Glazbena recenzija - stranica 40

Agresivna kampanja koja bend predstavlja kao prepotentne seronje koji najavljuju besmislene tužbe, svojoj publici određuju što nositi na koncertima i sami pišu recenzije vlastitog albuma, u usporedbi s konkretnim sadržajem ploče upućuje na još jedan primjer situacije u kojoj se tresu brda kako bi najavila rođenje proverbijalnog miša.

Načelna politička angažiranost novog albuma izvođačice koja je od same svoje pojave naširoko interpretirana kao simbol povlaštenosti s premalo talenta, da bi to iznova i iznova demantirala kvalitetom materijala koji izvodi, ne donosi mnogo toga novog u pogledu stila i inovativnosti, ali donosi dovoljno dobre glazbe i otkriva nova lica Lane Del Rey unatoč predugačkom trajanju i nerijetkim točkama zamora.

Kao glazbeni festival bez headlinera, „Improcon – Improvised music arts & thought“, iznjedrio je i svoje prvo izdanje „Live – Spomen Dom“, pri malom talijanskom izdavaču improvizirane glazbe. Festival je pokrenut u nekadašnjem Kongresnom centru mjestašca u mojem je rođen J. B. Tito, najveći otac naših naroda i narodnosti, čija je infrastruktura (od bazena do poker-salona) ujedno i mjesto mnogih pozornica ovog zanimljivog projekta.

Soundtrack predstave Matjaža Bergera prema tekstu Friedricha Nietzschea, a u izvedbi Laibacha mračan je i zahtjevan komad s elementima klasike, elektronike i industriala.

Te 1974. godine David Bowie je sedam dana uzastopno punio Universal Theater u Los Angelesu. Bila je to ujedno tada i njegova najdulja američka turneja na kojoj je stopio kazališni performans s glazbom. Te godine je postao američki superstar.

Stari Floydovac i dalje je okorjeli borac protiv novog svjetskog poretka koji je iznjedrio neke nove zidove uz neke stare obmane.

Na ovom dvostrukom LP-ju uskrsle legende iz Milwaukeeja, Violent Femmes, putuju po radijskim postajama s gitarama, roštiljem, mikrofonima i istinom promovirajući novi materijal uz najveće hitove i pokoje iznenađenje.

Krajem ožujka je ove godine ‘Muza AIDS-a’, kako je američku avangardnu sopranisticu, skladateljicu, pijanisticu, orguljašicu, performericu i slikaricu grčkog porijekla Diamandu Galas prozvala kritika još osamdesetih, objavila istovremeno dva albuma na kojima reaktualizira svoj morbidni šarm – ‘At Saint Thomas the Apostle Harlem (Live)’ i ‘All The Way’…

Najveća virtuoznost gitarskog umijeća Miroslava Tadića leži u tome da sve zvuči kao da je nema.

Nakon dugog čekanja, od danas je i službeno putem glazbenog servisa Deezer dostupan “IV”, odličan četvrti album riječkog sastava My Buddy Moose.

Iz Dublina umjesto razglednice stigao nam je istoimeni album koji funkcionira na više razina – samom autoru poslužio je kao neka vrsta uglazbljenog dnevnika na čijim ‘stranicama’ dokumentira nostalgiju, osjećaj krivnje zbog odlaska, nade i snove o boljem životu, a tisućama onih koji se spremaju slijediti njegov primjer razbit će neke, od strane medija stvorene zablude o ‘obećanoj zemlji za nas Hrvate’. Nadalje, riječ je o iznimnom ostvarenju ‘spoken word’ žanra, nečeg što na ovim prostorima gotovo da i ne postoji.

Deset pjesama na prvijencu novoga projekta rock and roll divljaka Jima Jonesa nastavlja upravo tamo gdje je njegov Revue stao prije pet godina, a to su najbolje vjesti koje su uši njegovih obožavatelja mogle čuti.

Sir Raymond Douglas Davies, poznatiji kao Ray Davies, pjevač legendarnih Kinksa pojam ‘americana’ shvatio je i prihvatio na sebi svojstven način na svom novom ‘albumu ceste’.

