Glazbena recenzija - stranica 46

Čakovečki rock kvartet svojim prvijencem priča i jednu zanimljivu priču…

Ono što je prošlog desetljeća započelo kao glazbena terapija liječenja od sramežljivosti Scotta Hutchisona, tj. kao kantautorski projekt, danas je već institucija škotskog indie rocka koja se osjeća dovoljno snažnom za eventualno pokoravanje Amerike.

Naslovnica prvijenca mlade američke pjevačice odaje svojevrsni klinički dojam zatvorenosti u mentalnu instituciju, no obzirom na ono što Adia Victoria glazbeno nudi na svom prvijencu, slika savšeno opisuje sadržaj. Nema tu ni R&B-ija ni hip hopa. Adia je odrasla na sasvim drugom zvuku, što, ruku na srce, mnogi ne drže normalnim.

Jake Bugg je na trećem studijskom albumu tek počeo otkrivati tko je – kako za samog sebe, tako i za slušatelje. Dobra stvar je da ipak nije niti Dylanov, niti Cashov klon.

Nema bolje stvari nego kad vam se za neki dobar osjećaj trenutka zalijepi glazba. Kad ga oslika, produbi i postane soundtrack tog momenta koji ponovno oživi s naknadnim slušanjem.

Ponovno pomireni, otac i kći pjevaju pjesme koje su im obilježile život.

Nema puno velikih nepoznanica u pričama o glazbenim velikanima, kao što su i te priče dobrano ispričane. Ali s vremena na vrijeme dobro je opet ih osvježiti, naći neke nove naratorske kutove i, naravno, još jednom ih ispričati.

Kao i obično, trivije najbolje prodaju stvar. Tako je bilo i s 23. Claptonovim albumom ‘I Still Do’, jer se glasina o tome da je u album uključena snimka pokojnog Beatlea Georgea Harrisona, 16 godina od njegove smrti, medijima proširila poput požara.

Album poput ‘Take Me To The Alley’ lako se može uzeti kao primjer albuma koji se glazbeniku dogodi jednom u životu.

U ‘sezoni kiselih krastavaca’ počesto bacamo pogled na određene naslove obljavljene tijekom godine, a koje smo propustili popratiti u vrijeme kada su izišli. Ovaj put riječ je o albumu ‘Full Circle country dive Lorette Lynn.

Novi album freak-folk prvaka izlazi tek krajem rujna, ali mi vam donosimo uranjeni pogled na izdanje koje će promovirati na SuperUhu u kolovozu.

Renesansa vinilnih ploča ide na ruku zagrebačkim garage rokerima Erotic Biljan & His Heretics iz razloga što je taj bend od svog početka svije karijere snimao albume za ploče, još od ‘Electrocuted By…’ 2004. objavljenog za Slušaj najglasnije!, samo što su imali tu ‘nesreću’ da su pripadali eri CD-a, i to na njenom polaganom odlasku.

Možda je već dosadno pričati o Johnu Fruscianteu kao bitnoj kreativnoj karici grupe Red Hot Chili Peppers, pogotovo kad nije u njoj već sedam godina, no već drugi album bez njega to opet potvrđuje.

Kad na poleđini albuma country bluegrass pjevača stoji preporuka da ga treba slušati maksimalo pojačano teško se oduprijeti misli da je to i svojevrsni poziv da kao slušatelj potražite sublimiranog red necka u sebi.

Kćerka najpoznatijeg sitariste, preminulog Ravija Shankara, revno nastavlja s očevom tradicijom, dakako dijametralno suprotno od onoga što u glazbi radi njena polusestra Norah Jones. No ovog puta u glazbu je jasno utkana i jedna druga dimenzija.

Michael Gira je najavio kako albumom ‘The Glowing Man’ Swans zatvaraju ovo povratničko poglavlje karijere pokrenuto na početku desetljeća, nakon šesnaest godina nedjelovanja. No ostaje nada da će u budućnosti biti još poglavlja.

