Glazbena recenzija - stranica 46

Staro je pravilo da bez neke angažirane priče u pozadini nema rock and rolla u punom smislu. Mogu biti pjesme, rifovi i ostala ‘ambalažna’ oprema, ali bez srži to je ipak samo ‘prazna kutija’.

Nakon neslavnog pokušaja velikog povratka na scenu, Pixies popravljaju dojam bez revolucionarnih promjena, ali s pregršt pamtljivih i dobrodošlih energičnih eksplozija.

Joe Henry producirao je posljednji studijski album Billyja Bragga, odlični ‘Tooth & Nail’ iz 2013. godine, i tako je rođeno prekoatlantsko prijateljstvo koje se osim na opsesiji glazbom temelji i na ljubavi prema željeznici.

Svi koji zagrebačku rockabilly scenu s kraja osamdesetih nisu pratili iz prvih redova neprežaljenog Kulušića i drugih gradskih klubova, teško će moći razumjeti i prihvatiti silne ‘mitove i legende’ o tadašnjim klincima s kokoticama. To i ne treba čuditi uzmemo li u obzir da većina tih bendova nije ostavila značajniji diskografski trag, a najtalentiraniji predstavnici čitave scene, petorka Greaseballs, svoj je prvijenac objavila s čak 26 godina zakašnjenja.

Jack White je svojim najnovijim albumom ‘Acoustic Recordings 1998 – 2016’ nije specijalno mario za to koliko tko voli koju njegovu pjesmu, odabravši ih je po nekom vlastitom ljubavnom ključu.

David Eugene Edwards na novom albumu Wovenhanda zauzdava nagone koji su divljali na prethodniku, a pjesme uspješno uokviruje u pop format, usprkos činjenici da je riječ o izrazito mračnoj i duhovnoj ploči.

Norveški pionir future jazza na novom studijskom albumu magično je s svježim bojama oslikao poznati glazbeni horizont u potrazi za nekim novim značenjima i dakako istoznačnicama.

‘Službena priča’ kaže da se Valentino Bošković daleke 1646. godine lansirao u Svemir s raketne postaje na Vidovoj gori, a njegovom povratku na rodni otok Brač ne nazire se kraj je je priča o svemirskom putovanju tog bračkog astronauta dobila svoj nastavak – drugi album pod nazivom ‘Marsovska Listina’ koji nastavlja tamo gdje je stao prvijenac ‘VSSR’, objavljen 2014. godine.

Desert Mountain Tribe sadrži u sebi brojne utjecaje, ali je zato njegov psihodelični filter toliko unikatan da se može govoriti o jednom od najuzbudljivijih ovogodišnjih prvijenaca i izvan okvira pshiodeličnog rocka.

Suočen sa tragičnom smrću sina Nick Cave je iznjedrio najogoljeniji i emocijama najnabijeniji album nakon ‘The Boatman’s Call’ iz 1997. godine.

Treći album irske pjevačice sanjiva je i mračna kolaboracija s Aaronom Dessnerom iz The National, te jedan od najboljih albuma upravo prohujaloga ljeta.

Južnoafrička braća Kongos, redom; Johnny, Jesse, Daniel i Dylan koji su odabrali Ameriku za teren svog glazbenog djelovanja iznjedrili su najzaokruženiji album u svojoj karijeri.

Paralelno s teškometalnim iskustvom u bendu Lions iz Austina, pjevač Matt Drenik je zahvaljujući seriji ‘Sons Of Anarchy’ za koju je napisao pjesmu ‘Burn This Town’ počeo istraživati glazbeno nasljeđe izvan polja masnih gitarskih distorzija i nabrijanog ritma.

Teško je ne komentirati situaciju u kojoj Mađarska pod Orbanom šalje snažne signale spremnosti da se poput konclogora ogradi žilet žicom i zidovima kako bi se potpuno obranila od nadolazećih sirijskih izbjeglica, a onda na stol potpisnika ovih redaka dođe album mađarskog benda koji se nazvao The Immigrants i isti taj album bude naslovljen ‘I Need Help’.

