Glazbena recenzija - stranica 43

Najveća virtuoznost gitarskog umijeća Miroslava Tadića leži u tome da sve zvuči kao da je nema.

Nakon dugog čekanja, od danas je i službeno putem glazbenog servisa Deezer dostupan “IV”, odličan četvrti album riječkog sastava My Buddy Moose.

Iz Dublina umjesto razglednice stigao nam je istoimeni album koji funkcionira na više razina – samom autoru poslužio je kao neka vrsta uglazbljenog dnevnika na čijim ‘stranicama’ dokumentira nostalgiju, osjećaj krivnje zbog odlaska, nade i snove o boljem životu, a tisućama onih koji se spremaju slijediti njegov primjer razbit će neke, od strane medija stvorene zablude o ‘obećanoj zemlji za nas Hrvate’. Nadalje, riječ je o iznimnom ostvarenju ‘spoken word’ žanra, nečeg što na ovim prostorima gotovo da i ne postoji.

Deset pjesama na prvijencu novoga projekta rock and roll divljaka Jima Jonesa nastavlja upravo tamo gdje je njegov Revue stao prije pet godina, a to su najbolje vjesti koje su uši njegovih obožavatelja mogle čuti.

Sir Raymond Douglas Davies, poznatiji kao Ray Davies, pjevač legendarnih Kinksa pojam ‘americana’ shvatio je i prihvatio na sebi svojstven način na svom novom ‘albumu ceste’.

Četvrti album vranjanskog sastava s beogradskom adresom slojevita je raščlamba, a time i epitaf jednoj nesretnoj generaciji, stasaloj i ostarjeloj u poraću. Generaciji koja je predugo vjerovala da je mlada i da će se stvari same riješiti i koja je prekasno i preko noći shvatila da je ostarila. To je generacija koja trenutno plaća visoku cijenu svoje zablude.

Zagrebački sastav, tj.projekt Vinka Ergotića EP-ije ‘Surrender’ doživio je svoje drugo, puno značajnije, oživotvorenje.

Formula započeta albumom ‘Hunter’ (2011.) kad su Troy Sanders, Brent Hinds, Brann Dailor i Bill Kelliher odlučili svoju metal progresivnost usidriti upečatljivim elementima hard rocka nastavlja se i na trećem albumu u tom nizu.

Štuke su ponovno doletjele, ovog puta s best of kompilacijom.

U razmaku od tri tjedna novima albumima su nas počastili otac i sin Earle. Dok je ‘Kids in the Street’ najbolji album Justina Townesa Earlea, na ‘So You Wannabe an Outlaw’ njegov se otac Steve nakon izleta u blues vraća kako bi potvrdio svoju krunu prvog country odmetnika.

Madchester u ovom desetljeću proživljava pravi ‘second coming’ – nebrojeni britanski bendovi još uvijek kopiraju njegove razvaljene plesne ritmove i acid rockom natopljene gitare, a ponovno su aktivni i svi predstavnici velike četvorke (The Stone Roses, Happy Mondays, Inspiral Carpets i The Charlatans) koja je, zajedno s ecstasyjem i Haciendom, Manchester svojedobno učinila pravom party mekom.

Chuck Berry je izmislio rock and roll, s devedeset godina nije ga morao izmišljati ponovno.

Na novom albumu, Jason Isbell održava ravnotežu balansirajući bok uz bok prikazuje dvije vrste njegove poetike, naslovnog nešvilskog zvuka u akustičnim baladama, te žeščih rokerskih rifova poput onih Brucea Springsteena.

Suradnja ponajboljeg jazz-gitarista posljednjih 30 godina s trubačem vijetnamskog porijekla urodila je nesvakidašnje himničnim albumom čiji bi se rukopis mogao svidjeti i ljubiteljima metala i stoner-rocka.

Rijeka je iznjedrila još jedan kvalitetan bend.

Iako se u jednom trenutku činilo kako će shoegaze ostati samo fusnota u (prvenstveno britanskoj) alter-rock povijesti, njegovi sanjivi vokali i slatkasta, neodoljivo melodična buka u novom su se mileniju pokazali izuzetno inspirativnima i utjecali na niz mladih bendova sa svih strana svijeta.

Jedna pjesma, dvije verzije iste i 12-inčni vinilna ploča donijela je jedan lijepi podsjetnik na Vladu Divljana koji nas je prerano napustio.

Nizozemski My Baby postaju sve značajniji bend na europskoj sceni. Primijetili su to i na britanskom otoku gdje će ovog ljeta zasvirati na Glastonburyju i Isle Of Wight festivalima. A svako novo preslušavanjem albuma ‘Prehistoric Rhythm’ samo potvrđuje opravdanost svega pozitivnog što im se događa.

Dugo se kalio domaći Bamwise, a nagrada za uporni trud itekako je osjetna na debitanstkom ostvarenju.

Na valu prethodnog albuma ’48:13′ iznikao je i recentni ‘For Crying Out Loud’ (2017.) britanske grupe Kasabian koju ćemo ovog ljeta gledati na INmusicu.

Album Johna Leeja Hookera za dvadeset i prvo stoljeće? Prodano!

Usprkos ponovnim okupljanjima i nekolicini kvalitetnih izdanja spin-off sastava The Mars Volta i Sparta, priča o post hardcore divljacima iz El Pasa sve do početka ovog mjeseca djelovala je nezavršeno i, baš kao u nekoj televizijskoj seriji, prekinuta u najdramatičnijem trenutku.

Od prvog do zadnjeg stiha ‘Pogrebi & pomiriši’ se obraća sredovječnicima, kojima i sam pripadam, ‘djeci tranzicije’ koja je pogrebala i pomirisala život u dva različita politička sistema i koju mori sve ono što ih mori kao ovdašnje & današnje sredovječnice & sredovječnike.

Jay Kay i društvo nisu mogli smisliti inspirativniji naslov za neinspirativni novi album.

Ponovno okupljanje Trobecovih krušnih peći s vremenom se pretvorilo u jedno od najuspješnijih glazbenih uskrsnuća na ovim prostorima, što je dokazao i koncertni album snimljen u siječnju 2015. u splitskom klubu Kocka.

Nešvilski americana bend Old Crow Medicine Show na svojem novom albumu svira legendarnu Dylanovu ploču ‘Blonde on Blonde’ uživo – pjesmu za pjesmom, kako su i izvorno objavljene prije pedeset (i jednu) godinu.

Treći album zagrebačkog sastava Mayales uistinu potvrđuje onu izreku o očekivanju neočekivanog. Da bi potom to neočekivano istinski razgalilo.

‘Dark’ Mark Lanegan kao da je odlučio još jednom opravdati svoj nadimak, pa je svoj novi, deseti po redu, natrpao mnogim gotičkim stereotipima i općim mjestima, ali je pritom isporučio i jednu od svojih najboljih ploča u posljednje vrijeme.

U Beogradu je zadnjih godina stasala izuzetno uzbudljiva, bučna rock scena koja još od pojave Repetitora svako malo izbaci neki zanimljiv bend.

Nakon tri godine i barem pet albuma, Willie Nelson se vraća s novim autorskim uratkom koji uopće nije loš, ali djeluje kao kolekcija pjesama kakve stari (nekad) ‘crvenokosi stranac’ može napisati i u snu.