Hemendex – long play rođenje umrlog benda

Vjerojatno se još se nije dogodila situacija da se objavljuje debi album benda koji se raspao, ali domaći elektro bend Hemendex govori u prilog one teze o pravilu i iznimci koja ga potvrđuje. No prije će biti da je u pitanju ona jinxovska: treba stati kad je nabolje. Stvari nam je pojasnio Hemendexovac Poručnik Naranča.

  •  
  •  
Hemendex: Oleg Moskaljov, Poručnik Naranča i Dino Rudix

Koje je u stvari vaša publika i broji li se po gradovima u desecima, stotinama ili ima potencijala i za četvrtu znamenku?

Mladen Naranča: Nisam siguran, bili smo u situacijama u kojima smo svirali pred krcatim podijem, a bilo je i “6 karata, ton majstor, konobar i pas” situacija. Svaki bend koji kaže da mu se nikad nije desilo ovo drugo, laže. Također, ne vjerujem da je ijedan bend koji pjeva na engleskom u regiji ikad računao na 1000+ ljudi, osim ako se ne radi o festivalu. Zato smo i najviše voljeli festivale jer si se na tim vašarima uvijek predstavio “običnim ljudima”, kojima se ne da kopati po blogovima u potrazi za novom glazbom i koji će slučajno naletjeti na tebe. Vjerujem da je takva publika otvorenija i na neki način iskrenija od “kolekcionarske”.

Hvaljeni ste kao live bend za razgruvat se… Kako je to live funkcioniralo?

Mladen Naranča: Uvijek nam je bilo fora kada imaš što za gledati osim nekoliko ljudi koji sviraju i pjevaju, pa smo tako na velikoj većini koncerata imali live VJ-ing, maglu i light show. Da malo nadopunim drugo pitanje, čini mi se da svatko želi imati bend kakav u tom trenutku želi gledati. Ono što smo htjeli gledati i čuti, to smo napravili, bez obzira na to što je npr. VJ (čiju je funkciju uglavnom obavljala talentirana Matea Jocić) član više i ipak neki trošak. Zvuk i postavka benda na bini su dosta specifični ako ih usporedimo s npr. klasičnim rock bendom, pa se nije nikad štedjelo ni na ton majstoru… Uzalud pišemo pjesme i lupamo po klavijaturama ako je rezultat polovičan. Uvijek smo nastojali izvući maksimum iz svakog nastupa.

Koje su najgluplji razlozi raspada bendova za koje si čuo?

Mladen Naranča: Jedini zanimljiv primjer kojeg se trenutačno mogu sjetiti je situacija u kojoj “raspadnuti” Nihilist postaje Entombed jer su se htjeli riješiti jednog od članova, kao da on neće skužiti da ovi sviraju iste stvari pod drugim imenom (ali isti font logotipa). Mislim da su tada bili klinci.

Raditi u CD shopu ovih dana – ima li situacija koje vuku na Kevina Smitha i “Clerkse”? Samo mijenjamo videoteku shopom… Ako ima daj nam tri-četiri znakovite.

Mladen Naranča: Ima, itekako. Obožavam svoj posao, i istina je da nijedan dan nije isti.

Izdvojio bih par divnih situacija:

– Čovjek koji se iskreno naljutio jer nemam fotokopirni aparat, da kakva je to firma koja nema fotokopirni aparat i ne može mu prodati uslugu fotokopiranja.
– “Vaša kolegica mi je rekla da dođem u idući ponedjeljak, pa sam ja došla danas.” (5 dana prerano)
– “Da li se gramofonske ploče još uvijek moraju okretati na drugu stranu?”
– “Da li se na kompilaciji najboljih radova grupe Deep Purple nalazi pjesma “Smoke on the Water”?”

Osim Hemendexa tvojoj se gitari izredalo od Đubriva do Nine Romić. Polivalentan i iskoristiv muzičar. Ali gdje je tebi čar, draž i drive u kojem glazbenom stlu?

