Time ‘Time’ – vječno, a naše

Eponimni prvijenac grupe Time doživio je odlično reizdanje remasterirano s originalnih magnetofonskih zapisa.

Time ‘Time’

Tijekom travanjske akcije ovog portala u kojoj smo čitali tekstove Dražena Vrdoljaka, u spomen na tog velikog barda domaćeg glazbenog novinarstva, prolazio sam kroz djeliće opusa koji je ostavio iza sebe, a između svega ostalog pažnju mi je privukao njegov novinarski odnos s grupom Time. U prvoj polovici 1970. Dražen se često u svojim tekstovima posvećenima domaćoj sceni znao žaliti na neprofesionalnost naših glazbenih aktera i tromost cjelokupne scene kad je riječ o hvatanju koraka sa zapadnim trendovima. Godine 1973. je konačno izjavio zadovoljstvo pojavom YU grupe i grupe Time, a potom se svako malo zapitao kad će izaći drugi album grupe Time i ima li ga uopće na vidiku, prateći time sudbinu prve jugoslavenske super-grupe koja se po ničemu nije razlikovala od sudbina gotovo svih super-grupa.

A priča svih super-grupa je; ako se ‘poslože zvijezde’ i uspješno upregnu jaka ega k istom cilju rezultat je antologijski, ali s druge strane vage jest činjenica da se to u pravilu dogodi jednom, eventualno dvaput. Grupa Time bila je ciljani projekt iza kojeg je idejno stajao Vladimir Mihaljek Miha, općenito mastermind koji je tada pomicao granice i dakako jedna od zaslužnijih figura što je domaći rock ujedno postao i biznis. Pored okupljanja grupe Time dovoljno je reći da je Miha stajao iza prvog pravog jugoslavenskog rock festivala, ljubljanskog Boom festivala, a kasnije i startanja karijere Bijelog dugmeta. Brane Lambert Živković, Dado Topić, Mario Mavrin, Ratko Divjak, Vedran Božić i Tihomir Pop Asanović bili su mladi talentirani glazbenici tog vremena koji su već bili u fazi da su dobro ispekli zanat, imali iza sebe međunarodnog iskustva i dorasli zahtijevnom zadatku ulaska u ono što se već duže vrijeme zove prog rock. Mihaljek ih je okupljao kao što selektor okuplja reprezentaciju, jer svakog je imao prilike ‘vidjeti na terenu’, pa je tako uspio i Dadu Topića ‘uzeti’ Korni grupi (koja je Topića pak povukla iz grupe Dinamiti) i dovesti u novi projekt.

Eponimni album grupe Time trebalo bi promatrati na sličan način kao i „Dnevnik jedne ljubavi“ Josipe Lisac. Bilo je to nastojanje da se u svakom pogledu digne letvica kvalitete i da se podignu standardi, prevenstveno standardi razmišljanja što je sve potrebno za postizanje visoko kvalitetnog cilja, od skice preko izvedbe, pa do produkcije. U svemu tome Time je na prvom albumu zadovoljio, od izbora tekstova ‘utopljenih u vječne teme’, izvođačke uigranosti i načina kako je ona tehnički zabilježena. I ono dakako najvažnije, u duhu imena samog benda, uhvaćeno je vrijeme jedne, tada mlade i nadolazeće, generacije i to u svega pet pjesama koliko ih ima na originalnom izdanju.

Ovaj album je već doživio nekoliko CD reizdanja, obično proširena s još dva vječna hita „Makedonija“ i „Da li znaš da te volim“, no ovog puta su u Croatia Recordsu odlučili da u duhu renesanse vinila originalni album uđe u sličan proces kao i vinilni box set cjelokupne diskografije Bijelog dugmeta prije šest godina i da se zvuk maksimalno poboljša remasteriranjem s originalnih magnetofonski vrpci. U najmanju ruku, taj segment je učinjen maestralno, može se reći na razini remasteriranih vinilnih izdanja Led Zeppelina. Izuzetno jasan i prezentan zvuk koji nudi svu potrebnu audifilsku širinu zvučnog spektra. Iako nisam slušao originalno vinilno izdanje od prije 48 godina, već sudim po prijašnjem CD reizdanju, razlika je i više nego čujna čak i kad je u pitanju novo CD reizdanje. Vjerojatno onaj osjećaj koji su Timeovci imali kad su u studiju slušali kakvu vrašku stvar su snimili.

I dan danas „Istina mašina“ zvuči kao najbolji mogući opener albuma – pjesma ‘osobna karta’ – tvrdog, ali začkoljastog ritma, u kojem u prvi plan izlazi gitarski riff i Topićevo nametanje kao punokrvnog rock vokala. Odmah potom emotivno upečatljiva „Pjesma no. 3“ kao temeljna balada stilskog izričaja grupe, balada za koju se slobodno može reći da je kasnije poslužila i kao temelj za puno poznatiju „Da li znaš da te volim“. Prvu stranu zatvara „Hegedupa upa“ raskošni svirački tour the force u kojem umjesto tekstova glavnu riječ vode Topićeve vokalize, što je inače u to vrijeme bio popularan izričaj među rock glazbenicima. Možda se to danas čini kao ziheraški pristup za ispucavanje ega, što i jest u neku ruku točno, no muzicirati u toj sferi ne može baš svatko, a rock publika uvijek želi neki dokaz da ne sluša bezveznjake. I na koncu „Hegedupa upa“ je i po današnjim radijskim standardima definitivno progresivna, a ne radiofonični zicer.

Kad se već spominje pojam ‘zicer’ možda je na ovom albumu to najviše „Kralj alkohol“ (kako je preveden popularni roman Jacka Londona u tadašnjoj Jugoslaviji) koja u tekstualnom smislu više ide u smjeru dociranja, nego opipljivog iskustva, a na koncu iako otvara B stranu sudbina joj je da će uvijek biti u sjenci završne i antologijske desetminutne „Za koji život treba da se rodim“, pjesme koja je već po objavi postala generacijska.

Gledano iz današnje perspektive kad gotovo svako razdoblje rocka iz prošlosti živi u nekim svojim modernim inačicama, još više je bjelodano da je Time odolio zubu vremena i to kao original. Naime mnogi rock albumi jugoslavenskog rock nosili su u sebi otvoreno plagiranje, ne samo zapadnih trendova, već i tadašnjih popularnih autora što u post festumu i ne nosi neko preveliko uzbuđenje jer je to uglavnom samo dokaz autorske inferiornosti. Grupa Time je u startu odustala od toga i gradila svoj osobni izričaj i postigla onaj moment koji možemo opisati onom popularnom frazom ‘svjetski, a naše’, koju bih za ovu priliku izmijenio u nešto što je stvarno rijetkost, a to je: ‘vječno, a naše’.

(Croatia Records 1972. / 2019.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X