Lambchop u kinu SC – između autorefleksije i seksa

Čudesno je lijepo bilo sinoć u kinu SC na posljednjem koncertu turneje kojom su Lambchop promovirali svoj posljednji album’ Mr. M.’ Velika stara kino dvorana minimalistički, tek svjetlosno dizajnirane pozornice nije bila dupkom puna kao što bi se očekivalo za koncert jednog tako velikog i važnog, samosvojnog benda kakav je ovaj šestoročlani sastav iz Nashvillea, vjerojatno zbog kombinacije okolnosti u koju su se upleli jedan kišni utorak, kriza i besparica, te činjenica da je ovo već četvrti zagrebački koncert, a samo pravi fanovi i koncertni freakovi pobožno odlaze baš na svaki koncert omiljenog benda.

Kurt Wagner – Lambchop u Kinu SC (Foto: Tomislav Sporiš)

Sinoćnji mi je njihov koncert bio prvi, iz nekog razloga kojeg više ne mogu prizvati u pamćenje uspjela sam propustiti prethodna tri, iako je Lambchop uvijek visoko kotirao na mojim iTunesima, posebno u nekim osjetljivijim periodima života, kad vlastitu krhkost imam potrebu još više potencirati i totalno se dekonstruirati uz nešto dubokoumnije i refleksivnije od, primjerice, Ramonesa, koji su mi idealna zvučna kulisa za pospremanje stana. Lambchop je upravo takav bend, jedan od onih koji dopušta čovjeku da uz zvučnu i verbalnu poruku, u kojoj nema ni trunke pretencioznih velikih i moralizatorskih istina, čuje i vlastite misli, ili da se iz njih izmjesti u jedan drugi, fino, suptilno, gotovo filigranski obrađen i potpuno idiosinkratičan svemir.

Zavaljena u udobnu fotelju starog zagrebačkog kina naizmjence sam gledala izvedbu i žmirećki  dopuštala šaptavom, napuklom glasu Kurta Wagnera da me uljuljka u to neko začudno nad-stanje u kojemu se sasvim jasno osjeti balansiranje na rubu sna, koje istovremeno i uspavljuje i ne dozvoljava da se uspavaš. Svakodnevnica o kojoj Lambchop progovara u svojim stihovima dobija kroz tu tihu, nenametljivu, a istovremeno tako raskošnu glazbu, neku dodatnu, nimalo prozaičnu dimenziju, doima se poput poezije, čovjeku se odjednom počinju otvarati neki novi svjetovi u kojima je moguće svaki trenutak običnog života prometnuti u začudni, poetski svijet, ako mu se pristupi s neke druge strane.

Lambchop na koncertu prestaje biti samo bend pogodan za autorefleksiju i postaje bend za seks. Ne mislim pritom na onaj neki strastveni, divlji seks dvoje stranaca koji se magnetski tjelesno privlače i ne mogu si odoljeti do te mjere da jedno s drugoga trgaju odjeću i sve što im stoji na putu dodira, kakav je najčešće prikazan u filmovima i literaturi. Njihova je glazba kao dizajnirana za postkoitalni užitak dvoje ljudi koji se zbilja vole, koji leže zagrljeni na dekici ispred kamina, zadovoljni što vole i preziru iste stvari, što im se ukusi poklapaju do najsitnijih detalja, koji se smiju uvijek na istim mjestima, koji se naježe istovremeno svaki put kad im bubnjiće pomiluje nježna flauta, ili ih poškaklja tihi klarinet, saksofon, ili suptilno nježni zvuk klavira, koji će se usuditi da zajedno, bez straha od depresivne samoće, zaplove u melankoličnu susjednu dimenziju u koju ih ovaj transžanrovski jedinstvena glazbena pojava uvlači držeći ih nježno za ušne resice.

Unatoč toj autentičnoj, inherentnoj melankoliji Lambchopa, koja je na posljednjem albumu još dodatno potencirana nedavnom smrću Wagnerova prijatelja i suradnika Vica Chesnutta, svi su se članovi ovog kolektiva jako dobro zabavljali međusobno i s publikom u intermezzu između svake pjesme, u svojevrsnom stand-up stilu, komunicirajući sa zagrebačkom publikom prisno i prijateljski, pokazujući kako se u Zagrebu već doista osjećaju kao kod kuće. U nekoliko su navrata Wagner je čak i naglasio, zvučeći pritom potpuno iskreno, da je priča između Zagreba i njih jedna vrlo posebna ljubavna afera koja traje već godinama, a Zagreb su nazvali gradom ljubavi i romantike, što je moralo razdragati i polaskati čak i one kojima se čini da žive u tužnom i učmalom gradu.

Lambchop je sinoć u Zagrebu zatvorio svoju turneju promovirajući jedan od zaista najljepših komada muzike koji se pojavio ove godine. Sljedeći zagrebački koncert zasigurno neću propustiti, a nemojte ni vi, bila bi zaista šteta ne doživjeti tu ljepotu uživo.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X