine kojima odlazi u daleke krajolike prošlosti američkog folka u reanimaciji njegovih postulata lišenih svakog upliva modernog razmišljanja. “Entering Heaven Alive” je upravo album tog njegovog drugog lica.
6. Fantastic Negrito “White Jesus Black Problems”
Fantastic Negrito pažnju je privukao još 2015. godine kada se pojavio, a onda i pobijedio na NPR-ovom Tiny Desk natjecanju. Godinu kasnije izbacuje svoj treći studijski album “The Last Days of Oakland” i osvaja nagradu Grammy za najbolji album suvremene blues glazbe. Isto se ponovilo i 2019. s albumom “Please Don’t Be Dead”, a najzad i prošle godine s albumom “Have You Lost Your Mind Yet?”. Tri Grammyja u istoj kategoriji za tri uzastopna albuma svakako svjedoče o tome da Fantastic Negrito itekako zna što radi, no za najnoviji album “White Jesus Black Problems” će Grammy u već ustaljenoj kategoriji sigurno izostati (ako ga dobije uopće) jer je riječ o albumu koji naveliko izlazi iz okvira nečega što neki tamo ljudi koji dodjeljuju Grammyje zovu suvremenim bluesom.
Riječ je o sedmorki kod koje baš ništa nije uobičajeno, čak im je u čitavoj pop-rock povijesti teško pronaći i pravog pandana osim eventualno Residentsa. Njihovi članovi, naime, nastupaju i u javnosti istupaju skriveni iza bizarnih maski, rijetko daju intervjue, a izmislili su i vlastitu biografiju, točnije zamijenili je suludom pričom o vudu komuni u švedskom gradiću Korpilombolo iz koje navodno potječu. Dapače, ista kaže kako su iz Korpilombola istjerani od strane kršćanskih križara pa su bili prisiljeni preseliti u Göteborg, pri čemu su tijekom bijega na rodnu grudu bacili i strašnu kletvu. Na svom četvrtom i najboljem albumu „Oh Death“ GOAT su u pakleni vudu koktel izmiješali drogirani funk Sly & The Family Stonea i Funkadelica, afrobeat Fele Kutija, zambijski psych-rock, glam, plesniji post-punk, psihodeliju pa čak i garažu i malo free jazza.
4. The Smile “A Light for Attracting Attention”
Radiheadovci Thom Yorke i Johnny Greenwood udruženi s Tomom Skinnerom iz Sons Of Kemet objavili su svoj prvi zajednički album ‘A Light For Attracting Attention’. Iako će nam ostati gorak okus od koncerta održanog u najgorim uvjetima ove godine, svako slušanje ovog albuma pomoći će da ga se ispere. „A Light For Attracting Attention“ dolazi kao potvrda onoga što su ove zime i proljeća nagovješćivali objavljivani singlovi – a to je da je riječ o djelu kojeg se s pravom više očekivalo, nego što bi se možda u ovom trenutku očekivao novi album Radioheada. Jer kod Radioheada se uvijek radilo o stupnju nadahnuća koji je bend imao u tom trenutku, a ovdje se pokazuje da su Greenwood i Yorke recentno nadahnuće pronašli sa Skinnerom i to na način kao da mjestimično rekapituliraju neke prošle momente i kreativne pristupe koji evociraju na albume „Bands“ i „OK Computer“, ali jednako tako otvarajući prostor sadašnjosti u kojoj nema gotovo nikakvih stilskih ograničenje. Konkretno, The Smile kao da s osmjehom uzimaju ono što im odgovara. Manje od toga nismo ni očekivali.
“Aethiopes” je, suvremenim rječnikom, najkompleksniji ovogodišnji content u dubokoj kanti zatupljujućeg suvremenog smeća gdje ruku treba gurnuti do lakta da bi ga se izvuklo, a onda se još i potruditi zadržati attention span dulji od osam sekundi, što je prema istraživanju Microsoft Corp-a iz 2015. samo nekoliko sekundi više od slavno glupe, ali zavodljivo lijepe zlatne ribice koja bi, da nije glupa kao što jest, da ne živi u akvariju i ima ruke, odlično izgledala na Instagramu što vjerojatno i jest razlog zašto smo tu gdje jesmo – zlatne ribice su najzad dobile palčeve, a Internet nije briga i to vjerojatno onoliko koliko i sam Billy Woods brine hoće li itko razumjeti što se na ovom albumu uopće događa.
2. Fontaines D.C. “Skinty Fia”
Nakon mladenački nabrijanog prvijenca, na njegovom su nasljedniku „A Hero’s Death“ poprilično zaronili u mrak, ponajprije u laganijim pjesmama poput „Sunny“ ili „Oh Such a Spring“. Te stvari, nešto manje i ostatak ‘smrti heroja’, na kraju su ispale idealna najava za ono što će se događati na novom materijalu „Skinty Fia“. Albumom tako prevladavaju pjesme srednjeg ili čak sporog tempa, uz tekstove prožete čežnjom za vraćanjem u dane kada je sve bilo lakše i imalo više smisla, čak i ako toga nisu bili ni svjesni. Većina članova grupe odnedavno živi u Londonu, zbog čega su Dublin počeli gledati drugačijim očima, shvaćajući kako njihov rodni grad ipak nije samo ‘pregnant city with a catholic mind’. Da su izbacili samo glasom i harmonikom izvedenu „The Couple Across the Way“ i pomalo nedefiranu „Big Shot“ , u pitanju bi bio njihov najjači album dosad. I ovako, međutim, možemo biti sretni što ih je pandemija natjerala da na INmusicu nastupe ove, a ne prošle godine kada se u set-listi vjerojatno ne bi našla niti jedna od pjesama sa „Skinty Fia“.
1. Danger Mouse & Black Thought “Cheat Codes”
“Cheat Codes” je spektakularna vožnja kroz dvanaest pjesama bez imalo fillera, a koliko će slasno to putovanje biti dalo se naslutiti već u najavnom singlu “No Gold Teeth” u kojem je teško bilo odlučiti je li bolji Mouseov kulerski retro loop ili Thoughtova izvedba u stilu stare škole koja na sličan način u sjećanje doziva neka starija (i usuđujemo li se reći bolja?) vremena hip-hopa. Vjerojatno nitko od suradnje ove dvojice velikana nije očekivao podbačaj, ali “Cheat Codes” gotovo nadmašuje i najnadobudnija očekivanja. Već sada možemo reći da je u pitanju jedno od najboljih (i ne samo) hip hop izdanja novog desetljeća, a možemo se samo nadati i da neće ostati jedinim zajedničkim albuma Black Thoughta i Danger Mousea, već da će poslužiti kao temelj nekom bujnom nizu koji nas u budućnosti očekuje. Današnja glazbena produkcija ne nudi mnogo bolje stvari od ovoga.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
