Jazz - stranica 4

Glazbenik je sa 79 godina preminuo od plućne fibroze.

Ako se studijski materijal koji je Davis objavljivao nakon povratka na scenu u osamdesetima možda s pravom smatra manje genijalnim od onoga koji je stvarao u prethodnim desetljećima svoje karijere, ‘Merci Miles!’ dokazuje da to nikako nije slučaj i s njegovim nastupima uživo.

Osim što se glazbom prometnuo u vjerojatno ključnu figuru londonske jazz scene, korištenjem poezije i hip hop izričaja Hutchings glazbi dodaje britku aktualnost koja ga čini jednim od određujućih figura smjera kojim se jazz kreće u godinama prijelaza desetljeća.

Andra Day je odlična u ulozi naslovne pjevačice, ali to nije dovoljno da spasi nered filma Leeja Danielsa.

Naravno da se jednom pločom ne može promijeniti slika koju stil sa stoljetnom tradicijom poput jazza ima u javnosti, ali kada bi to bilo moguće, taj bi album vjerojatno trebao zvučati upravo kao ‘MoodSwing’.

Preživjeli suradnici kunu se da su koncerti poput ovoga u Palo Altu Monku poslužili kao ispit snage, a kad ga je položio dali su mu novu snagu, energiju i volju za nastupima u vremenu osobne krize.

Super Deluxe izdanje koje će biti dostupno samo u digitalnom obliku donosi sve sačuvane izvatke sa snimanja ploče.

Ploča Makaye McCravena ‘Universal Beings’ iz 2018. dobila je svoj nastavak u obliku istoimenog kratkog dokumentarca i njegovog soundtracka koji donosi dodatni materijal s izvornih sessiona.

Iskopavanje ‘izgubljenih albuma’ iz povijesti jazza trenutno je u punom jeku, a sada se velikanima poput Milesa, Tranea i Monka pridružuje i legendarni bubnjar Art Blakey čiju je šezdeset godina staru studijsku snimku iz arhiva iskopala etiketa Blue Note Records.

Soundtrack Netflixovog dokumentarca snimljenom prema istoimenom bestselleru, autobiografiji bivše Prve dame Michelle Obame.

Snimiti album posvete legendarnim pjevačicama iz žanra vokalnoga jazza ne zvuči odveć inovativno i hrabro, pogotovo ako je ta ploča nakrcana nekima od njihovih najpoznatijih pjesama, ali Kandace Springs uspijeva iznenaditi i rezultat je, zapravo, izrazito pozitivan.

Na današnji dan prije pola stoljeća objavljen je ‘Bitches Brew’, jedna od najodvažnijih ploča na području jazza i glazbe općenito.

Album ‘Just Coolin’’ snimljen je 1959., a 24. travnja ove godine bit će po prvi put službeno objavljen.

Vrijeme za primiriti se, vrijeme za opustiti dušu.

Nakon izvrsnih albuma sa Sons of Kemet i The Comet Is Coming, Shabaka Hutchings treću godinu zaredom zakucava, ovaj put sa južnoafričkom kombinacijom koja nosi ime Shabaka and the Ancestors.

Kronološki i uz kvalitetan komentar kolega prolazimo prvom polovicom karijere jazz legende Milesa Davisa na soundtracku dokumentarnog filma koji će uskoro biti prikazan na PBS-u.

Film o Blue Note Records može se promatrati kao djelmično reklamni proizvod, ali priča koju prenosi izrazito je bitan dio povijesti jazza i glazbe dvadesetog stoljeća uopće.

‘Terra Incognita’ ne otkriva toliko novih i uzbudljivih teritorija na neiscrtanoj mapi svijeta instrumentalne glazbe, ali svakako u devet pjesama donosi gotovo sat vremena ugodno oslikanih glazbenih pejzaža koji pružaju zadovoljstvo ušima i duši.

U nastupu podjeljenom u dva poluvremena – jednom posvećenom autorskim skladbama, a drugom Dizzyju Gillespieju – Sandoval je briljirao u svim ulogama koje si je nametnuo, ali ništa manje pohvala nije zaslužio ni Jazz orkestar HRT-a.

Coltrane je 1964. za potrebe filma ‘Le Chat Dans Le Sac’ (‘Mačak u vreći’) kanadskoga režisera Gillesa Groulxa snimio nove verzije nekih svojih prethodnih uspješnica, a pedeset i pet godina kasnije te snimke našle su put i do naših zvučnika.

Glavna atrakcija albuma su Chrissiene vokalne izvedbe, ne toliko zbog njenog prirodno nadarenog glasa, koliko zbog uvjerljivog prenošenja emocija iz materijala kojeg se ovdje uhvatila, a koji je iznenađujuće raznolik i pokriva veće vremensko razdoblje od onog očekivanog.

Materijal koji je Davis napustio sredinom osamdesetih dopunjen je i oživljen u obliku “izgubljene ploče”. Gdje je posao obavljen dobro, rezultat može stati uz bok nekom Davisovom prosjeku iz osamdesetih, no u slučajevima koji nisu toliko uspješni dobili smo pjesme na rubu slušljivosti za koje bi bilo bolje da nikada nisu objavljene.

Riječ je uvelike o glazbenom produktu određenog trenutka, ali kao takav ovaj album testament je ekspresije bez predumišljaja koja je itekako vrijedna bilježenja i proučavanja dugo nakon rađanja u prasku jednokratne inspiracije.

Pronađena snimka donosi glazbu snimljenu 1964. za potrebe kanadskog art filma.

Kamasijev bend istovremeno zvuči kao dio veličanstvene tradicije koju nastavlja, kao i vjerojatno najsuvremeniji oblik glazbenog jezika 21. stoljeća.

Rođenje coola ujedno je i rođenje Milesa Davisa kao vođe sastava, što je samo po sebi logično, jer nitko nije bio cool kao Miles.

Davis je od albuma odustao sredinom osamdesetih, a izvorni producenti i njegov nećak sada su dovršili rad na ploči.

‘Blue Note Records: Beyond The Notes’ redateljice Sophie Huber bit će prikazan u kinodvoranama prije emitiranja na televiziji i DVD izdanja.

(Pre)bogato izdanje koje služi kao suvenir povodom pedesetog izdanja jazz festivala u New Orleansu.

Pet i pol sati užitka uz kronološki poredanih tri tuceta pjesama koji je div modernog jazza snimio u razdoblju od samo godinu dana za etiketu Prestige.