Sedamnaest godina od osnutka novosadski melodični pankeri Atheist Rap i dalje su glazbeno furiozni, a u tekstovima maštoviti, provokativni, s puno duha i humora, kao da i dalje opravdavaju onu početnu ideju kad su Dr. Pop (Aleksandar Popov) i Pećinko (Vladimir Kozbašić) na koncertu Ramba Amadeusa odlučili osnovati bend.

Uvijek je kontrastna teza osjetiti toplinu elektronike. Ovaj album nudi upravo takvo iskustvo.

Peti album američko-britanskog dvojca donosi čak pedeset minuta glazbe koja s razlogom uživa uljuljkana u svoj ‘cool’, ali joj na trenutke ne bi škodilo malo bezobrazne žestine koja bi protresla slušatelja da se ne opusti.

Jest da britanski bend iz Wilmslowa predvođen gitaristom i pjevačem Matthewom Healyjem vrlo vjerojatno nije čuo za Štulića i Azru, no radoholičarski koraci koje je The 1975 poduzeo na svom drugom albumu uvelike podsjećaju na spomenutog, ali tu prestaju sve sličnosti posebno na polju prepoznatljivosti konkretne artističke vizije i koncepcije.

Denverski folk rock trio objavio je nasljednika svog uspješnog prvijenca iz 2012. godine.

Navikli smo da su strani izvođači rock provenijencije često vezani uz utjecaje gospel glazbe, iz koje je jednim dijelom i prozašao rock kad se proučava stablo glazbenih vrsta, a time da su gospel klasici često na repertoaru, što koncertnom, što albumskom. No nismo navikli da ovdašnji bendovi imaju tu vrstu nagnuća, osim ako nije riječ o amaterskim crkvenim glazbenicima koji na nedjeljnim misama ‘čistih anđeoskih duša’ izvode jednako takvu glazbu, koja osim što uzdiže Boga nema nekih momenta kojim bi imalo očešala ‘pakao svagdašnji na Zemlji’.

Uglazbljena poezija, obrade The Curea, pa i svojih pjesama… – za ‘Male laži’ nadahnuće je dolazilo iz najrazličitijih smjerova.

Hornsman Coyote & Soulcraft imaju novi album ‘Safe Planet’, objavljen kao zajedničko izdanje beogradske nezavisne izdavačke kuće Ammonite Records i zagrebačke nezavisne etikete PDV.

Bio on najveća przinca, ne samo heavy metala, već glazbenog svijeta općenito, Daveu Mustaineu ipak se mora priznati da bar zna što je thrash metal, što se od njega očekuje i što isporučiti fanovima.

Dugogodišnja domaća klupska senzacija se za diskografsko predstavljanje odlučila vinilnim EP formatom.

Lukava kampanja pred objavljivanje donijela je i lukavo novo glazbeno poglavlje Radioheada.

Zagrebačka klupska atrakcija Čudnoređe objavila je svoj prvi album ‘Dno je sve rjeđe’. Naslov svakako sugerira na stanje domaćih društvenih okolnosti, što naravno nije slučajno, jer je Čudnoređe amalgamski vezano za grad iz kojeg potječe.

Ubrzo nakon što je objavio lanjski album ‘Shadows in the Night’, pročulo se kako je Bob Dylan na tim sessionima s istim bendom snimio dovoljno materijala za još jedan dugosvirajući nosač zvuka, te kako je vrlo izgledno da će isti biti objavljen u skoroj budućnosti. Nije to nikakav presedan u Dylanovoj karijeri, sličnu stvar učinio je kada je prije dvadesetak godina (tempus fugit!) snimao kolekciju obrada iz njemu srodnijeg žanra, američkog folka, kasnije objavljenu na albumima ‘Good As I Been To You’ te ‘World Gone Wrong’ iz 1992. i 1994. godine.

Glazbeni noir 1950-ih koji je na velika vrata 2012. iznjedrila Lana Del Rey itekako se ‘primio’ gledajući stasanje mladih izvođača na svjetskoj sceni, od Amerike preko Europe do Novog Zelanda. Wild Belle svakako spadaju u taj ogranak što potvrđuje upravo objavljeni drugi album ‘Dreamland’.