Sharon Kovacs: Nisu mi davali previše pjevačkih lekcija jer su zaključili da mi je glas puknut i da ne funkcionira

Nizozemska pjevačica Sharon Kovacs dolazi na svoje premijerno hrvatsko gostovanje u zagrebačku Tvornicu kulture u srijedu 11. ožujka. Tom prigodom smo porazgovarali s ovom pjevačicom osebujnog promuklog glasa i nama zvučnog prezimena, te pokušali doznati nešto više o njoj, njenom životnom i glazbenom putu.

Sharon Kovacs (Foto: promo)

Studirali ste na Rock City Institutu u Eindhovenu prije vaše solo karijere. Kako je to izgledalo?

Sharon Kovacs: Institut je osmišljen kako bi polaznici unaprijedili sviranje instrumenata i pjevanje, kako bi se naučili različiti stilovi i produbilo znanje prema onome što te zanima kao glazbenika. Što se mene tiče, ja nisam naučila baš previše toga. Nekako sam znala što želim, a uz to samo i prilično tvrdoglava. Bilo mi je važno da dođem na mjesto gdje je koncentracija glazbenika i upoznam dosta ljudi kako bih osnovala svoj prvi bend, što sam i učinila. Dakle, moj prvi bend je bio sastavljen uglavnom od muzičara koji su pohađali Rock City Institute, i to mi je bila najveća pomoć od te institucije.

Koliko vam je Instutut pomogao po pitanju pjevanja?

Sharon Kovacs: Što se tiče mog vokala, nisu mi davali previše pjevačkih lekcija jer su zaključili da mi je glas puknut i da ne funkcionira.

Kako se dogodilo da ste svoj prvi EP “My Love” djelomično snimili na Kubi?

Sharon Kovacs: Kuba je naravno fantastična zemlja, posebno ako volite glazbu jer je ona veliki dio njihove kulture. Jako su vezani glazbu, poput mene, a dogodilo se da je tada moj producent Oscar Holleman imao tamo neke veze i to smo iskoristili jer smo na Kubi mogli raditi s najboljim glazbenicima.

Neobično je za glazbenike da već na početku svoje karijere ne izaberu ime, već prezime kao umjetnički alias. Kako ste odlučili biti Kovasc na debitanstkom album “Shades Of Black”?

Sharon Kovacs: To je prezime mog očuha koji me odgajao kao svoju, s puno pažnje i brige. Zašto sam odlučila biti Kovacs. Vezano je to i  s nekim traganjem za nekim odgovorima koji su bitni samo meni, pa mi je malo teško govoriti o tome. Recimo, da je to ime egzotično u svijetu glazbe koju izvodim.

Pitam iz razloga jer je prezime Kovač prisutno i u Hrvatskoj.

Sharon Kovacs: Kao što rekoh, to je prezime mog očuha. Odrastala sam bez pravog oca. Očuh je porijeklom iz Mađarske i moja mlađa sestra ima i mađarsko ime, ali ne i ja.

Prvi album “Shades Of Black” iz 2015. donio je široki dijapazon utjecaja, no u vokalnom smislu iz njega izbija jazz. Koje jazz pjevačice su izvršile najveći utjecaj na vas?

Sharon Kovacs: Najviše Billie Holiday, iako općenito volim jazz pjevačice. Bessie Smith mi je također jedna od omiljenih, ali nekako me Arretha vodila do svih njih. Također me jako inspirirala Janis Joplin, ona naravno nije jazz pjevačica, ali način na koji je koristila svoj glas je za mene famozan.

Je li Shirley Bassey također imala utjecaj na vas?

Sharon Kovacs: U biti ne. Ljudi to obično misle nakon što čuju moj prvi album. Iskreno to je i meni skrenulo pažnju na nju i da poslušam njen rad. To se jednostavno dogodilo slučajno, nisam uopće imala namjeru zvučati poput nje, jer tada nisam ni poznavala njen opus. Sad je jako volim i nabavila sam puno njenih albuma.

Što je onda vodilo do “Shades Of Black” po pitanju inspiracije?

