Glazbena recenzija - stranica 39

Još jedan član art core kolektiva Moskau je objavio solo album. Riječ je o eponimnom debitantskom ostvarenju potpisanom kao ‘Gentleman’. Ime glazbenika, ujedno je predstavljanje njegovog autorskog izričaja koji je dakako u dijametralnoj suprotnosti s onim što radi u spomenutom sastavu kao saksofonist i gitarist.

Ne znam koliko je prethodni, na izmaku godine objavljeni četverostruki box-set s ranim albumima pomogao izvlačenju oxfordskih Jazz Butchera iz zaborava i (polu)anonimnosti, no taj hvalevrijedan pothvat Fire Recordsa upravo je nastavljen još superiornijim glazbenim iskopinama.

Puno veći užitak slušati ovakve obrade nedovoljno hvaljenih bisera iz Dylanovog podcijenjenog razdoblja u osamdesetima, nego bezbroj puta prožvakana opća mjesta njegove pjesmarice kojima je teško išta pametno i novo dodati.

Zapisi s četiri koncerta posljednje zajedničke turneje dvojice najvećih džezista svih vremena donose zvučnu sliku napetosti između izvođača, one unutar njih samih, te one između publike i kvinteta i unutar publike same. Na ovim snimkama jazz mijenja svoje lice u realnom vremenu.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. Posljednji u nizu ovih je ‘Heartattack and Vine’ iz 1980. godine.

Novi zagrebački bend Paul The Walrus koji svoj izričaj gradi na utjecajima ikona poput Beach Boysa i Beatlesa, ali i mlađih, ponajviše, Fratellisa objavio je prvi EP ‘Dolphin And Whale Watching Part One’.

Iako se doima da prevladava mišljenje kako je nova ploča Jacka Whitea uradak s mnogo razbacanih ideja bez pravih pjesama, riječ je o odvažnom i zanimljivom albumu koji vjerno korespondira današnjem stanju svijesti u kojemu vlada postmoderna shizofrenija.

Dvostruki album ‘Krug’ donosi unplugged nastup tandema Milana Mladenovića i Margite Stefanović održanog 19. svibnja u Prištini, dakle nepunih šest mjeseci prije smrti frontmena EKV-a.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. Sljedeća postaja u našem pregledu je remek-djelo ‘Blue Valentine’ iz 1978.

Američka utopija Davida Byrnea je san u predgrađu induciran opijatima, a veselje se može naći u zaboravu i neznanju.

Ima li smisla snimiti tribute album bendu koji već desetljećima ne postoji i koji je jedine diskografske tragove ostavio na kompilacijama ‘Omladina ’87’ i ‘Electronic Jugoton’? Nema, osim ako su u pitanju splitske Tužne uši, i to iz (barem) dva razloga…

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. U našem pregledu na redu je ‘Foreign Affairs’ iz 1977. godine.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. U našem pregledu na redu je možda i najbolji album Waitsovog ranijeg perioda, ‘Small Change’ iz 1976. godine.

Bjelovarski prog noise rock trio koji čine Nikola Runjavec, Vedran Marinko Komlen i Branimir Kuruc novim albumom donose svježi dah moderne svjetske rock avangarde.

Indie pop/rock trio u čijem sastavu je i sin Davea Stewarta iz Eurythmicsa oglasio se debitantskim albumom.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. Naša sljedeća postaja pregleda ovih izdanja je brbljavi hibrid živog i studijskog albuma, “Nighthawsks at the Diner” iz 1975. godine.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. Bacamo pogled na drugi album u nizu i možda prvo Waitsovo remek-djelo, himnu subotnjim izlascima, ‘The Heart of the Saturday Night’.

Prvi album Toma Waitsa otkriva dečka koji obećava, no ni vračare ne bi mogle predvidjeti kakva je briljantna glazbena odiseja pred njim.

Kada čovjek zakorači u malo ozbiljnije godine, sve mu više počinju značiti stvari koje uvijek ostaju iste, stvarajući trenutnu poveznicu s nekim jednostavnijim, nevinijim i ljepšim vremenima.

Boško Mijušković, basist grupa Straigth Mickey And The Boyz i Škrtice, nemirni je kreativac koji je pronašao vremena za novi glazbeni projekt i dakako objavio album.

Bend nastao spajanjem članova Peach Pita i Cul De Saca indiegogo kampanjom je financirao svoj vrlo dobar prvijenac koji donosi nevakidašnji spoj post rocka i jazza.

U suradnji s producentom Joeom Henryjem prva dama folka Joan Baez vraća se nakon deset godina s albumom koji se uvelike naslanja na izričaj s njezine posljednje ploče snimljene s Steveom Earleom, “Day After Tomorrow”.

Povodom osamdeset i pete obljetnice rođenja pjevačice i glazbenice Nine Simone, žene koja je u svom jedinstvenom izričaju objedinjavala klasičnu, jazz i blues, folk, R&B, gospel i pop glazbu, na tržištu su se istovremeno pojavile dvije kompilacije koje donose sve singlove i njihove prateće B strane s početka njezine karijere.

Bacamo pomalo zakašnjeli pogled na dva domaća rockabilly vinila od sedam inča objavljena u posljednjem tromjesječju godine na slovenskoj etiketi Martin’s Garage.

Poslije Moskaua, evo nam Ivana Djanga Laića u još jednom glazbenom kolektivu inspiriranom i bliskom utvarama i demonima trajno nastanjenim u glavama Nicka Cavea i Blixe Bargelda.

Ova kompilacija dolazi na valu uspjeha obrade pjesme ‘Frka’ od strane elektro dua Nipplepeople, te iznenadne medijske pompe koja je pred kraj godine stavila Zdenku Kovačiček u fokus zahvaljujući izboru skladbe ‘Elektra’ iz 1978. autora Igora Savina za Chanelovu reviju. I naravno sve to se dakako poklopilo i sa Zdenkinim velikim obljetničkim koncertom u Lisinskom.

Domaći elektro-trojac vratio se na scenu nakon 12 godina novim albumom ‘Quantum Status’.

Kada su MGMT prije 10 godina uzdrmali glazbeni svijet neodoljivim singlovima ‘Kids’ i ‘Time To Pretend’, činilo se kako psihodelični pop ulazi u novu fazu u kojoj eksperimenti Beatlesa, te ekscentričnost Syda Barretta i njegovih učenika poput Dana Treacyja i Robyna Hitchcocka dobivaju moderno, elektronikom i programmingom skrojeno odijelo. No novi album donosi poražavajuće zaključke.

Rijetki albumi grade svjetove s tolikom brigom za detalje kao “Transangelic Exodus”, ali još su rjeđi među njima oni koji prenose tako značajnu poruku.

Godina iza nas bila je i diskografski najaktivnija u karijeri Gorana Trajkoskog pa smo tako, nakon kompilacije pjesama iz predstava ‘Na svetov ubavina’, krajem 2017. od nekadašnjeg člana mračnih makedonskih kultova Mizar, Anastasia i Padot na Vizantija dobili još jedno, po mnogočemu superiornije izdanje.