Deveti studijski album britanskog elektro sastava Underworld donosi priličan otklon u odnosu na dosadašnji rad.

Čakovečki rock kvartet svojim prvijencem priča i jednu zanimljivu priču…

Ono što je prošlog desetljeća započelo kao glazbena terapija liječenja od sramežljivosti Scotta Hutchisona, tj. kao kantautorski projekt, danas je već institucija škotskog indie rocka koja se osjeća dovoljno snažnom za eventualno pokoravanje Amerike.

Naslovnica prvijenca mlade američke pjevačice odaje svojevrsni klinički dojam zatvorenosti u mentalnu instituciju, no obzirom na ono što Adia Victoria glazbeno nudi na svom prvijencu, slika savšeno opisuje sadržaj. Nema tu ni R&B-ija ni hip hopa. Adia je odrasla na sasvim drugom zvuku, što, ruku na srce, mnogi ne drže normalnim.

Jake Bugg je na trećem studijskom albumu tek počeo otkrivati tko je – kako za samog sebe, tako i za slušatelje. Dobra stvar je da ipak nije niti Dylanov, niti Cashov klon.

Nema bolje stvari nego kad vam se za neki dobar osjećaj trenutka zalijepi glazba. Kad ga oslika, produbi i postane soundtrack tog momenta koji ponovno oživi s naknadnim slušanjem.

Ponovno pomireni, otac i kći pjevaju pjesme koje su im obilježile život.

Nema puno velikih nepoznanica u pričama o glazbenim velikanima, kao što su i te priče dobrano ispričane. Ali s vremena na vrijeme dobro je opet ih osvježiti, naći neke nove naratorske kutove i, naravno, još jednom ih ispričati.

Kao i obično, trivije najbolje prodaju stvar. Tako je bilo i s 23. Claptonovim albumom ‘I Still Do’, jer se glasina o tome da je u album uključena snimka pokojnog Beatlea Georgea Harrisona, 16 godina od njegove smrti, medijima proširila poput požara.

Album poput ‘Take Me To The Alley’ lako se može uzeti kao primjer albuma koji se glazbeniku dogodi jednom u životu.

U ‘sezoni kiselih krastavaca’ počesto bacamo pogled na određene naslove obljavljene tijekom godine, a koje smo propustili popratiti u vrijeme kada su izišli. Ovaj put riječ je o albumu ‘Full Circle country dive Lorette Lynn.

Novi album freak-folk prvaka izlazi tek krajem rujna, ali mi vam donosimo uranjeni pogled na izdanje koje će promovirati na SuperUhu u kolovozu.

Renesansa vinilnih ploča ide na ruku zagrebačkim garage rokerima Erotic Biljan & His Heretics iz razloga što je taj bend od svog početka svije karijere snimao albume za ploče, još od ‘Electrocuted By…’ 2004. objavljenog za Slušaj najglasnije!, samo što su imali tu ‘nesreću’ da su pripadali eri CD-a, i to na njenom polaganom odlasku.

Možda je već dosadno pričati o Johnu Fruscianteu kao bitnoj kreativnoj karici grupe Red Hot Chili Peppers, pogotovo kad nije u njoj već sedam godina, no već drugi album bez njega to opet potvrđuje.

Kad na poleđini albuma country bluegrass pjevača stoji preporuka da ga treba slušati maksimalo pojačano teško se oduprijeti misli da je to i svojevrsni poziv da kao slušatelj potražite sublimiranog red necka u sebi.

Kćerka najpoznatijeg sitariste, preminulog Ravija Shankara, revno nastavlja s očevom tradicijom, dakako dijametralno suprotno od onoga što u glazbi radi njena polusestra Norah Jones. No ovog puta u glazbu je jasno utkana i jedna druga dimenzija.