recenzija

Zbirka od dvanaest pjesama iz pera Nelsonovog prijatelja i kolege Rodneyja Crowella.

Osim ako niste kojim slučajem proteklih nekoliko mjeseci živjeli ispod kamena ili, ne daj bože, bili u komi, znate su pred nama američki predsjednički izbori koji će se održati 05. studenog u noći s utorka na srijedu, čime bi konačno trebao završiti dosad neviđeni cirkus čak i kada su u pitanju inače vrlo niski američki standardi naspram kojih se politička scena Lijepe naše doima kao produkt uređene i uspješne zemlje visokog stupnja demokracije.

Iako nastavak Snyderove franšize ne nudi ni kvalitetnu bezbrižnu zabavu, niti je mudar subverzivni uradak o kapitalističko-konzumerističkom žrvnju današnjice, ipak daje odgovor na bizarno pitanje: Što bi bilo da je Ed Wood živ i da mu je netko odlučio dati 160 milijuna dolara na raspolaganje?

Film triju redateljica kao da se sastoji od materijala za barem dva različita uratka, a premda se njegovi različiti dijelovi ne preklapaju uvijek prirodno, ‘I Am a Noise’ ipak dobro funkcionira na oba pola.

Briljantna naslovna uloga Andrewa Scotta i divna fotografija oskarovca Roberta Elswita dovoljne su preporuke za gledanje inače pretjerano usporene Netflixove adaptacije poznatoga romana Patricije Highsmith.

Ovogodišnji dobitnik Oscara za najbolji animirani film nije jedan od najboljih uradaka svog legendarnog autora Hayaoa Miyazakija, ali nije nam žao što ga je rad na njemu izvukao iz mirovine.

Damo Suzuki preselio je na nebo 9. veljače, točno dva tjedna prije izlaska ‘Live in Paris 1973’, prvog i zasad jedinog snimljenog u vrijeme kada je još bio član benda.

Riječ je o solidnom, mjestimice i vrlo dobrom materijalu koji kvalitetom ipak zaostaje za prethodnikom.

Film Reinalda Marcusa Greena frustrirajuće je iskustvo za Marleyjeve obožavatelje, a svima onima koji to nisu ne objašnjava ništa od naturalne mistike svojeg subjekta, ne daje im kontekst koji bi opravdao njegovu neospornu veličinu i konstantno gnjavi svojim šablonskim pristupom najzanimljivijem periodu karijere najveće reggae legende.

Kompilacija na koju se čekalo šesnaest godina donosi presjek drugog dijela karijere Marka Olivera Everetta i njegovog uvijek mijenjajućeg kantautorskog projekta pod nazivom Eels.

Stilski, tonalno, tematski pa čak i koloristički film je potpuno šizofren. Dok prvih 45 minuta, snimljeno doista krasnom crno-bijelom fotografijom, a film funkcionira kao frenetična i vehementna posveta starim holivudskim ostvarenjima, ostatak filma je vrlo spora, statična, gotovo kazališna drama u boji te su ta dva segmenta filma u potpunoj koliziji jedan s drugim.

Ovaj album izašao je još sredinom prošle godine, ali sam ga zbog izostanka bilo kakve ozbiljnije promocije otkrio tek nekoliko mjeseci kasnije. U međuvremenu su House Of All skladali dovoljno pjesama za još jednu ploču pa sljedeći spomenik Marku E. Smithu nećemo morati dugo čekati.

Najnoviji Snyderov film koji savršeno sublimira sve njegove najgore tendencije: djetinjasti simbolizam, karaktere kompleksne kao Lassie, fabulu kojoj je jedina svrha kreirati gnjusno ružne kompjuterski generirane efekte i, naravno, Snyderov trademark potez – slow motion. Mnogo slow motiona.

