Mizar: Invazija turbo-folka je politički upad neviđenih razmjera

Gorazd Čapovski, jedini preostali originalni član kultne makedonske dark-rock skupine, otkriva što stoji iza tradicijom obojanog albuma ‘Deteto i beloto more’.

Mizar

Mizar, iliti na arapskom zvijezda vodilja, grupa je čiji je glazbeni svjetonazor kreirao 99 posto onoga što se danas može nazvati modernom makedonskom rock scenom. U onaj jedan posto spada valjda samo Vlatko Stefanovski, koji s Mizarom dijeli jedino sklonost ka tradiciji, zato se vjerojatno nikad nije niti dogodila suradnja dva najpoznatija makedonska glazbena imena. No, zato su članovi Mizara izravni krivci za Anastasiju, Kismet, Cyborg, Arhangel i sve one druge grupe koje su nastajale u devedesetima i oduševljavale svim post-punk-etno konceptom.

Mizar je svoju glazbenu ideologiju temeljio na staroslavenskom pojanju, bizantijskoj tradiciji i dark-rocku, a ta je kombinacija eksplodirala na njihovu debiju iz ’88., kada su skladbe „Devojka od bronza“, „Zlatno sunce“ i „Doždot“ predstavljale nešto najmoćnije i najtajanstvenije što je tadašnja scena mogla ponuditi. Članovi Mizara su imali želju jednokratno se okupiti početkom 21. stoljeća, no plan se oteo kontroli, pa je grupa dogurala do 2011., objavivši nedavno i novi album „Deteto i beloto more“. Gitarist Gorazd Čapovski progovorio je za Ravno Do Dna o svemu tome i još ponečemu…

Na ovom albumu Mizar je udružio snage s crkvenim zborom Harmosini. Što vam je bila nit vodilja u osmišljavanju tog projekta?

Kad su Turci osvojili istočno-rimski grad Konstantinopol, osim krvi do koljena, dogodio se prvi globalni muzički projekt. Turci su svirali odlično, dok su Rimljani bili vrsni pjevači. Tako su Turci počeli učiti pjevanje, dok su Rimjani ili Bizantijci počeli učiti kako se svira kaval, zurla, tapan… To je jedna od prvih fuzija globalnih muzičkih stilova, nesto slično kasnije bit će spoj irske i anglosanskonse glazbe s crnačkom narodnom muzikom, što je rezultiralo rockom i jazzom. Poslije toliko vjekova, to što se dogodilo u Konstantinopolu pojavit će se na brdovitom Balkanu kao spoj post-punka i tradicionalne muzike početkom osamdesetih godina, preko bendova kao što su Padot na Vizantija, Mizar, Dobri Isak, Arnold Layne, Telo-Nauka, Anastasija… Osnovna nit vodilja u ovom projektu je svirati i stvarati autentičnu glazbu, koja neće biti samo loša kopija zapadnjačke, jedan vid istočnjačke pop muzike ili ako hoćete – istočnjački rock.

Album “Deteto i beloto more” više zvuči etno, sakralno i tradicionalno, a manje “rokerski”. Pomalo mračna atmosfera jedino je što ovaj album povezuje s poznatim zvukom Mizara. Jeste li zadovoljni postignutom rezultatom?

Ovaj album u suštini nema veze s rock muzikom, a pitanje je postoji li uopće rock muzika danas, kad je mladoj populaciji i dalje najbolji bend AC/DC. Ovaj album ustvari je produžetak ploče “Svjat Dreams”, još onda mi se motala ideja da pjeva crkveni zbor, kao i ideja da uradimo jedan konceptualni album koji će biti više tradicionalan. Što se tiče “mračne atmosfere“ naši korumpirani političari imaju običaj reći: “To je pitanje što ne zaslužuje odgovor”. Ako su pjesma „Aleksandar“ ili „Zdiv“ mračne, što onda reći o Velvet Underground?

