Working Men’s Club – Plesnjak u radničkom domu

Mladi bend za stare Jabučare i sve koji se tako osjećaju.

Working Men’s Club (Foto: promo)

Početkom 2019. tinejdžerski Working Men’s Club objavio je izvrstan debitantski singl “Bad Blood”, momentalno gurnut u radijsku rotaciju na BBC 6 i oduševljeno dočekan među zagovornicima još jednog post-punk revivala.

Frontmen Syd Minsky-Sargeant i njegova jorkširska ekipa bili su obasuti laskavim, ali ipak ishitrenim usporedbama s Fontaines DC i Idles. Između potpisivanja ugovora s uvijek prestižnim indie labelom Heavenly (Saint Etienne, Mildlife, Confidence Man) i snimanja u Sheffieldu s Rossom Ortonom, koji se proslavio kao koproducent Arctic Monkeys bestselera “AM”, Minsky-Sargeant promijenio je postavu i zvuk benda. Gitaristica Giulia Bonometti otišla je zbog solo karijere, a bubnjar Jack Bogacki odustao je taman uoči premijernog londonskog koncerta totalno razočaran Sydovom odlukom da se prekine žestoka gitarijada i u prvi plan postave retro synthovi.

Upražnjena mjesta u bendu popunili su gitaristica Maired O’Connor, basist Liam Ogburn i gitarist / klavijaturist Rob Graham, dok je umjesto novog bubnjara ubačena ritam mašina. Reformirani Working Men’s Club uspješno je testiran na synthwave singlovima “Teeth”, “White Rooms and People” i “A.A.A.A”, kao i na internacionalnoj pozornici zimskog festivala Eurosonic Noorderslag u Groningenu, ali tek je u nedavnoj dvostrukoj najavi prvog albuma s udarnim pjesmama “Valleys” i “John Cooper Clarke” do kraja razjasnio zašto se oko njega podigla tolika prašina.

Sydov rodni gradić Todmorden udaljen je svega tridesetak kilometara od Manchestera i bilo je najlogičnije da će upravo tamo potražiti glavnu inspiraciju. Osim pjevanja koje opet najviše podsjeća na Jarvisa Cockera iz post-Pulp faze, “Valleys” zvuči kao perfektan remake manchesterskih kasnih ’80-ih i ranih ’90-ih u koji su umiksani hipnotički acid house ritam Haciende i odjeci nezaboravnih albuma iz opusa New Order (“Technique”), The Fall (“Extricate”) i Happy Mondays (“Squirrel and G-Man Twenty Four Hours Party People…”). Ultimativno plesni singl “Valleys” dodatno je nabrijan klupskim remiksevima koje potpisuju manchesterski acid house veteran Graham Massey (808 State) i novi australski alter dance prvaci Confidence Man.

Posljednji singl “John Cooper Clarke” u naslovu nosi posvetu kultnom engleskom punk pjesniku, a ritmom se naslanja na Detroit techno klasike i iznova potiskuje jorkširske post-punk korijene. Na album “Working Men’s Club” uvršteni su sviraniji singlovi osim “Bad Blood” koji se tu ionako ne bi mogao uklopiti nakon što je bend napravio oštar stilski zaokret s vrlo izglednom perspektivom za munjevito osvajanje svakog alternativnog plesnog podija.

Jedini balast na albumu “Working Men’s Club” nakupio se u 12 i pol minuta neumjereno razvučene shoegaze završnice “Angel”, ali Syd Minsky-Sargeant to stigne popraviti. Tek mu je 19 godina i vrijeme je u svakom slučaju na njegovoj strani.

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X