Irena Žilić – kad stav o glazbi promijeniš u tjedan dana…

Uvodu u intervju s Irenom Žilić je prethodio razgovor s Petrom Mayalesom Beluhanom prije nekih pola godine. Usred rada na tom njegovom drugom albumu i nekih zajedničkih sessiona, pita me Pero da ima li što novo u glazbi na domaćoj sceni i jesam li čuo onu curu s gitarom u koju su svi zaljubljeni, ali ne može se sjetiti kako se zove. Svi o njoj pričaju ali ne zna o kome se radi…

Irena Žilić (Foto: Tomislav Sporiš)

Sistemom eliminacije ostalih protukandidatkinja s novofriške domaće akustične scene, došli smo do Irene Žilić. Jesam Pero čuo sam je, sjajna je. Isprika unaprijed na blagonaklonosti, ali dugo, dugo nije bilo nečeg ovoliko lijepog na našoj sceni. Jednostavnog. Intimnog. Sjetnog. No, prije nizanja ostalih epiteta i hiperbola kako je najovakva i najonakva, što se doista događa sa sjajnima na našoj sceni? Čekaju sreću ili ostaju na margini ili počnu pisat i radit za manje sjajne. Ili ili…iznad ili ispod križa probamo saznati s Irenom Žilić.

Samantha Jones kaže “I`m testemonial” najavljujući tvoje biografske notice za upoznavanje. Što kaže Irena Žilić pri prvom susretu? Gdje si bila i gdje se krila svih ovih godina prije nego si uzela gitaru u ruke i otpjevala recimo “Days Of Innocence”?

Irena Žilić: Skupljala iskustva za „Days of Innocence“ Pentrala se po drveću, trčala po brdima i lutala po zaštićenim područjima s prijateljima s PMF faksa/biologija.

Mimoišli smo se u veljači na HR2 za koji tjedan u emisiji kod Ante Perkovića gdje si puštala stvari po tvom izboru. Koju si glazbu birala? Vjerujem da te određivala…

Irena Žilić: Uf, svašta…Henry Mancini i njegovu divnu „Moon River“, R. Charles „Georgia on my mind“, Tallest Man on Earth, Lucy Rose, M83, Rhye… raznoliko.

Pričaj mi nešto molim te o utjecajima i onom manje filozofskom stavu o tebi u glazbi i glazbi u tebi. Zbog koga čega što je djevojka s gitarom (povremeno bubnjem u pozadini)?

Irena Žilić: Gitara je u vrijeme srednje škole bila popularan instrument, a u vrijeme kad sam krenula svirati bila sam većinom pod utjecajem glazbe iz 90-ih i početka 00-ih tako da izbor i nije tako neuobičajen. Detaljnije od ovog ne znam…Tek sad kad gledam unazad vidim da mi je glazba dosta značila još u djetinjstvu budući da sam u osnovnoj školi ostajala duže budna u krevetu kako bi slušala kazete i analizirala tko zna što. Jedno od ljepših sjećanja iz tog razdoblja je da sam razvila tehniku snimanja pjesama koje sam voljela tako što sam spotove s MTV-a presnimavala direktno preko VHS-a , na liniju i audio kazete kako bi mogla slušati i kad nisu na TV-u. Jedno vrijeme me jako mučilo to što volim i stariju glazbu i onu komercijalnog tipa (onu s MTV-a). To je ono vrijeme kad misliš da moraš voljeti samo jednu vrstu glazbe.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=uNtxJk17jlA[/youtube]

A engleski kao otegotna okolnost u pećinarskoj Rvackoj i olakotna ako je ideja probati prekoračiti granice? I izgovor je savršen. Da nije biografskih podataka, lako preskačeš svaku poredbu s nativnim govornicima engleskog…Je li to i ideja i cilj ili te zadovoljava već ovo što radiš glazbu kakvu voliš?

Irena Žilić: Sigurno mi nije mrsko ako me posluša netko i izvan granica. U tom slučaju engleski je sigurno plus, ali poprilično sam sigurna da prije kojih 8-9 godina nisam napisala prvu pjesmu jer sam mislila :“Napisat ću je na engleskom da je mogu ponuditi i tržištu vani“. Nisam imala nikakve planove vezano za glazbu osim uživanja u njoj.
Engleski je došao prirodno kao posljedica toga što sam slušala glazbu na engleskom. Ne vidim ništa neobično u tome jer spadam u generaciju koja je odrasla na serijama i glazbi iz SAD-a i Britanije, MTV-u, Cartoon Net i koja u krajnjem slučaju, uči engleski od početka osnovne škole.

Tvoj prvi ep “Days Of Innocence” je na slobodnom downloadu. Par pjesama te određuju kao vrsnu pjevačicu, nježnog stiha, korijenima u američkim neo folk strujanjima. Glazba je tiha, plaha, nježna, prekrasna, intimna i atmosferična. Koliko je to planski i svjesno, a koliko tek faza u razvoju prema nekom skorašnjem debi albumu?

Irena Žilić: Ne znam koliko bi način izričaja mogao biti planski (ako je iskren), više mislim da je stvar senzibiliteta i posljedica glazbenih utjecaja. Kombinacija onog što voliš i posjeduješ (u mom slučaju mekša boja vokala).

Biti na domaćoj sceni samim svojim, ujedno je divna i nezahvalna pozicija. Imaš li neki diskografski plan i ugovor ili se boriš solo putovima koristeći internet i onu o dobrom glasu i dalekom čujenju?

Irena Žilić: Nema diskografskih planova, DIY (Do It Yourself) za sad funkcionira sasvim pristojno. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh