‘Čar-pitanje’ je još jednom očaralo vjerne pratitelje lokalne scene, ovaj put možda i snažnije nego ikad prije.
Kad je Dimitrije Simović iz Niša doselio u Zagreb bio nam je poznat kao frontmen skupine Igralom, donekle atipične pojave na regionalnoj sceni gonjene neobičnim zvukom i specifičnim afričkim ritmovima. Ovdje pak okreće novi list i pod pseudonimom Dimitrije Dimitrijević počinje pisati jednako začudnu glazbu jednako ezoteričnom poezijom, a sve to utapa u ozračje nostalgije Istoka. Taj je materijal okupio na svom samostalnom studijskom prvijencu “Čar-pitanje” koji će u prosincu proslaviti svoj prvi rođendan, a nedvojbeno se pokazao kao jedno od najboljih izdanja ne samo prošle godine, već i cijele produžene korona-sezone.
Pjesme s ovog albuma Dimitrije je sinoć u zagrebačkom KSET-u predstavio u pratnji proširenog sastava u kojem se njegovim stalnim suradnicima Sari Renar i Vedranu Peternelu pridružuju sveprisutni klavijaturist Leo Beslać, gitarist Jakša Perković, Cimi Marinović na bubnju, te Viktor Slamnig na basu te povremeno i modularnom sintesajzeru iz kućne radinosti njegova oca. A za to da gužva na pozornici bude potpuna pobrinuo se Igor Pavlica čiji je trubački doprinos pjesme “Prošlost” i “Lepi su dani” uvrstio među apsolutne vrhunce večeri. No, mora se priznati da ništa slabije nisu udarale ni uvodna “Ponestaće” ili pak koncertni favorit “Kovitlac” koji doista i zvuči poput prave sonične oluje.
Dimitrije, za prijatelje Mita, u ovakvom je velikom sastavu oslobođen velikog djela svoje redovne sviračke zadaće, što mu dopušta da se u ozbiljnijoj mjeri prepusti ulozi frontmena, pa tako više pleše, pjeva i recitira poeziju. Odjeven u košulju i sako, kratke kose i brade, s naočalama na nosu (u ovom trenutku više nisam siguran opisujem li Dimitrija ili gradonačelnika Senfa) više nalikuje profesoru nego predvodniku sastava koji šalje takav funky groove s pozornice. Njegov jedinstveni vokal pliva iznad mramornog ritma, a cijelo ozračje možda ponekad doziva u sjećanje Haustor i ranog Rundeka i to ne samo zato što u svemu sudjeluju Darkovi suradnici Peternel i Pavlica. Ima nešto i u Simovićevoj lirici, kao i fraziranju što ga čini većim nasljednikom te poetike od, recimo, takvim epitetima okrunjenih Porto Morto.
Osim epidemijskog ozračja koje je potreslo glazbenu scenu poput lanjskog zemljotresa, Dimitrijeviću je i cjelodnevna kiša prijetila prorjeđivanjem redova u publici, no mora se priznati da je prostor studentskog kluba, s obzirom na sve, bio sasvim pristojno popunjen. “Čar-pitanje” je još jednom očaralo vjerne pratitelje lokalne scene, ovaj put možda i snažnije nego ikad prije, a kad bismo dodjeljivali one blesave nadimke koji krase razne kraljeve, kraljice, kumove i svećenice rocka, soula i funka, držim da bi Dimitrija trebalo predložiti za naslov profesora groovea.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
