Cypress Hill: ‘Rise Up’ je emocija porobljenog svijeta današnjice

B-Real, ključni čovjek Cypress Hilla je tijekom prošlotjednog T-Mobile INmusic festivala u intervjuu za Ravno Do Dna pojasnio zašto se na novi album čekalo šest godina, zašto na njemu ima toliko puno rokera i je li došlo vrijeme za revoluciju. A bilo je i riječi o marihuani, što je u slučaju Cypress Hilla nezaobilazna tema.

B-Real, Cypress Hill (Foto: Walter Thompson)

Cypress Hill pošteno su zakuhali atmosferu na glavnom stageu ovogodišnjeg T-Mobile INmusic festivala iako su bili jedni od rijetkih koji su nastupili samo u DJ/MC formaciji. Poklonici hip hopa su uživali, dok je rokerskoj publici koja štuje izričaj ovog crossover benda ipak bilo žao što iz razglasa nisu zarežale i električne gitare. No daleko od toga da je to bio neki posebni razlog za nezadovoljstvo, jer Cypress Hill se vratio na scenu nakon šest godina diskografske pauze i na svom promotivnom putu posjetili i našu zemlju. Što za nas ipak nije mala stvar. B-Real i Sen Dog snagu i karizmu nisu izgubili, konzumaciju trave su čini se sveli na neki pristojni nivo i vjeruju kako je vrijeme za revoluciju upravo sada. O čemu je zapravo riječ, u razgovoru je otkrio B-Real, jedan od osnivača i najvažnijih osoba Cypress Hilla.

Šest godina je prošlo između albuma „Rise Up“ i pretposljednjeg „Till Death Do Us Part“. Već se moglo pomisliti da ste se raspali. Što se događalo u tom periodu?

B-Real: Svi članovi benda su radili na različitim projektima. Svako ih je imao po nekoliko i dvije godine smo bili zaokupljeni time. Uglavnom prvo si uključen u stvaranje projekta, a potom  slijede promocije i nastupi. Nakon toga smo se ponovno našli na okupu i krenuli raditi na novom albumu. Obično nam treba dvije do dvije i pol godine kako bi zgotovili ploču. Ovog puta nam je trebalo duže, a negdje na pola puta smo shvatili kako je nastala duga pauza i kako ćemo morati izaći s nečim uistinu jakim i značajnim. Svako ponaosob je htio biti uvjeren u materijal i njegovu snagu, stoga je stvaralački proces bio znatno duži nego inače. Željeli smo biti sigurni i ponosni na ono što smo napravili i naravno imati razloga za reći: Ovo smo mi u ovome trenutku.

Na albumu ima dosta suradnje s drugim glazbenicima i to rokerima. Zašto ste se odlučili na taj potez? Obično ste do sada sve radili sami.

B-Real: Da, sedam albuma smo radili sami i nama je došlo do zasićenja u takvom načinu rada. Htjeli smo učiniti nešto drukčije, ali ne zbog toga jer je to trend, već zbog sebe. U tome smo pronašli novi izazov. Stoga nismo išli po sistemu kako to zna obično biti da ti diskografska kuća nametne neke kolaboracije zbog toga što to na tržištu prolazi bolje u određenom trenutku, već smo goste birali među ljudima koje slobodno mogu nazvati porodicom, dakle one koji dobro znaju što je Cypress Hill i što mi unutar benda osjećamo.

B-Real: Mi smo više razbijali glavu oko toga kako biti svoj što je više moguće. (Foto: Walter Thompson)

Nama je pak bila zanimljiva njihova interpretacija naših ideja. Svako je unosio u to dio svoje osobne priče koja se tiče Cypress Hilla. Kao crossover grupi svakako su nam bili zanimljivi ljudi kao što su Mike Shinoda iz Linkin Parka, Tom Morello iz Rage Against The Machinea, Daron Malakina iz System Of A Down, Slash… Vjerojatno ćemo idući album u potpunosti raditi sami, ali, ponavljam, ovo je za nas bilo nešto posebno, a vjerujemo i za sve one koji su na „Rise Up“ čekali šest godina.

„Rise Up“ posjeduje jaku poruku i u naslovu, a također i sama ilustracija na omotu poziva na revoluciju. To je najjače politički intoniran album u vašoj karijeri. Je li došlo vrijeme za revoluciju?

B-Real: Ključa ispod površine na sve strane. Ne samo u SAD-u, već u cijelom svijetu. Smatramo da je poziv na bunt najjača emocija porobljenog svijeta današnjice. To je ozračje vremena i prostora u kojem živimo. Puno ljudi je doslovce zgaženo na razne moguće načine i na svim nivoima društvene ljestvice, sustav izobrazbe je na katastrofalno niskoj razini, kao da je namjerno zapušten od onih koji bi se trebali brinuti o njemu. „Rise Up“ je refleksija onoga što ljudi u ovome trenutku osjećaju. Iako mislim da smo mi to radili na svakom albumu. „Black Sunday“ i „Skull & Bones“ po meni nisu bili ništa manje angažirani. Možda ne na tako direktan način, ali emocija izrečena na njima jasno govori tome u prilog. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X