Mario Knezović (Zoster): Sve je puno bolje nego prije 19 godina, osim što nismo tako mladi i puni vjere u bolje sutra

Mostarska grupa Zoster u četvrtak 23. svibnja dolazi u Vintage Industrial Bar, a u razgovoru s njenim utemeljiteljem Mario Knezovićem saznali smo kad izlazi novi album, tko su junaci današnjeg vremena, zašto ima opsesivno-kompulzivni poremećaj kad je u pitanju broj 10 i dakako što će se dogoditi ako ojuži na dan njihovog zagrebačkog koncerta.

Zoster (foto: Zoster.ba)

Grupa je na nastala prije 19 godina zbog pada imuniteta društva i kao potreba da se nešto kaže i učini. Imunitet društva je sve slabiji, unatoč tome što Zoster sve više čini i govori. Kako to tumačite?

Mario Knezović: Pa ne umišljamo si da ćemo pjevanjem ubrizgati u društvo toliko vitamina da će isto postati zdravo k’o onaj penzioner što kaže: “Vježbaj, pička ti materina!”. Mislim da je sve puno bolje nego prije 19 godina, osim što nismo tako mladi i puni vjere u bolje sutra.

Koje sve ‘društvene bolesti’ povezuju, recimo, Mostar i Zagreb?

Mario Knezović: Ne bi znao odgovor na ovo pitanje. Mostar je ranjen grad koji čeka da se pokrene iz mrtve točke i grad je to koji tek treba biti otkriven u svom najboljem izdanju. A Zagreb mi je okej.

Jamljat će se dok se boje ne rastope. Tako kaže Zoster.

„Ko je jamio” – legendarna izreka iz ‘pretvrobe’ koju ste opjevali i dalje traje kao definicija. Jamavanje je naš ekonomski model, što Zoster kaže? Do kada?

Mario Knezović: Moram ispraviti u “jamljanje” , a ne “jamavanje” (smijeh). Jamljat će se dok se boje ne rastope. Tako kaže Zoster.

Prošlo je pet godina od vašeg posljednjeg studijskog albuma „Srce uzavrelo”. Pripremate li nešto novo i po kojem principu nastaju vaši albumi?

Mario Knezović: Naši albumi nastaju po principu lota. Imamo bubanj i loptice u bubnju označene do broja 1-99. Onda se pojavi Suzana i kaže vrijeme je. I loptice počinju ispadati. Jedna po jedna. Nama ih treba 10. Ja sam rođen 10.10. i imam blagi opsesivno-kompulzivni poremećaj pa ih mora biti 10 na albumu. Na prva dva ima 12 pjesama, ali po pjesmama koje su rednog broja 10 nazvani su ti albumi. Sad pripremamo peti album i bit će objavljen u proljeće 2020.godine. Do tad ćemo objaviti nekoliko singlova, a prvi singl planiramo već sredinom lipnja mjeseca.

Album „Srce uzavrelo” se u jednoj mjeri referiao na početak I svjetskog rata, tj. Gavrila Principa, obzirom da je 2014. bila i stogodišnjica od početka tog velikog sukoba. Koga smatrate junacima ovog našeg vremena, pogotovo na ovim prostorima?

Mario Knezović: Junaci našeg vremena, ali i junaci svih vremena su oni ljudi koji daju svoj život, talent, vrijeme, znanje i sve što imaju da bi spasili ili pomogli drugog. Ima ih puno, ne bih htio nikog izdvajati, ali apeliram da ih prepoznajemo ovdje i sada.

Mi smo ‘imači kada’ postali onog trena kad smo shvatili da imamo kad baviti se onim čime želimo. A razmak između albuma je pokazatelj da nam se nikud ne žuri.

Posljednji put ste imali petogodišnju razmak između albuma „Festival budala” i „Imači kada”. Nekako mi se čini da je ime albuma „Imači kada” uvjetovano tim što vas je snašla ona klasična životna situacija da uslijed svih paralelnih životnih aktivnosti niste imali vremena za bend i album. Istina ili neistina?

Mario Knezović: Upravo suprotno. Nakon drugog albuma mi smo potvrdili i sebi i drugima da se možemo baviti glazbom i da sada imamo kad to raditi. Dakle mi smo ‘imači kada’ postali onog trena kad smo shvatili da imamo kad baviti se onim čime želimo. A razmak između albuma je pokazatelj da nam se nikud ne žuri.

Kako je sada s ‘imanjem kada’ obzirom na preseljenje u Zagreb?

Mario Knezović: Pa sada imam kad biti u Zagrebu. Tu imam obitelj s kojom imam kad biti, pored svih drugih lijepih stvari koje imam kad raditi.

Referiao bih se na naslov prvog albuma „Ojužilo”, za one koji ne znaju što to donosi, pogotovo mi kontinentalci, dakle kako ljudi podnose kad ojuži u Hercegovini?

Mario Knezović: Pa Hercegovina je na jugu i južina je sastavni dio DNK svakog južnjaka i mislim da se ljudi dosta dobro nose s tim toplim vjetrom koji razara mozak. Naravno ima slučajeva kad se baš i ne podnosi najbolje i to se uglavnom da iščitati u rubrikama crne kronike.

Što kažu prognoze, hoće li ojužit i kad izađete na pozornicu Vintage Industriala?

Mario Knezović: Pa ako ojuži mi smo spremni oprostiti svima sve, ali tražimo isto da nam se oprosti. Pa ‘ko nije spreman za to, a bude jugo, bolje da ostane doma.

U Mostaru je legendarni klub i okupljalište Abrašević, scena, vjerujem postoji, no koji su problemi da ona izađe izvan lokalnih okvira, recima na način kako je izašao Zoster?

Mario Knezović: Nema problema. Ima internet i kad je nešto dobro, to nađe svoj put, nekad brže, nekad sporije, ali nađe.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh