‘Beasts of the Southern Wild’ – svevremeni film velikog srca

Kad sjedite u kinu svjesni da gledate nešto veličanstveno i čarobno, a oko vas u cijelom kinu dvije osobe, nije lijep osjećaj. Nisam mogao ne pitati se gdje su svi ti ljudi koji toliko vole film, koji se guraju za kartu više svake godine na ZFF-u i samodopadno se razbacuju s tri velika naslova koja su pogledali te godine. Je li zbilja i kino postalo mjesto za poziranje i stavlja li se uistinu ono ‘biti tamo’ ispred ‘gledati dobar film’?

Beasts Of The Southern Wild - prizor iz filma

Quvenzhané Wallis je imala 5 godina kad se pojavila na audiciji za film za kojeg je tražena djevojčica između 6 i 9 godina. Osvojila je prisutne svojom energijom, brzinom kojom je savladala svoj tekst, načinom na koji je mogla vrištati i svojim podrigivanjem, i pobijedila u konkurenciji od oko 4000 djece. Djeca glumci često izazivaju oduševljenje publike i kritike, i često je to i s pravom. Ne mogu se s lakoćom prisjetiti mnogo filmova gdje sam vidio dijete koje zaista loše glumi, za razliku od odraslih glumaca gdje bih od šale izbacio dvadesetak imena koji godinama grade svoju karijeru na lošoj glumi, među kojima su i neki koji u konačnici redovito dobivaju i Zlatne maline kao potvrdu svog lošeg rada. Međutim s djecom vrlo često nema sredine i u zahtjevnim ulogama sasvim sigurno postaju težak radni materijal ako nemaju iznadprosječan talent. Wallis ima nešto potpuno jedinstveno i strahovito kompleksno. Njen pogled, stav, njena borbenost i odlučnost toliko snažno dolaze do izražaja da je u stanju hipnotizirati gledatelja i potpuno sama nositi cijeli film. Njen lik pak, dijete koje mora odrasti, ne razlikuje se previše od lika njenog oca – djeteta koje mora odrasti. Njihov način razmišljanja i njihov sustav vrijednosti potpuno su izolirani i neovisni o vanjskom svijetu, a njihov način života podređen je samo i jedino preživljavanju. Ondje su djeca i odrasli, odrasli su i djeca. Kad se ta mala djevojčica, hrabra i neustrašiva, suvisla i pronicljiva, prestrašena od požara sakrije ispod kartonske kutije ili kad pomisli da je svojim ručicima uspjela ubiti vlastitog oca i kad prestravljena počne bježati, jasno je koliko je njena mašta velika, a koliko je njen svijet malen i na krhkim nogama. U unutarnjem sukobu straha i dječje naivnosti, iza naizgled čeličnog pogleda, uvijek se krije malo preplašeno stvorenje koje se boji da će ostati samo na svijetu.

Priča nadilazi sve okvire i može biti prenesena na bilo što. Uragan Katrinu, ljudski život općenito, nebitno… Potresa duboko i snažno, a redatelj Benh Zeitlin, koji je film radio po predlošku Lucy Alibar, temi pristupa s nevjerojatnom jasnoćom vizije, velikim suosjećanjem i razumijevanjem za svoje likove, promišljajući i razrađujući najsitnije detalje, ne prepuštajući stvari slučajnostima, ali i ne strahujući od pomicanja granica i igranja sa svijetom mašte. Fotografija i glazba pak odlično se upotpunjuju s njegovim osjećajem za ritam i atmosferu. Osjetio sam se na momente prikovanim za tešku i surovu realnost s kojom se nisam lako nosio; u tom trenutku postoji samo taj svijet i samo njegova istina. Bolna je i teška i nije cijena koja se za takvo iskustvo plati mala, no zanos kojim vas film odvede u taj svijet, ni u jednom trenutku nije ništa manje od čiste poezije, a vrijednost te istine neprocjenjiva je.

Ocjena: 10/10

(Cinereach, Court 13 Pictures, Journeyman Pictures, 2012.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X