Mladen Naranča: Mnogo ih je, u tome i jeste štos. Divim se ljudima koji se drže jednog te istog godinama jer je za mene to neprirodno, što u mikrofonu, što u CD playeru. Što se slušanja glazbe tiče, nikad se ne bih mogao odlučiti na jedan stil. Ako se bavim drugačijom glazbom nego prošle godine, to ne znači da mi se stvari prestaju sviđati. Još uvijek volim zvuk sintisajzera i još uvijek mislim da je “Metamatic” Johna Foxxa jedan od najboljih albuma ikad utisnutih u plastiku i rado zavrtim i njega i neke novije stvari. Također, još uvijek volim vjerovati da će radovi benda/projekta Captain Ahab posthumno dobiti kultni status.

Kod sviranja je situacija mnogo jednostavnija. Uvijek sam svirao ono što me najviše uzbuđivalo, ono u čemu sam najviše uživao dok sviram. Stilsko prešetavanje se dešavalo nekako slučajno i spontano. Vjerujem da bi ti i Ohnokono rekao kako se samo zatekao kako radi to što radi.

Obzirom da aktivno pratiš scenu, daj s pozicije slušatelja što je i tko je zanimljiv…

Mladen Naranča: Ok, za Repetitor s pravom već svi znaju pa je glupo da pišem išta o njima. Ne znam što teče kroz Beogradske pipe, ali u tom posebnom gradu se događa neki vrag i uvijek imaju hrpu bendova koji iz nekog razloga dobro rezoniraju sa mnom (Ti, Kriške, Bitipatibi, VVhile Inje…). Nije slučajnost što je Jovan iz grupe Inje dobio potpuno odvezane ruke dok je radio na našem albumu, to što radi sa svojim projektom je vanserijski i zaslužuju širu publiku i naklonost radijskih DJ-eva. Od Hrvata, skrenuo bih pozornost na neurotični bučni trio Gatos Del Mundo iz Zadra.

A Vaš engleski. Jasno vas pozicionira prema svijetu prije nego Hrvatskoj. Je li bilo kontakata i mogućnosti i uopće guranja u smjeru van granica ne samo regije?

Mladen Naranča: Jeste, ali je malo teže bukirati turneje uz stalni posao, a da budem iskren, nismo bili ni pretjerano ambiciozni po tom pitanju. Čini mi se da je touranje uvijek bilo na “možda, nekad” statusu. Vjerojatno bi situacija bila drugačija da smo imali iskusnog booking agenta, umjesto toga smo sve radili sami… Ako zanemarimo po tjedan dana u Nizozemskoj i Francuskoj, uglavnom smo se držali regije.

Kompilacija “Darkness Before Dawn vol. 3” je najviše raširila Hemendex kao ime – nije mala stvar naći se na istoj kompilaciji s Light Asylum i Digital Leather, barem nama nije bila.

Obzirom da je pretpostavka da se bavite glazbom i ljubavi i izgarate za istom, reci koliko je po tvom bend tipa Hemendex bitan ili može ostaviti traga na tuzemnoj glazbenoj sceni?

Mladen Naranča: Unatoč pop zvuku, pogotovo na albumu koji će izaći, regija još uvijek nije pretjerano sklona engleskom jeziku. Daleko smo od Švedske, gdje je to normalna stvar. Čini mi se da je za nekakvu širu publiku Hemendex previše “all over the place” i previše “crossover” (dobivali smo takve komentare od stranih labela), čak i kada bi pjevao na materinjem jeziku, a opet, kad god su se događale najveće stvari malo tko ih je mogao predvidjeti. Netko i taj jezični zid mora srušiti.

Svega smo bili svjesni od početka, ali se nismo zamarali time, nije u našoj prirodi – ipak smo tu bili zato jer to volimo, a ne zato što se može prodati.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  •  
  •  

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X