Strip izdanja hrvatskih autora su otprilike kao Božić: svi im se veselimo, ali dolaze svega jednom godišnje. Dobro, možda malo karikiram, ali nije daleko od istine. Zato je lijepo vidjeti čak dva stripa u vrlo kratkom razdoblju, i što posebno veseli, oba od mladih, domaćih autorica. Možda deveta umjetnost u Hrvata ipak nije izgubljena forma…
Sonja Gašperov – ‘Vučine: Nasljednik’
Za razliku od svoje mlađe kolegice, za Sonju se može reći da je kvalitetno definirala svoj izričaj u okvirima stripovske umjetnosti, do te mjere da je postala prepoznatljiva i brendirana autorica koja zna što želi reći, i kako to reći. Nasljednik je drugi album iz serijala „Vučine“ (prvi je bio Od kolijevke do groba), kojim je stavila još jednu ciglu u zid svojeg malog svijeta. Taj originalni svijet metamorfiziranih likova živi već duže vrijeme kroz formu kratkih stripova, a kada dođe vrijeme da ispriča jednu kompletiranu i složeniju priču, Sonja zasuče rukave i odradi vrlo dobar posao.
Za one koji nisu upoznati s „Vučinama“, ono što treba reći jest da je to basna s vukovima kao personifikacijama ljudi. Ništa revolucionarno, ali dovoljno da bude vlastiti potpis i sonda za kvalitetnu priču. Onima koji otvore ovaj album, prvo će za oči zapeti prilično sirovi i pomalo djetinjasti crtež, pa možda čak i učine veliku pogrešku, te ga ostave po strani, misleći da je nekakav nezanimljivi i šareni crtić. Istina je pak da je ovo prilično kompleksan strip, i prije svega namijenjen isključivo odraslima. Sam crtež nikada nije bio pravi pokazatelj kvalitete priče, čemu su dovoljan dokaz klasici stripa s početka 20. stoljeća, pa to nije slučaj niti ovdje.
Pokušati napraviti nekakav sinopsis priče je nemoguće, pa to neću niti pokušavati. Dovoljno je reći da je to epizoda o svojevrsnom egzistencijalnom limbu, u kojem se život i smrt miješaju, dok glavni lik, serijski ubojica, pokušava sam sebi i svijetu opravdati svoja zlodjela. Moram priznati da sam prilično impresioniran složenošću same priče i njezinom poetičnošću i dubinom, pogotovo jer je predstavljena na toliko rudimentaran način. Osjećao sam se kao da čitam bizarnu i pomalo poremećenu slikovnicu za djecu i često sam se znao nemalo iznenaditi svakim novim prozorom. Sonja je svoju priču dovela toliko daleko, da čak i početna metafora (vuk=čovjek) ima nekoliko vlastitih metafora. Svaki prozor je jedan sasvim novi svijet unutar tog univerzuma, u kojem su stavovi i ideje potpuno drugačiji od prethodnih, a opet funkcioniraju u jednom većem mehanizmu. Bilo da se dotiče obiteljskog života, zlostavljanja u obitelji, ljubavnih brodoloma ili beznađa samoubojice, autorica svojim vukovima udahnjuje život veći i bogatiji od većine ‘ljudskih’ likova. Oni su vukovi i kao takvi moraju živjeti u svojoj koži, te od toga ne mogu pobjeći. Autorica se ne zavarava i ne patronizira čitatelja nekakvim uljepšanim objašnjenjima i racionalizacijom, ona pušta svoje likove da žive kao njen vlastiti kanal i ispušni ventil. Tu dolazimo i do najvećeg problema, a to je periodično gubljenje u cijeloj priči, pa je ponekad teško pratiti tko tu koga i zašto. Možda je razlog tome što svi vukovi izgledaju gotovo isto (osim ‘žena’, jako mi je simpatično kako vučice imaju 6 grudi, i to ‘ljudskih’), i što crtež nije previše detaljan, a možda je i sam tekst ponekad previše štur i u formi natuknica, pa na čitatelju ostaje da doslovno čita između redaka i sam nadograđuje cijeli svijet. Zato je potrebno opetovano vraćanje ovom albumu, kako bi se stvorila donekle kompletna slika. To s druge strane nije loše, jer se svakim novim čitanjem otkriva neki previđeni detalj i komadić slagalice. U tom pogledu, Nasljednik je prava umjetničko-filozofska „Rubikova kocka“, koja traži dosta koncentracije, ali zato vraća višestruko.
Kao što sam rekao na početku, „Vučine“ su maltene postale hrvatski strip brend, i to sa potpunim pravom. Ovo je serijal koji je manje-više napravio kvalitetnu konstrukciju, a sada svakom novom epizodom slijedi nadogradnja i ušminkavanje. Tu itekako ima prostora za daljnji napredak, pa vjerujem da će, kako Sonjini radovi budu dalje izlazili, i njezin vizual biti još bolji i detaljniji, a narativna ‘egzekucija’ još čišća. Nakon svega mogu samo toplo preporučiti ovaj bizarno-simpatični i impresivno kompleksni strip, te s nestrpljenjem čekati sljedeći evolucijski korak toliko nam poznatih „Vučina“.
Ocjena: 7/10
(Biblioteka 2×2; 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
