Ako netko cijelo ovo blesavo i turobno vrijeme briljira duhom to je Damir Martinović Mrle, spiritus movens riječke grupe Let 3. Mrle niže proizvod za proizvodom široke upotrebe, ali iŠČašenih imena i obogaćuje nam sivu svakodnevicu ponajprije svojim Facebook promotivnim akcijama. Sasvim dovoljno razloga za nešto drukčiji intervju koji nema glazbu u fokusu, iako nije da je nema u ovom razgovoru. Bilo bi ‘Nečuveno’ da je nema.
Tvoj poduzetnički duh bi se mogao opisati kao kao Dy. Jekyl i Mr. Hide situacija. Kad su stali koncerti, a potom se vratili u nekom sezonskom duhu po sistemu: šest mjeseci ih ima, šest mjeseci ih nema, u tvom slučaju se doima da ne prestaješ smišljati proizvode, sad već unikatne linije. Što ti je prvo palo na pamet da bi se moglo uobličiti u proizvod?
Damir Martinović Mrle: Ništa od svega toga nije stvoreno umom. Um zna biti naporan i ograničavajući. Sve je krenulo podsvjesno. Bez ikakvih namjera. Sretan sam što živim u tehnološkom vremenu o kojem sam cijeli život sanjario… i to što sam sada direktor svoje televizije, objavljujem programe, kreiram emisije i likove koje sam te noći sanjao, potpuno slobodno i neovisno. U takvoj atmosferi nastaju priče o Kaluđerici bez nosa, Čupaču pičke ili Dj Demianu… Lijepo je što su likovi našli svoju publiku, pa je iz toga proizašla potreba za proizvodnjom određenih proizvoda, kao što su majice, čarape, sapuni, pivo…
Radimo projekt u suradnji s umjetnom inteligencijom. Ubacili smo u mašinu cijeli moj dosadašnji rad, a cilj nam je mašinu naučiti da napravi neku novu pjesmu na način kako bih to ja napravio.
Pivo ŠČ već postaje riječki trademark. Slučajno poznajem neke koji su u svom turističkom obilasku Rijeke tražili po kafićima tko ih ima u ponudi. Zašto ŠČ, kako ŠČ i koji su daljnji planovi?
Mrle: U hrvatskom jeziku jako volim riječi koje imaju puno tih k, r, č, š, ž, jedan od najdražih stihova ikad mi je Nazorov: “Cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče”, pa imam tako i neke svoje: ti crna, ti krvava čadžo, razbuljoviždiriš, srčikaša, močugočović, pederi kaćušari, ljepljivi slječker… Tako sam jednom odlučio staviti cipelu na glavu i krenuo glasno govoriti: “ŠČ!”, da vidim koliko dugo će mi cipela ostati na glavi. To sam snimio, stavio na društvene mreže, a video je dosegao velike brojeve. Kad sam napisao “ŠČ!” jako lijepo je izgledao pa sam odlučio napraviti, majice, potom pivo i čarape. Imam sreće što surađujem sa fenomenalnim grafičkim dizajnerom, koji u tren oka moje ideje, doslovno preko noći pretvori u stvarne predmete, koji uvijek budu bolji nego što sam to zamislio, zato ga moram spomenuti: Anis Galijatović iz Scenopolisa.
Za naredni 8. mart pripremamo novu, ludu verziju sapuna, koja će dodatno uveseljavati žene i muškarce i znam da njihovoj sreći neće biti kraja.
U posljednjoj liniji su čarape i sokne. Ivanka mi je rekla da je nevjerojatno koliko je toga prodano već u samom startu, a sve oglašavaš isključivo preko svog profila na Facebooku. Zašto čarape?
Mrle: Jedno jutro probudio me Dj Demian, odveo me do kompjutora i rekao mi da želi da mu napravim glazbu za njegov DJ set. Obukao se u bijele kratke hlačice, bijele šlapice, čarape na ŠČ! i pio je ŠČ! pivo… Cijelo ljeto je svirao, plesao i pio pivo, u trenutku kad ga je zaskočila zima, želio je nastaviti, pod uvjetom da mu bude toplo. Javila mu se modna dizajnerica Marina Šimić Obradović, poznatija kao MARINA DESIGN i sašila mu prekrasnu bijelu bundu… U zadnje dvije godine Ivanka i ja puno surađujemo sa slovenskim umjetničkim fotografom i video redateljem Sašom Hess koji je sve to snimio i fotografirao. Onda se desila jedna vrlo interesantna suradnja. Slovenska IT firma Medius odlučila je da snimimo jedan kratki film u kojem opisuje moj cijeli umjetnički rad, od početaka, a to je punk band Termiti, pa sve do danas što obuhvaća moje trenutno bavljenje elektronskom glazbom, u projektu Mr.Lee & IvaneSky i naravno kao DJ Demian. Film uskoro ide u Dubai na ovogodišnji Expo. Ono što je bitno je to da u biti radimo projekt u suradnji s umjetnom inteligencijom. Ubacili smo u mašinu cijeli moj dosadašnji rad, a cilj nam je mašinu naučiti da napravi neku novu pjesmu na način kako bih to ja napravio. Drugim riječima želimo u kompjutor utisnuti moju emociju. U konačnici stajat ću usred ekrana i dirigirati, ne bi li zajednički stvorili neka nova dijela…
Ne treba zaboraviti i liniju sapuna Picoper koju si lansirao pred dan žena proljetos. Je li taj proizvod opstao na tržištu?
