Paul Simon: Nikad se nećete naviknuti na moj novi album

Veliko ime američke glazbene povijesti, Paul Simon, objavio je novi album ‘So Beautiful or So What’. Kritika se slaže da mu je to jedan od najboljih, a što kaže sam autor, pročitajte u njegovom prvom intervjuu po izlasku albuma.

Paul Simon 'So Beutiful or So What'

Od kad je krajem šezdesetih osvojio svijet hitovima „The Sound of Silence“, „Mrs. Robinson“ i „Bridge Over Troubled Water“ u paru s Artom Garfunkelom, Paul Simon jedan je od nezaobilaznih kantautora američke pop i folk scene. Najnoviji album „So Beautiful or So What“ kritičari svrstavaju u red njegovih ponajboljih solo albuma. Donosimo vam intervju kojega je Simon, povodom izlaska ploče, ekskluzivno dao poznatom američkom radijskom voditelju Bradu Paulu, na radijskoj postaji WGBH. Njegov tijek misli izgledao je otprilike ovako:

Što bih ustvari trebao napraviti? To je bilo pitanje. Ustvari, to je uvijek pitanje koje se pojavi prije snimanja ploče. A ima i ono koje se javi nakon što je album gotov – želim li sve ovo snimiti ponovno? Mislim, drago mi je kad je sve gotovo, ali uvijek me muče sumnje. Od trinaeste godine želim biti tekstopisac i glazbenik, pa je valjda normalno da se pod stare dane tu i tamo zapitam želim li još uvijek slijediti taj dječački san. Godinu dana nakon svakog albuma moj kreativni proces potpuno zamre, uspavan je. Čini se kao da je zakopan duboko u zamrznutom tlu i kao da se u mojoj glavi ništa ne događa. Ali nešto se uvijek ipak događa…

Ovaj album sam započeo s mišlju da ne želim snimiti još jednu ploču kojoj je ritam glavno obilježje. A takve sam albume snimao još od „Gracelanda“. Sjedio sam u sobi, sviruckao gitaru i čekao neku ideju. Stihove koji su mi dolazili upisivao sam u knjižicu. Većina toga je bila totalno smeće, ali bio je to interesantan proces. Nijedna pjesma nije imala naslov, nisam upisivao datume niti napomene, a prva stvar koju sam unio u notes bio je crtež oblaka ispunjenog galaksijama. Zato je, primjerice, „Love and Hard Times“ nastajala preko godinu dana.

„Album ‘So Beautiful or So What’ je njegov najbolji album od ‘The Rhythm of the Saints’ iz 1990. godine. Radi se o zbroju svih onih stvari koje Paula Simona čine velikim.“ Rolling Stone

I tako sam se mjesecima igrao s akordima, pokušavajući harmonizirati svoj vokal s gitarom i dijelovi pjesama su se spajali sami od sebe sa svih strana. Kada bih smislio stih koji se dobro uklapao u pjesmu, ali nije imao previše smisla, zapisao bih ga sa strane i svuda nosio sa sobom, čekajući trenutak da se uklopi u neku drugu pjesmu. Na taj način su nastale prve tri balade. I to je bilo to što se tiče laganih pjesama, poželio sam nastavak albuma napraviti izvan tog tempa, ubaciti loopove i stvoriti nešto nalik na „Rewrite“, prvu pjesmu koja je odskakala od dotada snimljenih. I tako je u vodu pala moja ideja da ne radim pjesme temeljene na ritmu, ispalo je da su tri balade poslužile kao svojevrsna pauza na albumu, a ostatak materijala odradio sam u svom poznatom stilu.

Čini se da se albumom provlači jedna tema, da je tekstualno konceptualan, a to sam primijetio nakon što sam dovršio pet, šest pjesama. Bog se spominjao gotovo u svakoj. Što je zanimljivo, jer nisam religiozan. Kad sam pjesme prvi put izveo uživo, prišao mi je Paul McCartney i začuđeno me pitao – zar ja nisam Židov? Moji roditelji su bili Židovi, ali ja se nikad nisam usjećao ugodno po pitanju vjere. Radije sam je izbjegavao. Zato ne znam odakle toliko Boga i Isusa u mojim pjesmama. Ne znam što se dogodilo, a možda je to zanimljivo jedino meni…

„Nakon više od dvije godine stvaranja, ‘So Beautiful or So What’ zagazio je u afropop i američki folk zvuk, dočepavši se jednog od najblistavijih vrhunaca solo karijere Paula Simona.“ Los Angeles Times

Od kad sam kao dijete s obitelji posjetio Afriku bio sam opsjednut rikom divljih životinja. Još se tada rodila ideja da gitarom pokušam oponašati zvukove zvijeri u daljini. Barem je tako zvučalo u mojoj glavi. Na tom tragu je nastao moj prepoznatljivi sound, kojeg sam se sada želio u velikoj mjeri riješiti. Problem s ponavljanjem samoga sebe jest u tome što nakon nekoliko godina taj specifičan zvuk postane tvoje glazbeno odijelo kojega je teško skinuti. Nakon nekog vremena glazbenik te stvari više i ne primijećuje… sluša, a ne čuje. Stoga sam zadnjih godina stalno imao na umu da moram poraditi na svom zvuku. U prvom redu, htio sam se riješiti echo-efekta, koji mi je već dozlogrdio. Zato sam na ovom albumu uveo nešto što nazivam „kravljim zvoncem“. Dalje >>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X