Osvrt - stranica 3

‘Zmajeva kuća’ iz epizode u epizodu pokazuje se kao dostojni nasljednik ‘Igre prijestolja’.

Luhrmannova režija očekivano je kičasta i bombastična, Butler se pokazao kao iznenađujuće dobar Elvis, a Hanks je dotaknuo dno karijere kao beskonačno isforsirani pukovnik Parker.

Na ‘Trećem svijetu’ Haustor je jednu stripovsku estetiku pretvorio u nešto doista posebno, jedno vanvremensko iskustvo opipljivo poput najeftinijeg papira na kojem su tiskani šund romani, koji je nakon gotovo četiri desetljeća požutio od vremena i postao grublji, ali upravo zbog toga još vjernije prenosi svu svoju kvalitetu nekom svijetu budućnosti.

Tijekom filma likovi će toliko puta ponoviti da je ‘kirurgija novi seks’, da će se gledatelj zapitati čemu tolika potreba da se tagline filma pretvori u njegov refren.

Za samo $9.99 mjesečno možete slušati big band kakav vi zaslužujete na streaming servisu po vašoj želji.

Izgubljeni album snimljen na europskoj turneji prije pola stoljeća dolazi na tri diska i donosi dva i pol sata dosad neobjavljene glazbe praćene bogatim paketom rijetkih fotografija te brojnih kvalitetnih eseja, intervjua i parafernalije.

‘Doctor Strange in the Multiverse of Madness’ bio bi mnogo bolji da se  redatelj Sam Raimi mogao prepustiti svojoj autorskoj viziji umjesto servisiranja recepta franšize u kojoj svaki film služi kao most između prošlih i budućih naslova.

Ono što je bilo cool kroz šest sezona polako se ispuhalo, ali za kraj sage o obitelji Shelby ipak moramo pričekati film koji će uslijediti za otprilike dvije godine.

Numero zvukove Matajine gitare uspoređuje sa glazbom Ennija Morriconea i Omara Khorshida, drugi će povući paralele s Djangom Reinhardtom ili Dickom Daleom, treći će atmosferu ove snimke prozvati sličnom onoj iz filmova Davida Lyncha, dok će za Matajinu priču o opskurnosti i potencijalno pronađenoj slavi neki smatrati da nalikuje na potragu za ‘Sugar Manom’ Rodriguezom.

Dosad službeno neobjavljen, možda i najslavniji koncert Beatlesa napokon je dočekao sramežljivo digitalno izdanje.

Objavljeno je novo reizdanje remakea drugog prvijenca nekad ‘najuspješnijeg domaćeg glazbenog proizvoda na zapadnom tržištu’.

Nova satira Adama McKaya u potpunom je smislu produkt vremena koje kritizira, prste upire u svakoga, a glupost prikazuje više dokumentaristički nego duhovito, što je mnogo deprimantnije od same apokaliptične premise filma.

‘Tattoo You’ sasvim je solidan album i njegovo reizdanje povodom 40. obljetnice jednako je tako solidno, no govoriti o njemu kao o ‘posljednjem velikom albumu Stonesa’ nema pretjerano smisla, što zbog njegove ‘outtake’ prirode, što zbog činjenice da je bend i u odmakloj dobi snimio ploče koje se ne bi trebalo otpisati kao nevažne.

Film Caryja Jojija Fukunage definitivno zatvara Craigov ciklus i svakako postavlja mnogo pitanja o tome u kojem će se točno obliku James Bond vratiti, kao što nas obavještava natpis na kraju odjavne špice.

Ako se studijski materijal koji je Davis objavljivao nakon povratka na scenu u osamdesetima možda s pravom smatra manje genijalnim od onoga koji je stvarao u prethodnim desetljećima svoje karijere, ‘Merci Miles!’ dokazuje da to nikako nije slučaj i s njegovim nastupima uživo.

HBO-ov ‘whodunnit’ dokazuje da još ima televizijskog sadržaja čija se priroda kosi sa gledateljskim porivom za bindžanjem.

Koncertno i diskografski neaktivni riječki punk endem Pasi svega nekoliko dana prije pete obljetnice gašenja benda izbacili su popratni video materijal za live album ‘Tko će živjeti bez Pasa?!’, snimljen u zagrebačkoj Tvornici Kulture na njihovom predzadnjem službenom koncertu.

Ako su si u singl pjesmama lako dopuštali brojna zastranjenja u jeftini glazbeni izričaj, očito je da su albumima pristupali s potpunim poštovanjem i predanosti, a ‘Modra rijeka’ je vrhunski primjer isplativosti takvog pristupa.

Prvi album Haustora možda nije njihovo najmoćnije izdanje, ali je ujedno fantastična i fantazmagorična ploča koja je označila početak jedne od najuzbudljivijih ovdašnjih glazbenih priča.

Može li drugačiji poredak pjesama na albumu od loše ploče učiniti dobru? Nikako. No može li od dobre ploču napraviti još bolju ili čak odličnu? Nova verzija ‘Stage Frighta’ stoji kao dokaz da može.

Naravno da se jednom pločom ne može promijeniti slika koju stil sa stoljetnom tradicijom poput jazza ima u javnosti, ali kada bi to bilo moguće, taj bi album vjerojatno trebao zvučati upravo kao ‘MoodSwing’.

Jonesova obrada Sniderove pjesme zaključuje put od farse do tragedije koja će kulminirati početkom ove godine u hodnicima Kapitola.

U ponedjeljak je odjeknula vijest kako je Bob Dylan prodao Universalu autorska prava na svoj kompletan katalog od 600 pjesama za nepoznatu cifru koja, saznajemo, prelazi 300 milijuna dolara. Grubom matematikom dolazimo do iznosa od oko pola milijuna po pjesmi, što je svakako impozantan rezultat za neke od pjesama poput, recimo, ‘Wiggle, Wiggle’, no među njima su i neka blaga koja će se još dugo crpiti i donositi zaradu novim vlasnicima.

Preživjeli suradnici kunu se da su koncerti poput ovoga u Palo Altu Monku poslužili kao ispit snage, a kad ga je položio dali su mu novu snagu, energiju i volju za nastupima u vremenu osobne krize.

Je li ‘Tenet’ Christophera Nolana bio pravi film za testiranje kinematografa za vrijeme pandemije?

Nakon nekoliko dodatnih slušanja ‘Goats Head Soup’ u novom raskošnom izdanju možda će vam se učiniti kako je ovaj album ipak bolji nego što ste pamtili.

Na današnji dan 1950. godine premijerno je prikazan film jednog od najvažnijih redatelja iz razdoblja Zlatnog doba Hollywooda, Billyja Wildera.

Ploča Makaye McCravena ‘Universal Beings’ iz 2018. dobila je svoj nastavak u obliku istoimenog kratkog dokumentarca i njegovog soundtracka koji donosi dodatni materijal s izvornih sessiona.

Lana Del Rey po prvi se put možda razotkriva kao Elizabeth Grant, ona koja stoji ispod svoje scenske persone i ogoljena od zaštitnog sloja poezijom izriče ono do čega unutar okvira pop pjesme nije bilo moguće doprijeti. No ipak tek povremeno pogađa one prave poetske note.

Jeremy Irons, Willem Dafoe, Hilary Mantel, Tilda Swinton, Iggy Pop, Beth Gibbons, Marianne Faithfull, Neil Tennant i mnogi drugi svaki dan čitaju po nekoliko stihova jedne od nezaobilaznih poema anglofone književnosti.