“Balada o Halo Jones” je jedan od rijetkih SF epova koji imaju smisleni početak, sredinu i kraj. To je strip u kojem gotovo ništa nije nedorečeno i gotovo sve ima svoj smisao.
Nešto poslije su te čedne i do grla zakopčane djeve zamjenile, kako bi rekao sam Alan Moore, grube kučke sa dezintergratorom i Y kromosomom viška. Razne Brende, Suzy, Betty i Klarette su zamijenjene Axom, Crvenom Sonjom i brojnim drugim nacrtanim heroinama koje su svojim seksipilom pružile brojne mokre snove generacijama i generacijama čitatelja, uglavnom pubertetlija. Žena u stripu, ali baš žena, običnih, ranjivih, hrabrih, slabih, tužnih žena u koje ćemo se zaljubiti, ne zbog njenih oblina, već zbog njenog stava, karaktera, tenisica koje nosi i ploča koje sluša, nije bilo. Takvih žena u stripu nije bilo dok to nisu promijenili braća Hernandez sa svojim Palomarom (bio sam zaljubljen u Pipo) i Locasicama (Maggie je tako cool), te Moore sa Halo.
No, ipak, čini mi se da čitava priča o Halo Jones počinje i završava na majstorstvu Alana Moorea. Njegov način pripovijedanja je jedinstven. Inteligentnu i snažnu priču prepunu manjih, pozadinskih priča, Moore je predstavio čitatelju bez suvišnog izlaganja. Ubacio ga je u vatru i pustio da se sam snalazi, poštivajući na taj način i samu inteligenciju čitatelja. Unatoč relativno kratkim poglavljima (urednički uvjetovano prostorom od pet stranica po poglavlju) karakterizacija likova je briljantna. Iako to prostorno ograničenje Mooreu ne dozvoljava da se narativno razmaše kao u nekim drugim svojim radovima, on taj potencijalni hendikep preokreće u svoju korist, te je svaki petotabloidni nastavak zaokužena cjelina s glavom i repom. Moore se također ne libi ni poubijati neke jako bitne likove kad smatra da je potrebo kako bi dočarao tamu svijeta u kojem oni žive. Ne štedi ni svoje junake, a ni čitatelje. On ne pristaje na kompromise i ne ustručava se šokirati nas kad smatra da je to potrebno. A to radi briljantno – brzo, naglo, neočekivano – tako da je šok i veći (razjašnjenje tragedije koja Halo natjera da napusti Krug, iznenađuje i uznemirava. A tek kad u trećem poglavlju Halo shvati da ogrlica na vratu zastrašujuće Doživotne, njene sestre po oružju, nije ogrlica od suhih smokava, kako je Halo na početku naivno mislila ).
No, usprkos svoj toj genijalnosti Alana Moorea, pitanje je kako bi to sve izgledalo da Moore nije imao Iana Gibsona da sve te divne ideje prebaci sa stilom na papir. Gibsonov crtež je maestralan. Način na koji on koristi snagu svijetla i tame je zapanjujuć, a to još više dolazi do izražaja u ovoj crno-bijeloj tehnici. Njegova sposobnost da složene scene dočara bez gubljenja važnih detalja ostavlja bez daha. Gibson možda svojom teatralnošću ne osvaja na prvo čitanje, no nakon nekoliko stranica bivamo sasvim zavedeni. I želimo samo njega.
A naslovnica? Ljubav na prvi pogled!
Ocijena: 9/10
Izdavač: Fibra, 2011.
Pročitajte 11 stranica “Balade o Halo Jones” u PDF formatu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