Sharon Kovacs: Ne mogu tu nikoga posebno izdvojiti. Prije je to skup utjecaja, od svega po malo i što je došlo s raznih strana u glazbenom smislu. No to je moj osobni put sastavljen od mojih iskustava i želje za izraziti sebe, izbaciti određene emocije i udahnuti im formu prepoznatljive osobnosti.

Naziv “Shades Of Black” neodoljivo podsjeća i na bestseler “50 Shades Of Gray” koji je tada postao popularan. Slučajnost?

Sharon Kovacs: Imala sam to vidu, posebno jer se negdje u to vrijeme pojavio i film, ako se ne varam. „Shades of Black“ je općenito prilično mračan album i tama je višeslojna na njemu. Također sam imala i pjesmu tog naziva koja to objašnjava, tako da je to više o tome. Dakle, da, u pitanju je samo koincidenija sa spomenutom knjigom.

Pozivaju vas i na rock i na jazz festivale. Volite li taj široki dijapazon prijemčivosti kod publike različitog ukusa?

Sharon Kovacs: Da, naravno. Ne zanima me toliko velika publika u broju, koliko širina slušatelja do kojih mogu doprijeti i koji me mogu razumijeti. Ako inspiriram ljude da poslušaju nešto drugačije, onda mislim da sam na pravom putu. Također je i meni svaki put drukčije jer se i kao pjevačica drukčije ponašam pred jazz, a drukčije pred rock publikom. Ima puno nijansi kojima se gotovo nesvjesno prilagođavam. Jazz publika voli finese i skoncentrirana je na slušanje, za razliku od rock publike koja želi biti ‘raznesena’. Pristup je drukčiji, ali volim obadva.

Drugi album “Cheap Smell” kao da je sušta suprotnost debitanstkom albumu, što je već vidljivo iz umjetničkog dizajna naslovnice. Što možete reći o tome?

Sharon Kovacs: Možda bi bilo najjednostavije reći da nisam htjela ponoviti „Shades of Black“, no riječ je o osobnom putovanju i možda sam više željela posegnuti za nekim pozitivnim stvarima i izaći iz tame. Naslovnica je također zamišljena kao demonstracija vlastite višeslojnosti, u smislu da svaki sloj treba oguliti kako bi se došlo do suštine. Svaki od tih slojeva nosi drugačiju emociju i drugačiju priču, kao što je i album skup svih tih malih priča, boja i okusa koji bi trebali dotaknuti srž i pokušati je objasniti.

Sharon Kovacs (Foto: promo)

“Cheap Smell” donosi i laganu kritiku buržujske površnosti, da se tako izrazim. Volite biti angažirani kroz tekstove i šaljete snažnu poruku da glazba bez smislenih tekstova za vas i nije glazba.

Sharon Kovacs: To je istina. Glazba je nadogradnja duše. Ako je ne osjećam, onda nema ni konteksta, ni značenja. Jednostavno to mora biti i moja priča da bih se uživjela. Ako bih vam ispričala priču u koju sama ne vjerujem, ne biste ni vi povjerovali. I to bi bilo sranje.

Što kao umjetnica, ali i osoba držite za velike probleme našeg vremena?

Sharon Kovacs: Imamo previše problema u našem vremenu. Prije svega, živimo brzo i ne razmišljamo na duge staze. Pri tom zanemarujemo ljude oko sebe, kao i prirodu koja nam daje uvjete za život. Mislim da je to naš veliki problem na duge staze.

Za tjedan dana ćete održati prvi koncert u Zagrebu, ali i Hrvatskoj općenito. Jeste li nas dosad posjetili, bar kao turistica?

Sharon Kovacs: Ne, nisam, ali imam neke prijatelje od tamo i konačno sam u prilici pozvati ih na svoj koncert. Ako nas autobus doveze dovoljno rano, imat ću vremena malo pogledati grad, a kakvi će biti utisci s koncerta, to ću znati kasnije.

Saznajte više: NOVO: Postanite član Ravno do dna fan kluba i vodimo Vas na koncert Sharon Kovacs u Tvornicu!

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X