Mrle: Picoper je lansiran uoči 8. marta, prodan je u velikim količinama i još uvijek se dobro prodaje, pogotovo od kad mu se na prvi dan proljeća priključio Guzoper. Za naredni 8. mart pripremamo novu, ludu verziju sapuna, koja će dodatno uveseljavati žene i muškarce i znam da njihovoj sreći neće biti kraja.
Ima li da sam još nešto zaboravio?
Mrle: Ima, ali ne mogu se sad sjetit….
I zašto „Čupač pičke”? Iako, ruku na srce, ništa manje se nije ni očekivalo od tebe i pored toga što su vremena prilično osjetljiva po pitanjima svih vrsta korektnosti?
Mrle: Uuuu, to je duga priča… U onom prvom i jedinom lockdownu, imao sam osjećaj da ćemo svi poumirati. Iz tog razloga sam počeo ozbiljno vježbati. Falila mi je komunikacija sa ljudima pa sam vježbao uživo putem društvenih mreža svakog četvrtka, jeo sam puno cikle, borovnice, celera, meda, badema, đumbira, kurkume, banana, algi, kolostruma, Q10… i stvarno sam mislio na stanje svoga tijela, a kad si tako jak onda si pravi: ČUPAČ PIČKE. Jednom davno imali smo dvodnevni koncert u Puli. Nakon prvog dana htjeli smo nakon koncerta otići negdje na pićence. Našli smo neki kafić koji je do najkasnije radio… Obično se na ulazima na ta mjesta koja još jedino rade skupe svi redari iz ostalih klubova, te razmjenjuju svoja bogata iskustva, u smislu’ ko je kako kome ‘počupao pičku’. Slušao sam ih dok smo nelagodno prolazili kroz napaljenu redarsku zonu. Unutra smo se malo napili, pa sam ja u jednom trenu izašao i najvećeg ČUPAČA PIČKE pitao ako bi mi dao malo guzice. Naravno počupao mi je pičku, pao sam na pod i dok su me udarali nogama ja sam ko fol uživao vičući da nastave jer da volim kad me boli. Vidjevši da imaju posla sa budalom ostavili su me na miru. Otud ta fascinacija sa čupanjem i čupačem, koji nosi roza čarapice sa uzorkom ČUPAČOPIČKUNSTVA, simbolom snage u liku tigrove glave i gracioznosti u tijelu flaminga…
Ako se prati cijeli tvoj poduzetnički niz, lako bi se moglo pretpostaviti da bi ga još mogao proširiti kao svaki ‘normalan’ poduzetnik. Kad se može očekivati neki ŠČ/Picoper dućan na riječkom Korzu?
Mrle: To je ozbiljan posao a ja za to nemam vremena ni živaca; postoje divni ljudi koji to jako dobro rade, pa se tako sve se može kupiti u Rockmarku, koji također ima jako dobar web shop, u Dallas music Shopu u Rijeci, a pivo pune čakovački Lepi Dečki Brewery.
S druge strane, glazba nimalo ne miruje kod tebe, jer upravo ste Ivanka i ti objavili dva albuma u istom mjesecu. O čemu je tu konkretno riječ?
Mrle: Evo, konačno da malo pričamo i o glazbi, ali nije čudno jer to danas jako malo ljudi zanima. Žao mi je što je to tako, ja sam ipak najsretniji kad slušam, čitam i gledam umjetnička djela. Ovih dana je i premijera filma: “Po tamburi” koji je svoju pretpremijeru imao na pulskom festivalu. Nedavno smo u tjedan dana objavili dva albuma; volim reći da smo Ivanka i ja radili svoj prvi balet: “I’am alive” u suradnji sa koreografom Žakom Valentom i Traficom. Drugi CD koji možete downlodati na svim servisima je “Ja sam ona koja nisam” po tekstu Mate Matešića u režiji Paola Magellija – oba smo u radnji sa Sašom Hessom napravili covere i spotove koji će uskoro vidjeti svijetlo dana. “Hello, how low?” Je nova stvar koja je poput starog Prodigyja i jako smo sretni sa suradnjama. Sve ćete još jednom posebno čuti krajem ožujka gdje planiramo veliki koncert u ZKM-u sa milion gostiju. Svojevrsni “Sailor” koji smo ostali dužni odraditi u Zagrebu.
Iduće godine se navršava 35 godina od osnutka Leta 3, stoga je li vrijeme za neku monografiju ili biografiju, jer koliko god ste prisutni nekako imam dojam da mlađe generacije ne znaju za sve vaše inkarnacije kroz sve ove godine? Recimo da mnogi ne znaju ni da ste streljani na Jelačićevom trgu u Zagrebu ne tako davne 2007. godine.
Mrle: Slažem se; trebalo bi oformiti dobru ekipu da se to ostvari; iskreno mislim da bi ti mogao biti dio te ekipe… Idemo, ili?
Pa moram priznati da mi se sviđa ovakav javni poziv. Idemo! I još da te umjesto da za kraj pitam: „Kad će novi album Leta 3″, više bih volio da mi kažeš kako se osjećaš kad ti cijeli život novinari postavljaju to pitanje? Jer situacija je gotovo uvijek nepromjenjiva: novinari pitaju kad će nove, a publika na koncertima uvijek traži stare pjesme.
Mrle: Stvarno ga završavamo, evo još samo jedna pjesma…
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