Četvrti album vranjanskog sastava s beogradskom adresom slojevita je raščlamba, a time i epitaf jednoj nesretnoj generaciji, stasaloj i ostarjeloj u poraću. Generaciji koja je predugo vjerovala da je mlada i da će se stvari same riješiti i koja je prekasno i preko noći shvatila da je ostarila. To je generacija koja trenutno plaća visoku cijenu svoje zablude.

Zagrebački sastav, tj.projekt Vinka Ergotića EP-ije ‘Surrender’ doživio je svoje drugo, puno značajnije, oživotvorenje.

Formula započeta albumom ‘Hunter’ (2011.) kad su Troy Sanders, Brent Hinds, Brann Dailor i Bill Kelliher odlučili svoju metal progresivnost usidriti upečatljivim elementima hard rocka nastavlja se i na trećem albumu u tom nizu.

Štuke su ponovno doletjele, ovog puta s best of kompilacijom.

U razmaku od tri tjedna novima albumima su nas počastili otac i sin Earle. Dok je ‘Kids in the Street’ najbolji album Justina Townesa Earlea, na ‘So You Wannabe an Outlaw’ njegov se otac Steve nakon izleta u blues vraća kako bi potvrdio svoju krunu prvog country odmetnika.

Madchester u ovom desetljeću proživljava pravi ‘second coming’ – nebrojeni britanski bendovi još uvijek kopiraju njegove razvaljene plesne ritmove i acid rockom natopljene gitare, a ponovno su aktivni i svi predstavnici velike četvorke (The Stone Roses, Happy Mondays, Inspiral Carpets i The Charlatans) koja je, zajedno s ecstasyjem i Haciendom, Manchester svojedobno učinila pravom party mekom.

Chuck Berry je izmislio rock and roll, s devedeset godina nije ga morao izmišljati ponovno.

Na novom albumu, Jason Isbell održava ravnotežu balansirajući bok uz bok prikazuje dvije vrste njegove poetike, naslovnog nešvilskog zvuka u akustičnim baladama, te žeščih rokerskih rifova poput onih Brucea Springsteena.

Suradnja ponajboljeg jazz-gitarista posljednjih 30 godina s trubačem vijetnamskog porijekla urodila je nesvakidašnje himničnim albumom čiji bi se rukopis mogao svidjeti i ljubiteljima metala i stoner-rocka.

Rijeka je iznjedrila još jedan kvalitetan bend.

Iako se u jednom trenutku činilo kako će shoegaze ostati samo fusnota u (prvenstveno britanskoj) alter-rock povijesti, njegovi sanjivi vokali i slatkasta, neodoljivo melodična buka u novom su se mileniju pokazali izuzetno inspirativnima i utjecali na niz mladih bendova sa svih strana svijeta.

Jedna pjesma, dvije verzije iste i 12-inčni vinilna ploča donijela je jedan lijepi podsjetnik na Vladu Divljana koji nas je prerano napustio.

Nizozemski My Baby postaju sve značajniji bend na europskoj sceni. Primijetili su to i na britanskom otoku gdje će ovog ljeta zasvirati na Glastonburyju i Isle Of Wight festivalima. A svako novo preslušavanjem albuma ‘Prehistoric Rhythm’ samo potvrđuje opravdanost svega pozitivnog što im se događa.

Dugo se kalio domaći Bamwise, a nagrada za uporni trud itekako je osjetna na debitanstkom ostvarenju.

Na valu prethodnog albuma ’48:13′ iznikao je i recentni ‘For Crying Out Loud’ (2017.) britanske grupe Kasabian koju ćemo ovog ljeta gledati na INmusicu.

Album Johna Leeja Hookera za dvadeset i prvo stoljeće? Prodano!

Usprkos ponovnim okupljanjima i nekolicini kvalitetnih izdanja spin-off sastava The Mars Volta i Sparta, priča o post hardcore divljacima iz El Pasa sve do početka ovog mjeseca djelovala je nezavršeno i, baš kao u nekoj televizijskoj seriji, prekinuta u najdramatičnijem trenutku.