Glazbena recenzija - stranica 63

Prije je bilo za očekivati kako će Macy Gray još više potonuti u sivilo odlukom da snimi album obrada, ali taj ishod se nije dogodio, bar kad je u pitanju uho evropskog slušatelja.

Britanski folk bend grabi krupnim koracima prema stadionima. ‘Babel’ se u ovom trenutku čini kao savršeni prolog tom scenariju.

Osjeća se danas u glazbi, možda kao nikad do sada glad za novim. Recikliralo se posebno u posljednjoj dekadi skoro sve što je u jednom trenutku povijesti XX stoljeća bilo trend, internet je dostupnost informacija digao na x-tu potenciju. Traže se novi stilovi, novi proroci, nove poruke od stari (preostalih) proroka… Sve ono što postane cool, sutra je out.

Back in the days The Darkness je bio velika rock’ n’ roll senzacija. Početkom novog desetljeća tradicionalno revidiramo pravila prošlog, raskopavamo stare stećke i krčimo nove putove po kojima ćemo se početkom novog desetljeća opet posrati.

Britanskim rodonačelnicima indie dancea u korist ide to što je indie posljednjih godina postao dobitni prefiks, kako za revitalizaciju, tako i za koncerte. Grupa koja je započela s radom 1990. ove godine je imala solidan ljetni angažman po europskim festivalskim destinacijama, a isti uključuje i nastup na prvom izdanju zagrebačkog Glory Dayz festivala 28. i 29. rujna u Tvornici kulture, za koji je Saint Etienne, čini se, kao stvoren.

Prvijenac zagrebačkog pop punk benda ugodno je iznenađenje.

Debi album 21-godišnjeg Marlona Roudettea otkriva pjevački potencijal, ali i sklonost već toliko puta viđenoj igri na sigurno karakterističnoj za pop glazbu.

‘Pink album’ je nažalost ‘najsvjetliji’ domaći primjer upadanja u zamku drugog albuma.

Najjači adut debija ove grupe iz Essexa leži u kvalitetnom vokalnom i autorskom angažmanu frontmena Stevea Sparrowa, pjevaču čije ime nije za odmet upamtiti.

The Offspring, kalifornijski pop-punk-rock bend devetim studijskim albumom naziva ‘Days Go By’ novcem Columbije, svoje diskografske kuće, sam sebi plaća prijevremenu invalidsku mirovinu.

Ne treba čekati ni bližu budućnost da bi melodični gothic metal postao pop glazba. On je to već danas. To je odavno premosnica za one tinejdžere koji se na svoje uši uvjere da im netko poput Rihanne ili Britney Spears (za one nešto starije) više nije ‘vrh svijeta’, pa se okrenu potpunoj suprotnosti agresivnih gitarskih rifova odsviranih u sniženom ključu.

Zašto Patti Smith ne može snimiti loš album? Za početak bi se odgovor mogao pronaći u tomešto ona ulazi u studio onog trenutka kad ima nešto za reći, potpuno oslobođena pritiska glazbenog biznisa kao takvog. Drugi odgovor leži u tome što je riječ o umjetnici i pjesnikinji oblikovanog stava i karizme, svojevrsnog ženskog Boba Dylana, ali pod uvjetom da je isti pravovremeno bio ‘umočen’ u punk.

Nakon ‘velikog praska’ zvuka Afroamerike i stvaranja brojnih žanrova i podžanrova, ponovno dolazi vrijeme za sažimanje. U eksperiment se upustio Robert Glasper.

Pozdrav iz New Jerseya! Čekam ovaj album već neko vrijeme, naročito nakon što je Fallon najavio da će album sijamski podsjećati na ‘The ’59 Sound’ i pritom lagao.

Vjerojatno najveći problem svakog indie benda je pronaći dovoljno neobičan zvuk po kojem će biti upamćen, a opet da isti bude koliko-toliko slušljiv, jer nisu baš svi genijalci poput Schönberga da u atonalnoj priči pronađu dovoljnu bazu obožavatelja.

Više-manje svatko ima melodiju u glavi kad mu se spomene pjesma „Oh Susannah“ (ili „O Susanna“). Neil Young i njegove stare kolege Billy Talbot, Ralph Molina i Frak ‘Poncho’ Sampedro koji se odazivaju na ime Crazy Horse, odlučili su to promijeniti u korijenu.

Može li usputni projekt poprimiti oblik ključnog djela u nečijoj karijeri? Frontmen Depeche Modea je dokazao da može…

Velika je razlika između brodvejskih glumaca i filmskih glumaca. Brodvejski glumac mora znati pjevati, filmski ne mora. Ako casting manager tu stvar slučajno zaboravi, onda se dogodi situacija da kultni mjuzikl koji desetljećima ne silazi s repertoara u svojoj filmskoj adaptaciji doživi debakl.

Novi album Van Halena „The Different Kind of Truth“, suprotno nazivu donosi samo poznatu istinu koja glasi da je ova grupa u ozbiljnoj autorskoj krizi punih 28 godina te da je na sigurnom putu da se u nju još dublje zakopa.

Rijetki su jazz albumi koji korespondiraju i u ušima one populacije koja se voli nazivati prosječnim slušateljima. ‘At The Crossroads’ nudi upravo takvo iskustvo.

Koliko god glupo zvučalo, zadarskoj grupi Postolar Tripper nedostaje hit kako bi se u pravom smislu te riječi probila izvan lokalnih okvira, jer sve ostalo u ovom trenutku ima.

Pjevač Orlando Weeks i njegove kolege iz benda The Maccabees su možda do imena za bend došli slučajnim odabirom, ali po pitanju glazbe dobro znaju kuda idu i tu za sada greški nema.

Umjesto novog albuma, bradati Teksašani isporučili su EP s četiri pjesme, a album je odgođen za nekoliko mjeseci. ‘Texicali’ možda i nudi odgovor na pitanje – zašto.

Dva ‘synth mana’ Vince Clarke i Martin L. Gore udružili su snage i kreirali glazbu koja bez problema može zavladati dancefloorom i to ne samo ritmom već i intrigantnošću.

The Cult je nekad odbijao nastupati u zemljama gdje im se aktualni album loše prodavao. No, izbora više nemaju – evo ih po treći put u Hrvatskoj (Spaladium Arena, 3. srpanj), s polovično odrađenim albumom.

Ben Howard debitirao je prošle godine albumom ‘Every Kingdom’, a isti je ‘doputovao’ i do nas u redovnu distribuciju zahvaljujući uspjehu koji je postigao ovaj mladi britanski talent iz Devona.

Iron Maiden ima deseti po redu live album u karijeri. ‘Zvijer’ je ovog puta vrištala zajedno s 50.000 grla u Santiagu.

Filadelfijski kantautor se ovog puta nije oglasio novim materijalom, već je vješto zapakirao pjesme nastale na prošlogodišnjim sessionima za album ‘Mission Bell’. Dobro je da ih je objavio…

Jack White jednostavno ne može promašiti. Dapače s ‘Blunderbussom’ je i komercijalno dobacio tamo gdje se nije ni najmanje nadao.

Idealan album za lutanje po shopping centrima – bezsadržajna zvučna podloga za bezsadržajne izlete.