Može li se danas o Mizaru govoriti kao o glazbenom sastavu u doslovnom smislu te riječi. Na albumu su navedena tri člana, od kojih ste samo vi iz originalne postave…

Mizar je u svojoj povijesti imao tri pjevača: Risto Vrtev, Goran Tanevski i Goran Trajkovski. Ja sam jedina konstanta Mizara, svakako kao kompozitor i ideološki lider ovome bendu. Zbor Harmosini je takoreći četvrti pjevač. A to jesmo li glazbeni sastav… valjda jesmo, radimo koncerte, albume… Još smo daleko od toga da budemo politička partija ili neka građanska ili nevladina organizacija. Ali nikad se ne zna kod Mizara se i to može dogoditi.

Gorazd Čapovski

Kako ste od jednokratnog okupljana prije osam godina, dogurali do Mizara 2011. godine?

Između 1920. i 1930. godine prošlog vijeka ulice u Sofiji u Bugarskoj su zatvarane poslije osam sati navečer i bio je na snazi policijski sat, zbog toga što je velika makedonska emigracija rješavala svoje probleme na ulici u mafijaškom stilu, između sebe. Makedonska država je puna improvizacija i neorganiziranosti, tako da ni Mizar nije imun na to, ali kad smo se već okupili, riješio sam tjerati Mizar do kraja.

U osamdesetima je Mizar bio dio pokreta Makedonska strelba, nešto poput Laibachovog NSK, kojemu je cilj bio angažirano djelovati umjetnošću protiv društvenih anomalija. Može li se i danas takva vrsta aktivizma vezivati uz ime grupe Mizar?

Takva vrsta aktivizma itekako se može vezivati uz ime Mizar. Moderna makedonska kauza je povezana s Mizarom. Cijela demokratizacija bivše Jugoslavije je išla preko moderne glazbe sa središtem u Ljubljani: Mladina, Radio Student, Polet, Mlad Borec… Mizar je bio dio toga u Makedoniji, tako da se može reći da smo, eto vidiš, bili i prva nevladina organizacija u to vrijeme. Naša današnja politička aktivnost povezana je s problemom oko imena Makedonije te oko identiteta države. O kakvoj europskoj demokraciji možemo pričati? O kakvoj birakratskoj fikciji poput „ujedinjene Europe“ možemo govoriti, kad korumpirani europski političari traže od jednog malog naroda da promijeni svoje ime i identitet?!

Istupaju li članovi Mizara u javnost sa svojim političkim stavovima ili ono što imaju za reći čuvaju za pjesme?

Dvadeset i prvi vijek je vijek identiteta, u smislu demokratizacije individualca i Euro-Azije, dok je 20. vijek bio vijek ideologije i Pax Americane, tako da fašizam i politička tortura ne prolaze više kod naroda u ovo vrijeme interneta i tehnologije. Ja sam politički aktivan zadnjih nekoliko godina, a to je prije svega povezano s imenom Makedonije i obrane našeg identiteta, a svakako i s onim što je radio Mizar svih ovih godina. Pišem ponekad političke kolumne u novini Dnevnik i angažiran sam u marketinškoj promociji projekta “Skopje 2014” iza kojeg stoji stranka na vlasti VMRO.

Je li današnja Makedonija, pa i cijeli Balkan, onakav kakvoga ste imali u svojim vizijama u osamdesetima?

Ma o čemu pričate? Nije. Ovo je sada zajebancija – prijevara stoljeća!

Može li uopće glazba utjecati na razmišljanja ljudi ili je to jedno zastarjelo romantično vjerojanje?

Može itekako. To što se dogodilo s turbo-folkom zadnjih dvadeset godina vam je klasičan politički upad, i to neviđenih razmjera. Mentalno pranje mozga. Nakon ovoga vam više ne moram ništa objašnjavati…

Kakvu budućnost Mizara vidite?

Poput Makedonije – sunčanu i toplu!

Saznajte više: Mizar ‘Deteto i beloto more’ – tradicija pobijedila rock

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X