Novi album Cinkuša pomalo je zakašnjeli prilog tezi da je domaća diskografska godina u nas kvalitetom nadmašila velik dio onoga izdanog u svijetu, a ‘Bog nam greh oprosti’ nažalost je zakasnio da nađe svoje zasluženo mjesto na popisima najboljih domaćih ostvarenja godine koji se tradicionalno objavljuju u prvoj polovici prosinca.

Zadimljene motelske sobe, maglovite ceste i sjene u kaputima koje vas sumnjivo gledaju ispod obrva – u tim scenama pronaći ćete Timber Timbre.

Svojim specifičnim zvukom niški trio nas vodi na putovanje koje obuhvaća ritam iz afričke pustinje i bizantinske melodije često protkane nadrealističkim tekstovima koji inspiraciju crpe iz svakodnevice istočnoeuropskih prijestolnica.

Chan ulazi u ove obrade s mnogo dostojanstva i ljubavi, a već u akustičnom setu doseže neke vrhunce ljepote koji se mnogima koji su se sličnog posla prihvatili nisu imali prilike ukazati.

Može li se Marvel oporaviti nakon čak dva katastrofalna ulaza koji ove godine na domaćem tržištu nisu povratili uloženo?

Osim dviju upečatljivih glavnih uloga Daisy Ridley i pogotovo Bena Mendelsohna, malo što je u novom trileru Neila Burgera temeljenom na popularnom romanu iznadprosječno i posebno pamtljivo.

Recenzija novog albuma projekta Vladimira Lenharta koji će večeras biti uživo predstavljen na promociji u Močvari.

Nakon što je ranije ove godine objavio album posvećen skiffle glazbi, Van Morrison nastavlja istraživati žanrove koji su ga oblikovali u danima mladosti, pa tako na novom albumu donosi čak devetnaest obrada hitova iz ere ranog rock and rolla.

Osim sjećanjima, u opisivanju svojih pjesama Nelson promišlja i teme kao što su priroda vremena, romantični odnosi, rat i vjera, a ono što ove eseje čini posebno privlačnima jest njihova konciznost i dubina u koju često prodiru s ograničenim brojem riječi.

Premda se serija pokušava kroz različita razdoblja baviti ozbiljnim temama kao što su homofobija, antisemitizam i ksenofobija, riječ je ipak o površnom proizvodu za koji je najpametnije ne koristi sive stanice.

Novo osvježavajuće poglavlje u Scorseseovoj karijeri, prvo nakon ‘The Wolf of Wall Street’, budući da ćemo religijsku dramu ‘Silence’ i gangsterski ep ‘The Irishman’ retrospektivno teško uvrštavati u bolje radove majstora koji je napunio osamdeset godina.

Čudnovata ali vrlo uspješna kombinacija recentnih hitova kao što su “Succession” i “Painkillers” te književnog opusa Edgara Allana Poea.

Najnoviji roman majstora strave je u najširem smislu kriminalistički roman istrage, no u njegovom samom srcu je zakopan element strave koji je utoliko stravičniji jer nije utemeljen u nadnaravnom, nego u mogućem.

Na svojoj novoj kompilaciji sastavljenoj od uživo snimljenih pjesama na različitim lokacijama u Hrvatskoj, Vedran Peternel kao izbornik i producent još jednom obasjava svjetlost na najzanimljivije izdanke domaće alternativne scene.

Adaptacija sedmog poglavlja ‘Dracule’ Brama Stokera u konačnici ostavlja bolji dojam nego što popis zamjerki daje naslutiti. 

Tek dva mjeseca nakon animiranog ‘Spider-Mana’, još jedan crtić na platna kinodvorana donosi vizualni spektakl svojim neurednim stilom tinjajućih šarotina drvenih bojica i izbijajućim žarkim koloritom.

Novi Disneyev film ima određenog šarma u ono malo minuta koje se odvijaju izvan naslovnoga dvorca, a kad koliko toliko dočarava duh, modu i glazbu New Orleansa, no apsolutno gubi bodove kad se počne pretvarati u beskonačno naganjanje CGI utvara po ekranu.