Working Men’s Club – Plesnjak u radničkom domu

Mladi bend za stare Jabučare i sve koji se tako osjećaju.

  •  
  •  
Working Men’s Club (Foto: promo)

Početkom 2019. tinejdžerski Working Men’s Club objavio je izvrstan debitantski singl “Bad Blood”, momentalno gurnut u radijsku rotaciju na BBC 6 i oduševljeno dočekan među zagovornicima još jednog post-punk revivala.

Frontmen Syd Minsky-Sargeant i njegova jorkširska ekipa bili su obasuti laskavim, ali ipak ishitrenim usporedbama s Fontaines DC i Idles. Između potpisivanja ugovora s uvijek prestižnim indie labelom Heavenly (Saint Etienne, Mildlife, Confidence Man) i snimanja u Sheffieldu s Rossom Ortonom, koji se proslavio kao koproducent Arctic Monkeys bestselera “AM”, Minsky-Sargeant promijenio je postavu i zvuk benda. Gitaristica Giulia Bonometti otišla je zbog solo karijere, a bubnjar Jack Bogacki odustao je taman uoči premijernog londonskog koncerta totalno razočaran Sydovom odlukom da se prekine žestoka gitarijada i u prvi plan postave retro synthovi.

Upražnjena mjesta u bendu popunili su gitaristica Maired O’Connor, basist Liam Ogburn i gitarist / klavijaturist Rob Graham, dok je umjesto novog bubnjara ubačena ritam mašina. Reformirani Working Men’s Club uspješno je testiran na synthwave singlovima “Teeth”, “White Rooms and People” i “A.A.A.A”, kao i na internacionalnoj pozornici zimskog festivala Eurosonic Noorderslag u Groningenu, ali tek je u nedavnoj dvostrukoj najavi prvog albuma s udarnim pjesmama “Valleys” i “John Cooper Clarke” do kraja razjasnio zašto se oko njega podigla tolika prašina.

Sydov rodni gradić Todmorden udaljen je svega tridesetak kilometara od Manchestera i bilo je najlogičnije da će upravo tamo potražiti glavnu inspiraciju. Osim pjevanja koje opet najviše podsjeća na Jarvisa Cockera iz post-Pulp faze, “Valleys” zvuči kao perfektan remake manchesterskih kasnih ’80-ih i ranih ’90-ih u koji su umiksani hipnotički acid house ritam Haciende i odjeci nezaboravnih albuma iz opusa New Order (“Technique”), The Fall (“Extricate”) i Happy Mondays (“Squirrel and G-Man Twenty Four Hours Party People…”). Ultimativno plesni singl “Valleys” dodatno je nabrijan klupskim remiksevima koje potpisuju manchesterski acid house veteran Graham Massey (808 State) i novi australski alter dance prvaci Confidence Man.

Posljednji singl “John Cooper Clarke” u naslovu nosi posvetu kultnom engleskom punk pjesniku, a ritmom se naslanja na Detroit techno klasike i iznova potiskuje jorkširske post-punk korijene. Na album “Working Men’s Club” uvršteni su sviraniji singlovi osim “Bad Blood” koji se tu ionako ne bi mogao uklopiti nakon što je bend napravio oštar stilski zaokret s vrlo izglednom perspektivom za munjevito osvajanje svakog alternativnog plesnog podija.

Jedini balast na albumu “Working Men’s Club” nakupio se u 12 i pol minuta neumjereno razvučene shoegaze završnice “Angel”, ali Syd Minsky-Sargeant to stigne popraviti. Tek mu je 19 godina i vrijeme je u svakom slučaju na njegovoj strani.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  •  
  •  

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X