‘Robin Williams: Come Inside My Mind’ – mala iskra ludila

Novi dokumentarni film redateljice Marine Zenovich baca pogled na nevjerojatnu energiju i humor, ali i tugu i ovisnosti jedne od najomiljenijih komičarskih zvijezda svih vremena.

  • 29
    Shares
“Robin Williams: Come Inside My Mind”

Robin Williams u svojoj je karijeri osvojio srca publike diljem svijeta kao rijetko koji drugi glumac svoje genracije. Od svojih energičnih standup nastupa u San Franciscu koji su ga lansirali u stratosferu, prvo onu televizijsku serijom “Mork & Mindy” krajem sedamdesetih, a zatim i u vrh Hollywooda gdje je vladao žanrom obiteljske komedije, ali i ostvario niz hvaljenih “ozbiljnih” uloga okrunjenih Oscarom za sporenu ulogu u “Good Will Hunting”, pa do posljednjih dana obliježenih depresijom zbog pogrešno dijagnosticirane Parkinsonove bolesti zbog čega si je izgleda na koncu i oduzeo život, Williamsov je život bio luda vožnja emotivnih uspona i padova.

Takvu priču kazuje nam novi HBO-ov dokumentarac redateljice Marine Zenovich, prethodno autorice filmova o Romanu Polanskom i Richardu Prioru, nazvan “Robin Williams: Come Inside My Mind”. No, čini se kako područje unutar Robinovog uma i nije tako lako dokučivo kako naslov filma sugerira. Gledatelja može zadiviti brzina i britkost komičarovoga uma, ali njegova unutarnja previranja ostaju tajnom, kao što su uostalom i njemu samom bila često nedokučiva.

Film prikazuje Williamsa i kao čovjeka u borbi s ovisnostima, među kojima i onim s kokainom s kojega se skidao nakon smrti svojeg kolege Johna Belushija, te one o alkoholu od kojega je bio čist dva desetljeća, da bi 2005. posrnuo i počeo ponovno piti. No, njegovi kolege i prijatelji poput Erica Idlea i Billyja Cristala ili redatelja Marka Romaneka ukazuju i na jednu drugu Williamsovu ovisnost, a to je ona o nasmijavanju ljudi. To je, kaže Crystal, osjećaj prihvaćanja koji je nemoguće zamijeniti ičim drugim. Nasmijavanje ljudi na njega je djelovalo poput droge i tjeralo ga je daje sve od sebe u svojim nastupima.

Navedeno je razvidno iz jedne epizode koja je u film uvrštena u cijelosti, a to je scena s dodjele nagrade Critic’s Choice 2003., kada je Williams bio nomirina za najboljeg glumca uz Jacka Nicholsona i Daniela Day-Lewisa. Nagrada je iznenađujuće podijeljena između Nicholsona i Day-Lewisa, ali Williams kao jedini koji od trojice nije nagrađen odigrao je skeč, održao govor i totalno oteo show drugoj dvojici, još jednom potpuno osvojivši srca prisutnih i gledatelja.

No, ljudi koji nas najviše nasmijavaju često nose u sebi tugu koja je neobjašnjiva drugima, pa i nespojiva sa slikom koju u sebi nosimo o njima. Kao da druge razveseljavaju kako bi u sebi uopće mogli smoći snagu da nastave. Ali Zenovich u “Come Inside My Mind” vješto izbjegava potencijalne zamke koje vode u pretjeranu patetiku i održava sliku o Williamsu upravo onakvom po kakvoj ćemo i pamtiti ovog glumca, dragog koliko i progonjenog. Koristeći brojne nikad viđene materijale i razgovore sa slavnim bivšim suradnicima gradi uspomenu na smijeh kojim nas je hranio.

Jedan od najljepših Williamsovih citata podcrtanih u ovom filmu, a koji će sigurno ostati upamćen u popularnoj kulturi, kaže kako dobijemo samo malenu iskru ludila, bez koje nismo ništa. “Nemojte je izgubiti, jer ona vas održava na životu,” kaže Williams, kojeg na koncu ništa nije održalo na životu. Pa ni ta iskra, koja je u njegovom slučaju bila u stanju izazvati požare koji se pamte za sva vremena.

Ocjena: 8/10

(Home Box Office [HBO], 2018.)

  • 29
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh