Mick Harvey u Purgeraju – hipnoza u minimalističkom ozračju

Mick Harvey, suosnivač The Birthday Party i Bad Seeds i producent PJ Harvey, sinoć je nakon punih pet godina od posljednjeg zagrebačkog koncerta u Tvornici, u NKC-u Park u Zagrebu održao koncertnu promociju svog aktualnog solo albuma ‘Sketches from the Book of the Dead’.

Mick Harvey u Purgeraju (Foto: Tomislav Sporiš)

Preslušavanjem albuma postalo mi je jasno da će koncert po svoj prilici biti sjedeći i nisam, priznajem, bila oduševljena tom činjenicom, jer sjedeći su koncerti uvijek nekako ograničavajući i čovjek se pomalo blesavo osjeća pocupkujući na stolcu bez manevarskog prostora za ljuljanje u ritmu glazbe. Iznenadilo je to, barem nakratko, i mnoge posjetitelje koji su se jučer okupili u Parku i žamorenjem izražavali negodovanje u početku koncerta. No Mick Harvey, koji je na koncert poveo samo svoju kolegicu Rosie Westbrook koja ga je pratila na električnom kontrabasu, ušutkao je početno žamorenje svojim nježnim baladama koje naprosto zahtijevaju da ih se sluša komorno, u tišini, prateći narativni tok svake pojedine pjesme koje su zapravo male priče istrgnute iz Harveyeva sjećanja na neke ljubavne odnose i događaje koji su ga se dojmili, ili tek izmaštane priče o ljubavi i smrti koje bi mogle funkcionirati kao kratko prozno djelo, poput tragične “The Ballad of the Jay Givens”, u  kojoj je Harvey kao narator u ulozi sina Givensovog najboljeg prijatelja koji si oduzme život nakon što mu prijatelj preotme voljenu ženu.

Dok su stajali na stejdžu, oboje odjeveni u crno, on sa svojom crvenom gitarom, ona s tim double bassom futurističkog izgleda, osvijetljeni tek diskretnom plavo-crvenom svjetlošću, djelovali su kao dio nekog minimalističkog kazališnog performansa čiji je zadatak hipnotizirati publiku i tako nemoćnu uhvatiti je za šiju i uvesti negdje iza ogledala, u neki mračni, atmosferični svemir. Dugo mi se nije dogodilo da pola koncerta provedem zatvorenih očiju, potpuno se prepustivši svom bogatstvu zvuka koji je, paradoksalno, stvoren s tek dva instrumenta, uz tek povremeno uključivanje matrice s bubnjem za dodavanje ritma na nešto bržim pjesmama, kojih je bilo nešto manje od laganih i tihih balada, ali koje su sasvim lijepo bile raspoređene unutar set-liste, s očitom nakanom da malo trgnu  uljuljkanu publiku.

Uz već spomenutu The Ballad of the Jay Givens, najviše su me dojmile izvedbe dviju balada, “Frankie T. & Frankie C.” i  “The Bells Never Rang”, te nešto brže “Famous Last Words”, koja djeluje pomalo eksperimentalno i na prvo slušanje je gotovo nepamtljiva, iako izuzetno zanimljiva. Budući da je “Sketches from the Book of the Dead” prvi autorski album Micka Harveya, koji je dosad u solo karijeri uglavnom svirao covere, koncertom su dominirale pjesme s albuma, iako je odlično raspoložen Harvey, u neprestanoj interakciji s publikom, prepustio publici da za vrijeme bisa odabere što želi čuti, a odsvirao je i jednu još neobjavljenu pjesmu, kao poklon zagrebačkoj publici, najavivši njome album u pripremi. Poslije koncerta, kao što je i obećao, spustio se među fanove potpisujući CD-ove u opuštenom neobaveznom razgovoru.

Tko sinoć nije bio na ovom koncertu, doista je propustio pravi bombončić, čisti užitak u seriji mnogih koje je nam Mate Škugor pripremio u ovoj koncertnoj sezoni. Neočekivano prelijep koncert, jedan od onih za pamćenje.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X